Nekako uvijek kad budem umorna od svega, otvorim za sebe riječ u Bibliji “sluga si beskorisni…”. Do sada mi se to dogodilo već nekoliko puta za redom. Dogodilo mi se i to da su mi drugi govorili tako, sami od sebe. Recimo, jedan svećenik mi je poslao poruku “Hrabro. Bog sve vodi. Ti si sluga beskorisni.” Iskreno, mislila sam da je pogriješio broj ali eto.. rekao je da nije. Taj dan sam sjela i zamislila se nad svojim život no kao i sve drugo i te misli su brzo otišle u neki daleki oblak iznad moje glave.
Ok, beskoristan sam sluga ali što kad….? Pokušavam svaki dan učiniti sve što mi Krist kaže da učinim.
No, što kada…?
Što kada nekoliko sati na dan činim stvari koje mi se čine potpuno beznadne? Odnosno, kada ih ne činim bivajući beskorisni sluga već gubeći vrijeme?
Do neki dan, iskreno su me izluđivali zadaci i situacije koje su beskorisne. Da li mi zaista Krist govori da ih činim? Gubim sat – dva svaki dan a mogla bi ih utrošiti na nešto puno korisnije?
Od devet pari cipela ili tenisica uvijek tražim jednu do dvije bez para. Strepim nad njom hoću li je naći ili ne i gdje će to biti. Daj Bože samo da nije u vrtu jer je jučer padala kiša i ako je mokra ići će u školu samo u jednoj papuči jer ni one druge nema. Gdje je? Samo nebo zna. I vjerojatno sveti Ante, a on mi uglavnom ne govori stvari. Mislim, često ga se ni ne sjetim zamoliti, nažalost. Radije izabirem ljutiti se, mrštiti i igrati se detektiva.
Onaj osjećaj kad slažem rublje iz sušilice pa dan za danom nalazim jedne te iste stvari? Pa kako je opet došla ta majica na pranje? Zašto opet slažem ovu pidžamu? Odakle 20 ručnika za pranje svaki dan? Imam osjećaj da će me to rublje samo slasno pojesti jedan dan. Ovih dana je toliko kritično da je rublje za slaganje i peglanje posloženo sa perilice za rublje skoro skroz do stropa. Scena je zaista zastrašujuća i šokantna. Bolje ne ulaziti u kupaonicu.
Očistim kuhinju. Za pola sata kao da nisam.
Krenem kuhati ali prije toga moram potražiti pola posuđa koje mi je potrebno, jer moji malci koji uče spremati suđe (osam i devet godina) imaju bolju logiku spremanja stvari nego njihov otac i ja? Iako, izvadila sam ja njima sve što je bilo krivo. Uputila gdje da pospreme, pa evo, opet je na nekom desetom mjestu. Tako da poklopce mogu tražiti negdje u blizini brašna, griza i žganaca. Dok brašno i griz i žganci budu dislocirani ili čak budu na dvije tri, a ponekad i četiri lokacije čisto onako da se nađe u svakom ormaru. Da ne tražim.
U kutiji za jaja, misliš se super imam ih deset a kad ono šipak. Pripremim sve za kolač, izvadim jaja a kad ono samo jedno. S čokoladnim namazima je identična situacija već godinama. Jednom mjesečno uhvatim se te teglice, koja izgleda puna no prazna je…
Mlijeka zna biti otvoreno po nekoliko. U jednom tetrapaku 3 kapi, u drugom 6, u trećem 36 kapi…. valja se sve čuvati u frižideru da se ne pokvari ali od siline tetrapaka mlijeka nemamo mjesta za zaista bitne namirnice koje bi trebale biti na hladnom pa se one pokvare.
Smeće je poseban izazov
Odlično je što imamo mjesta za spremanje otpada pa terasa umjesto da služi da bude lijepa terasa gdje možemo popiti kavu pretvorila se u reciklažno dvorište i spremište za dočekivanje kamiona koji obično ne dolaze pa ako i dođu često se dogodi da nam ne pokupe sve reciklirano. Komunalna kanta mi je poseban izazov jer, eto, puno je malene djece koja još ne razumiju pa jednom do dva puta na dan premještam smeće iz te kante u druge kante / vreće. Posebna radost i veselje mi je smeće ostavljeno po kuhinji da ga ja sortiram. Teško je svima, razumijem, pa se uglavnom ostavi meni. Ali slože papir na papir, plastiku na plastiku i tako…
Liste ovakvih izazova su dugačke…. i zaista me sluđuju i umaraju iako duboko u sebi znam sve na čemu imam biti zahvalna a ovakve situacije jednostavno nekako prihvatiti… i vidjeti da već ovdje mogu živjeti otvorena nebesa jer sve mi je dano, a često se gušim sitnicama i nebitnim stvarima. I dalje sam njegova ljubljena kćer iako po stoti put tražim nečiju papuču, iako djeca nemaju sparene čarape na nogama, iako je kuhinja puna suđa, garderoba neispeglanog rublja….
Kaže evađelje po Marku:
“Onih dana Isus dođe iz Nazaret i primi u Jordanu krštenje od Ivana i odmah, čim izađe iz vode ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas zaori s nebesa; Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!”
> ’55 minuta’ s Marijom Lukačin: 37 godina, 9 djece, suvlasnica uspješne IT tvrtke…
*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
