“Ženama koje su u situaciji poput ove nesretne trudnice nudi se lažna sućut i lažno brže rješenje koje to nije. Neće njoj biti lakše ako u visokom stupnju trudnoće ode u Sloveniju “srediti stvar” što god to značilo. Imat će samo groznu ranu na duši više, a svi ovi dobronamjernici koji je žale i kukaju za pobačajem u Hrvatskoj u visokom stupnju trudnoće, zaboravit će je za dva dana a ona će biti ta koja će dalje živjeti sa svojom boli, koja neće biti čarobnim štapićem odnesena “u Sloveniji””, ističe Nikolina Nakić, kolumnistica, nekadašnja nastavnica, majka četvero djece i autorica bloga Genijalni um, te trudnici poručuje: “Pusti lažnu sućut jer brza rješenja nisu bezbolna, tu si samo da voliš svoje dijete i miluješ ga koliko ti bilo dano… Nekad su dva dana cijeli jedan život”.
Podsjetimo, riječ je o slučaju 39-godišnje Mirele Čavajde, instruktorice joge iz Zagreba, koja je izazvala pravu buru u javnosti nakon što je nekadašnja novinarka i urednica Nove TV Ivana Paradžiković u javnost pustila njezinu priču. Oglasio se i Ministarstvo zdravstva.
Čavajdi je naime u 25. tjednu trudnoće i njezinom nerođenom djetetu dijagnosticiran tumor na mozgu. Čavajda želi pobaciti dijete, no u hrvatskim joj je bolnicama to, kaže, onemogućeno. Platila je pet tisuća eura za prekid trudnoće i života svog nerođenog djeteta u Sloveniji, a na, kako kaže – zahvat, ide za koji dan.
Komentar Nikoline Nakić prenosimo u cijelosti:
Ovo je jedna od onih životnih situacija u kojoj ne postoje lake odluke i sretni završeci.
Znamo to. Nekad tih sretnih krajeva nema, nekad su toliko bolni da mislimo da će nas tuga ugušiti. Ženama koje su u situaciji poput ove nesretne trudnice nudi se lažna sućut i lažno brže rješenje koje to nije. Neće njoj biti lakše ako u visokom stupnju trudnoće ode u Sloveniju “srediti stvar” što god to značilo.
Imat će samo groznu ranu na duši više, a svi ovi dobronamjernici koji je žale i kukaju za pobačajem u Hrvatskoj u visokom stupnju trudnoće, zaboravit će je za dva dana a ona će biti ta koja će dalje živjeti sa svojom boli, koja neće biti čarobnim štapićem odnesena “u Sloveniji”.
Današnji svijet se grozi patnji, smrti i boli i ne znaju se nositi s time. Daju srca, lažne RiP-ove a onda bježe u svoje živote misleći kako njih tako nešto neće zadesiti i olakšavaju savjest da se manje patilo.
Stvar je da u ovoj situaciji nositi se s patnjom postoji samo jedan ispravan pristup.
Kaže novinarka možete li ovoj trudnici reći da čeka da dijete umre?
Da majko. Čekaj.
Drži svoje čedo u utrobi i provodi vrijeme s njime dok raste u tebi i živi u tebi.
Možda ga dočekaš živog. Možda upozna tvoj glas. Možda mu uspiješ nadjenuti ime i krstiti ga.
Ako ne, zagrli ga kao majka jednom i zadnji put, najviše.
Oprosti se s njime.
Pokopaj ga.
Odžaluj ga.
Žalovat ćeš cijeli život, ali rupa u srcu bit će s vremenom podnošljivija.
Pusti lažnu sućut jer brza rješenja nisu bezbolna, tu si samo da voliš svoje dijete i miluješ ga koliko ti bilo dano.
Nekad su dva dana cijeli jedan život.
Nemoj ih se odreći ni za što”, zaključno poručuje Nakić.
Markić: Zašto nemamo isti odnos prema ovom nerođenom djetetu i onom koje je iste dobi, ali rođeno?
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
