U utorak, 14. travnja, i dva naredna dana, nastavlja se pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu suđenje Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću za sudjelovanje u ubojstvu Stjepana Đurekovića.
Kako je narod.hr već pisao, suđenje ulazi u za hrvatsku javnost vrlo zanimljivu fazu. Ovoga tjedna trebalo bi se pojaviti u sudnici dr. Manfreda Daustera nekoliko vrlo zanimljivih svjedoka.
Ročište u utorak trebalo bi započeti svjedočenjem Petra Penave, bivšeg hrvatskog političkog emigranta i bivšeg djelatnika hrvatske vojne Sigurnosno-informativne službe Ministarstva obrane RH koji danas živi u Münchenu. Petar Penava je, dakle, jedan od onih svjedoka koji o optuženicima i njihovim aktivnostima ima saznanja kao o svojim progoniteljima prije osamostaljenja Hrvatske, ali i o njihovom djelovanju u ulozi visokih dužnosnika hrvatskog obavještajnog sustava tijekom Domovinskog rata.
Petar Penava je za Croatia-presse najavio je kako će pred sudom govoriti istinu i sve što zna bez “dlake na jeziku”, jer je kaže došlo vrijeme kada udbaši i njihovi pomagači više nisu zaštićeni pa moraju odgovarati za zlodjela koja su počinili nad nedužnim Hrvatima, koji su samo voljeli svoju domovinu. I zato su platili životima.
Slično svjedočenje, iako iz sasvim drugačijeg kuta, moguće je očekivati i od Ivana Šimunovića, suradnika Udbe koji je među hrvatskim emigrantima u Njemačkoj djelovao pod kodnim imenima „Oskar“ i „Tivar“ i čiji su vodeći oficiri bili udbaši Đuro Lukić i Josip Perković. Sam Šimunović, koji se spominje, između ostalog, u kontekstu ubojstva hrvatskog emigranta Antuna Kostića, izjavio je kao svjedok na suđenju Krunoslavu Pratesu da je bio dvostruki agent i da je radio za Udbu ali i za njemački Savezni ured za zaštitu ustava.
Božidar Spasić nema hrabrosti doći pred sud
Svoj dolazak u München već mjesecima u medijima najavljuje i Božidar Spasić, bivši agent jugoslavenske (savezne) Udbe koji je, prema vlastitima izjavama, sudjelovao u cijelom nizu akcija protiv istaknutih hrvatskih političkih emigranata. Akcijama se nazivaju ne samo propagandne akcije protiv hrvatske emigracije kao što su, u slučaju Đurekovića, poznati slučajevi krivotvorenja i raspačavanja lažne narudžbenice za knjige Stjepana Đurekovića kod čega je na krajnje vulgaran način iskorišten spomenik ubijenim Hrvatima na Bleiburgu i krivotvoreno izdanje novina „Nova Hrvatska“ već i otmice i likvidacije hrvatskih političkih emigranata.
Spasić danas, navodno, radi kao privatni detektiv u Beogradu i već više od dvadeset godina daje izjave svakom mediju koji mu hoće dati vremena i prostora. U svojim izjavama koje, usput rečeno, stilom i sadržajem bolje pristaju u loše srpske komedije nego u ozbiljne medije, Spasić redovito veliča Udbu i sebe kao velikog obavještajca, pa čak i izjavljuje da je upravo on bio taj koji je organizirao ubojstvo Stjepana Đurekovića.
Uz objavu sudskog poziva Spasić je na svojoj stranici Stjepana Đurekovića, koji je bio partizan, nazvao ustašom:
“Pojavili se Nemci. Dakle u Minhenu se održava velika predstava sudjenja Perkoviću i Mustaću, za navodno ubistvo ustaškog teroriste Djurekovića. Bruka i sramota moderne Hrvatske je da je svoje obaveštajce, ljude koji su joj nemerljivo pomogli u izgradnji nove mlade demokracije isporučila jednom sudu strane države, Nemačkoj. Imalo je a i ima ništarija u Hrvatskoj koji redovno izveštavaju i nagoveštavaju pa misle da će im nemački sud ispuniti želje i uhapsiti još nekog Udbaša kako oni kažu. Je*e se njima/NEMAČKOJ/ šta te ustaške ništarije kažu.”
Ipak Spasić nije smogao hrabrosti i odazvao se pozivu njemačkog pravosuđa da svjedoči tijekom suđenja Pratesu, već je saslušan zamolbenim putem pred sudom u Beogradu. Stoga se i ovoga puta iz dobro obaviještenih krugova može čuti ocjena da Spasić ni ovoga puta neće imati hrabrosti sjesti na klupu za svjedoke i ponoviti sve ono što godinama izjavljuje, a usprkos tome što mu je međunarodnim konvencijama, kao pozvanom svjedoku, zajamčena sigurnost od uhićenja tijekom svjedočenja, pa i određeno vrijeme nakon toga, sve do izlaska iz Njemačke.
Svjedočenje Vanjke Špiljka
Sigurno manje medijski atraktivno, ali nikako manje važno, bit će svjedočenje Vanjke Špiljka (iako se obično predstavlja kao Vanja, pravo ime mu je Vanjka), sina narodnog heroja i visokog jugoslavenskog komunističkog dužnosnika Mike Špiljka. Naime, zaštita Vanjke Špiljka i prikrivanje njegove umiješanosti u kriminal u INA-Commerce-u, kao i umiješanost Aleksandra Miše Broza, sina Josipa Broza Tita i Milana Ujevića, sina narodnog heroja Mate Ujevića, prema navodima iz presude Krunosavu Pratesu, bila je ključni razlog za davanje naredbe za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Đureković, koji je prije bijega u Njemačku radio kao direktor marketinga u INI, zbog saznanja o kriminalu u INI koje je imao i koje je objavio u nekoliko novinskih članaka objavljenih u emigraciji, ali i u jednom od svojih romana „Crveni manageri“ postao je opasan svjedok koji je mogao ugroziti meteorsku karijeru Mike Špiljka baš u trenutku kada je Špiljak trebao biti izabran za predsjednika Predsjedništva SFRJ. Vanjka Špiljak danas je ugledni poslovni čovjek koji živi u Švicarskoj i ima poslovne interese u zemljama bivše Jugoslavije, a u fokus hrvatske javnosti nedavno je ponovno došao kad je objavljeno da mu je dodijeljena koncesija za gradnju marine u Novom Vinodolskom, u kojem inače vikendicu ima i Josip Manolić.
Iako je u svojem svjedočenju na suđenju Pratesu Špiljak zanijekao bilo kakvu vezu s Đurekovićem, pa i s kriminalom u INA-Commercu, za očekivati je da bi dokumentacija koju je u međuvremenu, na zahtjev njemačkog suda, u Hrvatskoj prikupio i u Njemačku poslao sudac Ivan Turudić, mogla baciti sasvim novo svjetlo na Špiljkovu ulogu u ovom slučaju, pa i utjecati na njegovo svjedočenje.
Konačno, ovotjedno suđenje trebalo bi završiti svjedočenjem Renate Miličević, sutkinje Županijeskog suda u Zagrebu i Damira Kosa, suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tijekom suđenja Pratesu za sudjelovanje u ubojstvu Stjepana Đurekovića, sutkinja Miličević saslušavala je Zdravka Mustača, dok je sudac Damir Kos, kao tadašnji sudac Županijskog suda u Zagrebu, sudio Vinku Sindičiču za ubojstvo Brune Bušića.
Valja podsjetiti da je Jadranka Kos, supruga suca Damira Kosa, kao sutkinja Županijskog suda u Velikoj Gorici predsjedavala sudskom vijeću koje je odbilo zahtjev za predaju Zdravka Mustača po europskom uhidbenom nalogu Njemačke i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske takvu odluku, temeljem žalbe Gizele Đureković, udovice Stjepana Đurekovića, ukinuo i ponovno odlučivanje o predaji Mustača povjerio Županijskom sudu u Varaždinu.
Također, poznato je da je Damir Kos, kao sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske u jednom sličnom slučaju primjene europskog uhidbenog naloga dao izdvojeno mišljenje kojim se izričito suprotstavio ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda te je u intervjuu jednim hrvatskim novinama pozvao Hrvatski sabor da donese autentično tumačenje zakona kojim bi se naredilo Vrhovnom sudu promjena dosadašnje sudske prakse.
U svakom slučaju, zaista se može reći da nas očekuju tri zanimljiva dana suđenja. Izvješća sa suđenja pratite na narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa