Aleksandar Vučić i njegova moguća veza s bandom iz srbijanskog podzemlja privukla je i pažnju američkih medija. Poznati New York Times raspisao se o situaciji u Srbiji navodeći kako je “jezivo suđenje u Srbiji pokrenulo pitanja o vezama između najvišeg vodstva zemlje i njezinih nasilnih narko-bandi”. Opširnu priču prenosimo u tri dijela.
U subotu navečer početkom ožujka 2021. godine, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pojavio se na televiziji uživo, sjedio je za dugačkim drvenim stolom, a uz njega su bili premijer i ministar unutarnjih poslova zemlje. Vučić je rekao da ima važnu obavijest o uhićenju bande podzemlja odgovorne za višestruka ubojstva. Ministar unutarnjih poslova upozorio je gledatelje da udalje svoju djecu od televizora.
Serija slika bljeskala je na ekranu iza njega: odsječena glava, tijelo bez glave, torzo. Vučić je govorio polako, često zastajkujući i ozbiljno gledajući u sto ispred sebe, blago pogrbljenog tijela od 6 stopa i 6 inča. Pohvalio je policiju i obavještajne agente koji su istraživali bandu; za dlaku su izbjegli da i sami budu ubijeni, rekao je.
Banda organizirana “po nalogu Aleksandra Vučića”
Bila je to šokantna prezentacija, čak i u zemlji poput Srbije, u kojoj mnogi odrasli imaju bolna sjećanja na “jugoslavenske ratove” 1990-ih i njihova zvjerstva. Ali konferencija za novinare bila je samo početak kampanje jezivih otkrića. U tjednima nakon uhićenja u veljači, novi detalji počeli su da cure u javnost. Grupa je navodno namamila svoje žrtve u „kuću strave“ u predgrađu Beograda, gdje su ih mučili, raskomadali, mljeli u industrijskom mlinu za meso i ponekad bacali u Dunav.
Priča je oduševila Srbe, i to ne samo zbog krvavih slika. Vođa bande bio je krupni nogometni huligan i trgovac kokainom Veljko Belivuk, zvani Nevolja, već poznata ličnost u Beogradu. Ranije je bio optužen za ubojstvo i niz drugih teških zločina, ali nikada nije proveo puno vremena u zatvoru. Pričalo se da je u prijateljskim odnosima sa srpskom policijom i obavještajnim službama. On i njegovi ljudi fotografirani su u društvu moćnih ljudi, među kojima je i predsjednikov sin Danilo Vučić.
>Pantić: ‘Vučić je za Srbiju veća nevolja od Velje Nevolje, jer on je stvorio tu mafiju’
Nakon konferencije za novinare, Belivuk je na sudskom ročištu iza zatvorenih vrata iznio svoju stranu priče. Kazao je da je njegova banda organizirana “za potrebe i po nalogu Aleksandra Vučića”, navodi se u sudskim transkriptima. Opisao je neke od zakulisnih poslova za koje je banda tvrdila da ih je radila za vladu, poput zastrašivanja političkih rivala i sprječavanja navijača da skandiraju protiv Vučića na nogometnim utakmicama – što je vrijedna usluga u zemlji u kojoj stadion može napraviti ili slomiti predsjednika. Belivuk je upozorio da će, ako Vučić nastavi postupak protiv njega, imati još mnogo toga za reći.
Belivuk je s vremena na vrijeme izgledao kao predsjednikov mračni blizanac
Vučić je ljutito osporio bilo kakvu povezanost s ubojicama. No činilo se da je slučaj Belivuk uzeo osobno, ponekad sugerirajući da se radi o uroti protiv njega. U jednom bizarnom televizijskom intervjuu nekoliko mjeseci nakon uhićenja tvrdio je da su Belivukovi ljudi od svojih žrtava pravili “ljudske ćevape” i slali ih Belivukovom šefu Radoju Zviceru. Gledajući u kameru i obraćajući se Zviceru, koji je još na slobodi, Vučić je postavio izazov. “Pozivam ga da me ubije”, rekao je. „Nemam problem s tim, jer je bolje biti pretvoren u mljeveno meso nego pustiti da ovi gadov vladaju Srbijom.”
Kako se suđenje približavalo, počele su curiti činjenice o dugogodišnjim vezama između bande i raznih članova Vučićeve administracije, za koje se čini da su je pratili, pomagali i štitili. Belivuk je s vremena na vrijeme izgledao kao predsjednikov mračni blizanac, čovjek koji utjelovljuje kriminalnu stranu države koja je u posljednjem desetljeću postajala sve više autokratska. Vučić, koji je predsjednik od 2017. i koji je vezan za vladajuću stranku u zemlji, dugo je govorio da želi svoju zemlju – i dalje među najsiromašnijim u Europi – voditi prema većem prosperitetu i članstvu u Europskoj uniji. Istovremeno, on je uništio mnoge demokratske institucije u Srbiji, a čini se da bande u mafijaškom stilu često djeluju nekažnjeno.
Drugim riječima afera Belivuk nije samo horor priča o odrubljivanju glava i kokainu. Gangsterizam koji je cvjetao pod Vučićem, zajedno s povremenim prijetnjama Srbije da će „zaštititi“ etničke Srbe u drugim dijelovima regije, mogao bi na kraju razotkriti rješenje kojim je uspostavljen mir na Balkanu 1995. Europljani su toga itekako svjesni, kao i Vladimir Putin, koji ima svježe razloge da ih dijeli i odvraća. Kremlj ima dugu povijest podrške srpskim nacionalistima kao opkoljenim sunarodnjacima Slavenima i motiv više nego ikada – zahvaljujući ratu u Ukrajini – za izazivanje nevolja na Balkanu.
Slučaj Belivuk otvorio je prozor u sumornu moguću budućnost
Ali rizici za Europu su dublji od toga: Vučićev brend etničkog šovinizma i demagogije odjekuje tonom njegovog saveznika Putina, a širenje neliberalne demokracije – koja već jača u dijelovima kontinenta – predstavlja jednaku, možda zlokobniju prijetnju. Slučaj Belivuk otvorio je prozor u sumornu moguću budućnost, onu u kojoj Vučić potkopava europski projekt iznutra, gradeći državu u kojoj je demokracija fasada, a kriminalne skupine koriste se za širenje straha. To bi bilo dovoljno uznemirujuće samo po sebi. Također se događa da je to ista taktika koju koriste ljudi koji su Balkan uveli u katastrofalan rat prije tri desetljeća.
U vrijeme kada se Belivuk prvi put pojavio u sudnici prošlog listopada, već je stekao sablasnu auru slavne osobe, a njegov uspon i pad zabilježen je u beskrajnoj seriji tabloidnih izvještaja. Uveden je u prostoriju s lisicama na rukama, u bijeloj polo majici i trapericama. Lice mu je bilo meko i zaobljeno, gotovo kerubinsko, s velikim praznim očima. Unatoč svojoj veličini – on je krupan čovjek s masivnim gornjim dijelom torza – izgledao je čudno, kao prevelika beba, kao da čitav život pun nasilja nije ostavio nikakav dojam na njega. On i još 30-ak optuženih, uglavnom krupnih muškaraca s tetovažama i obrijanih glava, izgledali su neobično opušteno, cerekali su se i čavrljali te dobacivali jedni drugima nekoliko usputnih uvreda. Možda su očekivali da će se ovo suđenje završiti onako kako je završila većina njihovih prethodnih, s proceduralnim greškama, lažnim dokazima i prijevremenim puštanjem na slobodu.
Nakon nekoliko formalnosti, tužitelj je stao pročitati optužnicu. Kada je opisao kako su Belivuk i njegov poručnik udarili žrtvu “sjekirom u vrat i odsjekli mu glavu”, dotični je zijevnuo i pogledao u strop. Neki od njegovih suoptuženika su zadrijemali.
Sastanak s Vučićem na tajnoj lokaciji
Kada je Belivuk stao za govornicu, uhvatio je objema rukama i odmah prešao na stvar. Njegova banda je, kako je rekao, od početka bila državni projekt. Recitirao je neke od usluga koje je pružao, pa čak i opisao sastanak za koji je tvrdio da je imao sa Vučićem u jednoj privatnoj kući u Beogradu, navodeći adresu, broj stana i ime vlasnika. Tamo su se sreli samo jednom, dodao je, „jer, kako je šef rekao, da nas netko vidi ili snimi, ne bi bilo dobro za njega“.
Vučić je odmah demantirao optužbe i čak ponudio da o njima razgovara s istražiteljima i da se podvrgne testiranju na detektoru laži. Pravno gledano, on vjerojatno neće patiti od suđenja. Nijedan visoki dužnosnik nije optužen, a vrlo malo njih je čak i saslušano. Važnost slučaja Belivuk leži na drugom mjestu. To je natjeralo cijelu Srbiju na suočavanje s obiljem posrednih dokaza da je Vučić dozvolio gangsterima da postanu virtualna ruka države. Podrška koju su Belivuk i njegovi prijatelji dobili od policije i ministarstva unutarnjih poslova tijekom proteklog desetljeća uveliko je dokumentirana u sudskim svjedočenjima, presretnutim telefonskim razgovorima i fotografijama.
>Geopolitička analiza: Vučić – lovac ili lovina?
Sugestija da se sve to moglo dogoditi bez Vučićevog znanja izaziva smijeh u Beogradu. Prije nego što je Vučić postao predsjednik, bio je premijer, predsjednika Vučić je bio premijer, a prije desetak godina reorganizirao je sigurnosne službe Srbije. Sada ima skoro potpunu kontrolu nad gotovo svim aspektima javnog života. Od parlamenta preko sudova, policije i biznisa, prema Vučiću se postupa s ulizičkim poštovanjem; Srbi ga pokušavaju “prijeći” na vlastitu odgovornost. Zapravo, uhićenje Belivuka i njegove bande možda je jedna od rijetkih ključnih odluka posljednjih godina koju Vučić nije kontrolirao.
“Neprobojna” aplikacija
Većina dokaza u ovom slučaju dolazi od tima europskih policijskih službenika koji su slučajno naletjeli na njih. Proveli su dvije godine pokušavajući dešifrirati aplikaciju za razmjenu telefonskih poruka pod nazivom Sky-ECC, koja je bila omiljeno sredstvo trgovaca kokainom u kontejnerskim lukama Sjeverne Europe. Kada su konačno provalili šifru, otkrili su mnogo više od lokalnog lanca kokaina. S najmanje 70.000 korisnika, Sky se pokazao kao virtualni Rosetta Stone za globalizirani svijet organiziranog kriminala, s grafičkim porukama i fotografijama koje trepere eterom u vrtoglavom nizu jezika i dijalekata. „To je kao da stojite ispred kuće u mraku, a sada ste ušli unutra i upalili svjetla“, rekao je jedan dužnosnik iz Europola, ogranka Europske unije za provođenje zakona.
Sky nije bila prva aplikacija koju je policija optužila da služi narkobosovima. Ali to je bilo najpopularnije i najdrskije. Kompanija, koju je osnovao tehnološki poduzetnik iz Vancouvera 2010., hvalila se da je njena četveroslojna enkripcija neprobojna; na kraju je zaradio stotine milijuna dolara prije nego što su njegovi rukovoditelji optuženi 2021…
Nastavak slijedi…
Tekst se nastavlja ispod oglasa