Nakon serije akcija prosvjednog spaljivanja Kurana pred veleposlanstvima islamskih zemalja u Danskoj i, s druge strane, snažnih prijetećih reakcija islamskog svijeta danska vlada traži način da zakonom zabrani prosvjedno spaljivanje muslimanske svete knjige. A da to baš ne izgleda tako, piše Višnja Starešina za Lider.
Biranim je riječima danski ministar vanjskih poslova Lars L. Rasmussen ovih dana objavio da je islamski svijet porazio danski pravni poredak. Danska vlada ‘razmatra načine djelovanja u posebnim situacijama, kad se, primjerice, vrijeđa druge države, kulture i religije i kad to može imati znatne negativne posljedice za Dansku, ne samo kad je riječ o sigurnosti‘, najavio je ministar.
Ili, u prijevodu, nakon serije akcija prosvjednog spaljivanja Kurana pred veleposlanstvima islamskih zemalja u Danskoj i, s druge strane, snažnih prijetećih reakcija islamskog svijeta, uključujući i osudu 57 država članica Organizacije islamske suradnje (OIC), danska vlada traži način da zakonom zabrani prosvjedno spaljivanje muslimanske svete knjige. A da to baš ne izgleda tako.
Na sličnom je putu Švedska, čija je pozicija još za nijansu delikatnija od danske. Naime, Turska, koja se posljednjih godina nametnula kao globalna zastupnica i glasnogovornica islamskog svijeta, još nije ratificirala njezin pristupni ugovor NATO-u iako je Erdoğan na summitu u Vilniusu najavio odustajanje od veta i potporu švedskom članstvu. Nakon prosvjednih spaljivanja Kurana Turska ima dodatne, za Švedsku ponižavajuće uvjete.
Okviri liberalne demokracije
Za Dansku i Švedsku zakonska zabrana javnog spaljivanja Kurana nije nimalo jednostavan korak. Time bi (selektivno) dokinule ustavom zajamčeno pravo na slobodu izražavanja, koja je vrlo široko definirana u tim državama koje su donedavno bile ne samo normativni nego i stvarni uzori liberalne demokracije. Zato je ministar Rasmussen najavljujući novi zakon odmah dodao i da će sve mjere koje će vlada donijeti biti ‘unutar okvira ustavno zajamčene slobode izražavanja‘. Bit će to, dakako, umotano u paket zaštite od vrijeđanja svih kultura i religija.
Iako, potpuno je promašeno uspoređivati prosvjedna paljenja Kurana s eventualnim prosvjednim paljenjem Biblije ili Tore. Naime, u državama zapadnoga civilizacijskog kruga potonje bi možda izazvalo osudu kao vandalski i uvredljivi čin. Ali našlo bi se i NGO-ovih naprednjaka koji bi uz bubnjeve potpore donijeli šibice, u slučaju da prvo paljenje ne uspije. I to su okviri liberalne demokracije. Na drugoj strani, u dijelu država islamskog svijeta koje vehementno osuđuju i traže zabranu paljenja Kurana u Danskoj i Švedskoj, ne samo da je poželjno spaljivanje Biblije ili Tore nego i ubijanje ljudi koji čitaju Bibliju ili Toru. Neće Danska i Švedska mijenjati svoje zakone ni zato da bi zaštitile od vrijeđanja budiste, hinduiste ili bahaiste…
Nema toga ‘općenitog‘ paketa koji može prikriti bît ovih iznuđenih promjena: Danska i Švedska mijenjaju svoj pravni poredak zbog islama i straha od unutarnjih sukoba i destabilizacije. Međutim, ovoga puta nije riječ samo o jednostranom strahu od mogućih terorističkih akcija radikalnih islamističkih skupina nego i o mogućem pravom sukobu ‘probuđenih‘ domaćih Danaca i Šveđana i njihovih doseljenih sunarodnjaka. Onih koji su se posljednjih desetljeća useljavali (i) u Dansku i Švedsku iz islamskih zemalja te stvarali ondje paralelna društva u kojima su u demokratskoj okolini poštovanja različitosti, u uvjetima socijalne deprivilegiranosti, potpomognuti novcem i vjeroučiteljima iz islamskih zemalja, razvijali i njegovali islamističke ideje o pobjedi islama u svijetu.
Ignoriranje pa prikrivanje
Danska i švedska službena vlast, baš kao i vlasti svih zapadnoeuropskih država, najprije su ignorirale i zanemarivale taj problem, a posljednjih ga godina nastoje prikriti. Primjerice, izbjegavanjem spomena vjerske (islamske) pripadnosti u različitim kaznenim djelima (od krađa preko seksualnih delikata do ubojstava) ili izbjegavanjem vjerske motivacije kaznenih djela.
No to je, očekivano, proizvelo radikalizaciju domicilnog stanovništva i stanje koje su danski i švedski premijeri Mette Frederiksen i Ulf Kristersson ovih dana suglasno definirali kao ‘opasnu situaciju‘. U Danskoj i Švedskoj masovno se prijavljuju prosvjedna paljenja Kurana pred veleposlanstvima islamskih država. Službena vlast naglašava da ta provokativna spaljivanja Kurana organiziraju radikalne desničarske skupine. Ali svaki sukob započinju radikali, a polarizacija društva toliko je velika da svaki taj palež može potpaliti pravi društveni sukob, na rubu građanskog odnosno vjerskog rata.
Danska i Švedska zasigurno će naći neki zakonski oblik koji će zaustaviti masovna spaljivanja Kurana a da pritom ne priznaju kako su odustale od vlastite demokracije. Ali to je tek gašenje požara. Problem ostaje. I postaje veći.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa