Olivia Maurel, Francuskinja (zapravo Amerikanka) koju su francuski roditelji kupili od ”surogat majke” iz Kentuckya u SAD-u, svjedoči o traumatičnom iskustvo surogatstva. Zbog emocionalne nepovezanosti sa svojim francuskim roditeljima oduvijek je sumnjala u svoje podrijetlo koje je otkrila istražujući sama na internetu.
Sve je počelo kad je otkrila da su joj roditelji lagali po pitanju njezinog mjesta rođenja. Otkrića su je vodila do surogatstva koje je bio rašireno tada u Kentuckyu. Spoznaje koje je dobila odvele su je u ponor poroka sve dok nije srela budućeg supruga i njegovu obitelj koji su joj pomogli da dođe do svoje prave rodbine i poveže se sa svojom biološkom majkom.
Olivia danas pomaže onima koji su prošli isto traumatično iskustvo kao i ona i bori se da se surogatstvo ukine tvrdeći kako je ono duboko okrutna i nemoralna praksa.
Njezino svjedočanstvo, koje donosi Daily Mail pročitajte u cijelosti:
– Dok sam odrastala, nisam mogla shvatiti zašto sam rođena u Louisvilleu, Kentucky. Tako je pisalo u mom rodnom listu, ali nije mi imalo smisla. Moji roditelji nikada nisu živjeli u Kentuckyju, nismo bili Amerikanci i nismo imali nikakve obiteljske veze s tim mjestom.
Kad sam pitala svoju majku, rekla mi je da je odabrala Kentucky jer je tamo bio smješten njezin omiljeni film Prohujalo s vihorom i oduvijek je željela da joj se dijete rodi na tako romantičnom mjestu. To je i razlog zašto me nazvala Olivia. Prema jednoj od filmskih zvijezda, Oliviji de Havilland. Za mene je to tada bila lijepa priča, poput bajke.
Otkrivanje istine
Mnogo godina kasnije, međutim, otkrila sam da bajkovita verzija moje majke skriva razornu istinu. Rođena sam u Kentuckyju jer me ondje rodila američka surogat majka.
Vrlo brzo nakon što sam rođena, bila sam odvojena od žene koja je ostala trudna sa mnom – pomoću vlastitih jajašaca – i nosila me devet mjeseci. Umjesto da me predaju u naručje moje biološke majke, predali su me muškarcu i ženi koji su, jednostavno rečeno, platili jako puno novca da bi me dobili.
To što sam prije 31 godinu rođena i kupljena, bio je samo početak traume s kojom se i dan danas borim. Čini se da jedva prođe tjedan dana a da neka slavna osoba ne kaže da je dobila dijete putem surogatstva, bilo da je riječ o Paris Hilton ili Khloe Kardashian.
UK će možda uvesti da roditelji koji koriste surogat ”majke” dobiju pravni status
U Ujedinjenom Kraljevstvu, Pravna komisija donijela je preporuku prema kojoj bi roditelji koji koriste ”surogat majke” dobili pravni status od rođenja.
Trenutno je ”surogat majka” zakonski roditelj dok roditelji kojima bi trebalo pripasti dijete ne dobiju roditeljsku potvrdu, što može potrajati mjesecima. Suosjećam sa svakom ženom koja čezne za svojim djetetom. Kao netko tko je proizvod surogatstva, ove teme me nikada ne vesele.
>HDZ-ova pravobraniteljica za djecu zagovara surogatstvo, Selak Raspudić joj odgovorila
Surogatstvo kod djeteta uzrokuje traumu i neopisivu bol
”Moja iskustva dovela su me do zaključka da je surogatstvo okrutno, nemoralan čin koji može prouzročiti doživotnu štetu. To što sam i ja postala roditelj, sasvim prirodno, u svojim 20-ima, samo je iskristalizirao moj pogled. Osjećam da je sveta veza između majke i djeteta nešto u što se nikada ne smije dirati.
Kada pišu o traumi koju posvojena djeca proživljavaju nakon što su oduzeta od svojih bioloških majki, neki psiholozi ovaj emocionalni i fizički prekid nazivaju ‘prvobitnom ranom’. Vjerujem da isto vrijedi i za djecu rođenu surogatstvom: duboko bolno iskustvo koje remeti urođenu vezu između majke (rodilje) i djeteta.
Nije ni čudo da imam tako nesretna sjećanja na svoje djetinjstvo. Još kao malo dijete imala sam osjećaj da nešto nije u redu u mojoj obitelji. Moji roditelji Francuzi bili su vrlo bogati. Svoje vrijeme provodili smo između Palm Beacha na Floridi i južne Francuske, živeći raskošno, s mnogo dadilja i osoblja. Moje obrazovanje bilo je najbolje što se novcem moglo kupiti. Odlazili smo na odmor o kakvom većina ljudi može samo sanjati.
Nije osjećala bliskost i nježnost roditelja
Materijalno mi nije ništa nedostajalo, ali nije me ni ispunjavalo. No emocionalno sam bila prazna, bila je to potpuno druga priča. Nijedan od mojih roditelja nije mi bio naročito privržen. Nedostajao je i fizički kontakt, nježnost zagrljaja. Bila sam okružena dadiljama, vojskom različitih žena koje su pazile na mene većinu vremena.
Možda se pitate zašto se, kad su se moji roditelji toliko potrudili da me dobiju, odnosno kupe, nisam osjećala obasuta njihovom ljubavlju? Jednostavno ne znam. Mama je imala 49 godina kad sam se rodila. Možda joj je zbog godina bilo teže, ili zbog nedostatka te dragocjene biološke veze među nama. Bez obzira na uzrok, veze nije bilo od prvog dana.
Zbog svega toga sam postala buntovna kao dijete. Stvari nisu bile ništa bolje ni u školi. Tamo sam, zbog nedostatka osjećaja ljubavi, emocionalno gušila prijatelje sve dok im nisam postala potpuno odbojna.
Istraživanjem na internetu otkrila da je ”produkt surogatstva”
Što sam bila starija, to sam više shvaćala koliko je neobično – i malo vjerojatno – da netko u dobi moje majke ima dijete. I nisam mogla izbaciti Louisville, Kentucky, iz glave. Kad sam imala 16 godina, malo sam istraživala na internetu. Vidjela sam da film Prohujalo s vihorom nije smješten u Kentuckyju. Radnja se ustvari odvija u Georgiji.
Ali ono što se stalno pojavljivalo u mojim internetskim pretragama je da je Louisville bio veliki centar za surogatstvo. Tada mi je odmah sinulo da bi se moglo raditi o tome. Kad je daljnje istraživanje pokazalo da je surogatstvo nezakonito u Francuskoj, a i danas je tako, zbrojila sam dva i dva.
Do tada sam potiskivala svoje osjećaje i traume, no spoznaja da su mi cijeli život lagali potpuno me uništila. Sve svoje sumnje i brige sam do tada uvijek čuvala za sebe. S ”roditeljima” nisam nikada ostvarila bliski kontakt, stoga nismo ni razgovarali o tome.
Spoznaja o surogatstvu odvela je u ponor alkohola i droge i pokušaja samoubojstva
U toj situaciji našla sam se potpuno usamljena i zbunjena. Tada je krenuo moj put samouništenja. Počela sam mnogo piti, pušila marihuanu i tulumarila bez prestanka, sve samo da zaustavim misli koje su me mučile. Je li moja majka uopće bila moja majka? Tko sam ja?
Moji roditelji su bez sumnje mislili da sam problematična tinejdžerica i da je to samo prolazna faza. No, moja se depresija do te mjere produbila da sam nakon odlaska od kuće nekoliko puta pokušala samoubojstvo, o čemu moji roditelji nisu znali ništa.
Moje je ponašanje postajalo sve gore. Imala sam 20 godina i živjela u Francuskoj. Jedne sam noći, nakon što sam pila do točke uništenja, silovana. Nisam htjela prijaviti policiji jer sam se jako sramila i krivila sebe zbog svega.
>Surogatstvo uvršteno na popis kaznenih djela trgovanja ljudima
Izlaz iz ponora, upoznavanje budućeg supruga i trudnoća
Na kraju sam shvatila da moram pobjeći iz ovog vrtloga traume. Potražila sam terapeuta, te se odviknula od pića i droga.
Ubrzo nakon toga upoznala sam Matiju, čovjeka koji je kasnije postao moj suprug. Bio je i moj spasitelj i psiholog u jednom. Bez njega, mislim da danas ne bih bila ovdje. Vjenčali smo se kad sam imala 24 godine i ubrzo sam zatrudnjela s kćeri Eleanor, koja sada ima šest godina. Budući da me odgajala starija majka, imala sam želju biti mlada mama.
Iako nisam imala dokaz da sam rođena putem surogatstva, kad sam zatrudnjela, osjećala sam to svakim djelićem svog bića. To sam svima rekla, uključujući i svog muža i njegovu obitelj koja je imala puno ljubavi za mene. Trudnoća mi je dobro napredovala. Kad je moja nerođena kći počela udarati nogama, to je probudilo u meni razne osjećaje.
Čak i prije nego što sam je držala u naručju, jedno sam znala – a to je da je ni za što, ni za kakav novac nikome ne bih dala.
Našla je ljubav, podršku i pomoć u suprugu i u njegovoj obitelji
Imala sam nevjerojatnu radost pri pomisli da je ovo malo dijete tako blizu mene u mojoj utrobi. Taj se osjećaj nastavio i u sljedećim trudnoćama: moji sinovi Theodore i August imaju četiri, odnosno dvije godine.
Možda je razumljivo da sam bila jako usredotočena na to da rođenje moje djece bude baš kako treba. Htjela sam porode kod kuće za sve (iako sam na kraju imala porod u bolnici sa svojom kćeri). Htjela sam i da ih smjesta stave na mene radi emocionalnog povezivanja preko kože, baš kao što majka priroda nalaže.
Svekrva mi je pomogla da konačno saznam istinu o svom podrijetlu. Za moj 30. rođendan 2022. kupila mi je pribor za DNK testiranje preko kojega se može otkriti podrijetlo.
Od roditelja nije dobila nikakve informacije, iako ih je tražila
Prije svega odlučila sam razgovarati sa svojim ocem. Jednog dana, dok sam se vozila do naše vikendice u planinama, rekla sam: ‘Tata, znam da sam rođena preko surogata. Znam da me mama nije rodila i moraš mi sve reći jer zaslužujem istinu.’
Odgovorio je: ‘Moram razgovarati s tvojom majkom prije nego što ti mogu išta reći.’
To mi je bilo dovoljno. Ovom je rečenicom učinkovito potvrdio moje strahove. Čekala sam da mi se on ili mama obrate s cijelom pričom, ali nikad nisu i nisam vidjela smisla ponovno pitati.
Poslala je svoj DNK uzorak na analizu i povezala se s rodbinom
Poslala sam svoj DNK uzorak i vrlo brzo su me spojili s prvom rođakinjom koja živi u Americi.
Poslala sam joj poruku i rekla da vjerujem da sam rođena putem surogatstva. Iako mi je bilo neugodno pitati, pitala sam je li znala je li netko u njezinoj obitelji bio surogat majka? Odmah je odgovorila: ‘Znam nekoga.’ Osjetila sam kako mi se život istog trena mijenja. Tog trenutka preplavili su me osjećaji.
>Potresan slučaj iz SAD-a najbolje pokazuje zašto je surogatstvo loše
Otkrila je cijelu priču o svojoj biološkoj majci
Rođakinja me zatim spojila s mojim polubratom, koji me je pak spojio s moje tri polusestre. Bili su tako ljubazni i voljni odgovarati na moja beskrajna pitanja i, polako sam se upoznala s cijelom pričom. Njihova majka bila je surogat majka koja me je rodila, što znači moja biološka majka.
Većina surogata su ono što se naziva “gestacijskim nositeljima” – oni nose bebu i rađaju je, ali nisu biološki povezani. Inkubatori, drugim riječima. No moja biološka majka koristila je vlastita jajašca i bila je umjetno oplođena očevom spermom.
S 38 godina kad je rodila mene, već je imala petero djece s mužem. Njezino najmlađe dijete umrlo je u tragičnoj nesreći kada je imao dvije godine. Nedugo nakon toga javila se agenciji za surogatstvo. Toliko je očito tugovala u tom trenutku da vjerujem da nikada nije trebala biti ni prihvaćena kao prikladna kandidatkinja. U početku nije čak ni rekla mužu za svoje planove.
Uspostavila je kontakt sa svojom pravom majkom
Nakon nekog vremena, moji američki brat i sestra rekli su mi da moja biološka majka želi uspostaviti kontakt. Počeli smo razmjenjivati poruke. U početku sam osjećala takav bijes. Došlo mi je da je pitam: ‘Zašto si zadržala petero svoje djece, a mene prodala? Zašto nisam bio dovoljno dobra da i mene zadržiš?’
Umjesto toga, pitala sam koja je njezina omiljena boja. Ljubičasta, odgovorila je. Isto kao i meni. Poslala mi je slike na kojima je trudna sa mnom i odjednom sam osjetila povezanost s njom. Izgledala je baš poput mene: oči, kosa, linija… To je bila moja majka.
Rekla mi je da je svake godine na moj rođendan mislila na mene i molila se. Želim joj vjerovati, ali nisam sigurna vjerujem li joj. Te je stvari lako reći osobi koja ih očajnički želi čuti.
”Roditelji” koji su je kupili dogovorili čak i datum na koji će se roditi kako bi se uklopila u plan njihovih putovanja
Više od svega željela sam znati nešto o svom rođenju. Saznala sam da je moj rođendan odabran za mene. Trudnoća je bila inducirana pa sam stigla na svijet 10. prosinca, datum koji se uklapao u planove putovanja mojih roditelja. Čak je i moj dolazak na svijet bio dogovoren i neprirodan.
Moju rođenu majku su tada pitali želi li me držati. Ona je babici tada rekla: ‘Ne, ne mogu. Jer ako to učinim, znam da je nikada neću pustiti.’ Umjesto toga, medicinska sestra me odnijela i nikada me više nije vidjela.
Kontakt s mentalno nestabilnom majkom se izgubio, ali ostala je povezana s rođacima
Nakon nekoliko tjedana naše su poruke nestale. Mislim da se više nećemo čuti. Nažalost, vjerujem da pati od problema s mentalnim zdravljem i da je prekinula odnose sa svom svojom djecom.
Ipak, održavam kontakt sa svojom sestričnom, njezinom majkom (mojom tetkom) i mojom polubraćom i sestrama. Postali su obitelj koju sam oduvijek željela i nadam se da ćemo se jednog dana moći svi fizički okupiti.
Ostala je zahvalna svojim ”roditeljima” zbog svega što su joj pružili
Napokon sam, nakon desetljeća sumnji, imala apsolutni dokaz za sve što mi se dogodilo. Ipak, nisam se suprotstavila roditeljima. Osjećala sam se kao da ću im time ‘zabiti nož u leđa’.
Platili su puno novca kako bi me dobili. Surogatstvo može doseći šesteroznamenkaste iznose. Oni su me odgojili i još uvijek sam osjećala lojalnost prema njima. Nadala sam se da će me spoznaja svega dovesti do zaključka. Umjesto toga, kad sam čula istinu, pala sam u depresiju i ponovno sam bila prisiljena potražiti psihološku pomoć.
Što sam se više bunila zbog svog otkrića, to sam više shvaćala da moram upotrijebiti svoja iskustva kako bih pomogla drugim ljudima.
Uključila se u kampanju kako bi pomogla drugima
Prošle godine sam objavila video na TikTok-u što me dovelo do toga da se uključim u kampanju koja poziva na univerzalno ukidanje surogatstva. Na kraju sam ispričala svoju priču na međunarodnoj konferenciji o surogatstvu održanoj u parlamentu Češke Republike. Moj govor je postao viralan.
Do suza su me dirnule poruke koje sam dobila od žena koje mi govore koliko duboko žale zbog svoje odluke da budu surogati i kako žale za bebama kojih su se odrekle. Žene poput njih i bebe koje imaju, možemo zaštititi samo ako zabranimo sve oblike surogatstva. Uključujući takozvano altruističko surogatstvo, gdje se ”surogat majci” ne plaća naknada za nošenje djeteta, kao što je slučaj u Britaniji.
Nijedan oblik surogatstva nije moralan i opravdan
Nakon dugog razmišljanja, zaključila sam da je altruističko surogatstvo mit.
I u ovom slučaju tijelo žene još uvijek se iznajmljuje, beba je odvojena od svoje biološke majke. Po mom mišljenju, nema razlike jer surogat nije biološka majka. Njezina je utroba ta koja je othranila dijete. To je njezin glas koji beba sluša iz dana u dan, dok raste u njoj. Njezin će miris umiriti dijete. Za nju se emocionalno vezati.
I dok duboko suosjećam s onima koji ne mogu imati djecu, tužna je stvarnost da ne možemo svi imati ono što želimo u životu. Iz svih svojih istraživanja ne vidim da postoji ‘dobra’ verzija surogatstva. U zemljama u kojima je to bilo ili je bilo legalno, često je nešto pošlo po zlu.
Na primjer, Tajland je 2015. u potpunosti zabranio surogatstvo namijenjeno međunarodnim roditeljima nakon slučaja u kojem je australski par unajmio ”surogat majku” koja je rodila blizance, zdravu djevojčicu i dječaka s Downovim sindromom. Par je djevojčicu odveo kući i ostavio siromašnu majku da se brine za dječaka.
Ovaj tjedan čula sam za jednu britansku agenciju koja nudi financijske poticaje potencijalnim surogatima: Apple satove, ulaznice za tematske parkove, gurmanske pakete obroka, čak i igračke za seks.
Predpostavila sam da ću se udaljiti od svojih roditelja čim počnem javno govoriti. Nažalost, upravo se to dogodilo. Viđaju unuke, ali više ne razgovaramo. Na neki način, to je nastavak nespretnosti i distance koja je uvijek bila tu. Ipak, volim ih i ne zamjeram im. Ali ne mogu šutjeti dok se još borim s traumatičnim naslijeđem surogatstva.
