U mjestu Bučje kod Pakraca obilježena je 30. godišnjica oslobađanja zloglasnog srpskog neprijateljskog uporišta na tom području. Bio je to dio vojne operacije Papuk ’91. u kojoj je oslobođen velik dio zapadne Slavonije, javlja HRT.
Riječ je o prvoj oslobodilačkoj akciji u Domovinskom ratu u kojoj je vraćeno 1230 četvornih kilometara. Poginula su 142 hrvatska branitelja. Počast im je odana kod spomen-obilježja u Bučju.
Najveći logor pobunjenih Srba i snaga JNA na okupiranom hrvatskom teritoriju
Mjesto Bučje nalazi se 20 km istočno od Pakraca. Tu je bilo vojno i administrativno središte tzv. “SAO Krajine zapad”.
Logor Bučje jedan je od najpoznatijih i najvećih logora pobunjenih Srba i snaga JNA koji se nalazio na okupiranom teritoriju Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata.
Logor je bio u funkciji od 14. kolovoza do 13. prosinca 1991. godine
Logor je bio u centralnom spremištu (gospodarska zgrada) gdje su bili zatočenici iz okolnih mjesta. Od kolovoza do studenog 1991., zatočenici su danonoćno ispitivani, tučeni a mnogi i ubijeni. Zatočenicima su ruke vezane lisicama, preko očiju su imali poveze, a straža ih je tukla.
Zatočenik koji je bio i u Staroj Gradiški je komentirao ”Gradiška je bila blagoslov u usporedbi sa Bučjem”, podsjeća Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora. Liječnik iz Pakraca svjedoči kako je bio zatočen veterinarskoj ambulanti u sobi bez kreveta koja je prije služila kao staja. Pod je bio vlažan, dobio je samo jednu deku, a nakon nekoliko dana i spužvu za spavanje. U sobi do njega je bila zatočena odvjetnica, a još 40 osoba u drvenom spremištu. Liječnik je prepoznao neke vojnike u JNA uniformama, koji su dovodili zarobljene Hrvate u logor. Po njemu bilo je oko 150 zatočenika. Za šestoricu svjedoči da su bili ubijeni u logoru, a žene su silovane.
Zatočenici logora Bučje
Broj zarobljenika logora Bučje nije poznat, ali procjenjuje se da ih je kroz logor prošlo oko 300, a poimence ih je poznato stotinjak. Najmlađi zarobljenik logora imao je samo četiri godine.
Zatvorenici su bili premlaćivani rukama, nogama i različitim predmetima: pendrecima, letvama, kabelima i sl. Tijekom ispitivanja zarobljenicima su stavljali ruke u metalne škripove te su koristili debele metalne žice kojima su zarobljenicima lomili prste. Također, koristili su velike veterinarske igle kojima su ubrizgavali nepoznati sadržaj u zarobljenike, a mnoge su zarobljenike tjerali da nepomično stoje vani na hladnoći. Psihičko mučenje očitovalo se u prisilnom pjevanju četničkih pjesama te tjeranje na kopanje rupa, aludirajući da kopaju grobove. Mnogi su zatvorenici tjerani na težak fizički rad, koji je za zarobljenike bio još teži zbog nikakve prehrane. Poseban tretman imao je tzv. kapo, koji je bio zadužen za pojedinu prostoriju. Naime, ako bi netko od zarobljenika previše jaukao od bolova ili ako bi se netko psihički slomio, kapo bi dobio batina.
Zarobljenici logora Bučje koji su u prosincu prebačeni u Staru Gradišku konačno su razmijenjeni početkom 1992. godine. Prva i najveća razmjena dogodila se 16. siječnja 1992. u Pakracu na Gavrinici, na liniji razgraničenja hrvatskih snaga i pobunjenika, navodi braniteljski.hr. Neki civili razmijenjeni su idućih dana. Među posljednjima, 6. veljače 1992. godine razmijenjen je i dr. Vladimir Solar, ravnatelj pakračke bolnice kojega su srpski pobunjenici zarobili prilikom napada na Pakrac 19. kolovoza 1991. godine.