Barbara Jonjić: Obašla naša Predsjednica Istru nan milu

Unda
Obašla naša Predsjednica
Istru nan milu

Nu
Red je i to
Toka obać i oni dijo naše Domovine koji se busa u bogata prsa kako ji je Tito vratijo poda naše okrilje

Ae
Kao vrlo ji je usrićijo
T’liko da uguron
Od prvi demokracki izbora pa sve do danas
Biraju vlast i lole koje više ljubavi imaju
Za Beograd i Rim
Nego za Zagreb

Njijov političar Boris, kolovođa i-de-es-a
Neokrunjeni kralj Istre
U slobodno vrime zabljava se tako da okolo dili k’o fole putovnicu
Istre
Dekeko
Sanja lola odvojit je
San mu kontra Ustavu
Mašta mu razigrana
Njemu to k’o vrlo smišno
Onomu istomu koji se busa u prsa kako ji je Tito vratijo u sastav voljene Domovine

Baš mu smišno izdvajat Istru
A spomeni mu Antu Pavelića
Odman taj trkelja kako mu zamira izdvajanje Istre
E
Anti se zamira
A Boris more sanjat šta ‘oće
Pa tako sanja i zatvore za sve nas kojima je pozdrav
Za Dom spremni
On bi to lipo trpa u zatvore
A meni vrcon
Goli otok na pameti

Nego lola muči k’o zaliven kad ga za Ugovore prije drugoga svickoga rata upitaš
Omutavi u minuti

I tako
Ošla naša Predsjednica obać
Antifašiste dične
Naši tisuću cvitova
One što se brez problema ženu su
Devedeset
Jerbo i živu po
Stodvajest godina
Mazi njizi život u omraženoj Državi

Obašla baš njizi
One antifašiste naše tipe
A zna se kako naši antifašisti veze nemaju su svickin antifašistin
Naši antifašisti su prava pravcata anomalija antifašizma
Pod sorta poratnog Staljinova pravca

I ima se šta čut
Ljudi se vrlo zgražaju kako su nan izvižđali Predsjednicu tamokar

Smijen se i mislin za se
Šta je
Biće van digla desnu ruku
Pa vikala
Za Dom spremni
Ili ji je provocirala
Pa otpivala
Rećemo Dinamo ja volin
Ili onu Maršanovu i hadezeovu
Bože čuvaj Hrvacku
Nešto od toga garant mora bit

Njima je čak i ona
Prikodesno
Čak i ona
Džabe joj i partizana u obitelji
I toga što nema ratnoga puta
Dočin nisi baš livo
Njima si
Ustaša

Ništa od navedenoga ona napravila nije
To se znade
Baš ništa
Antifašisti se raspametili i izgubili kontrolu
Kad je Predsjednica samo u govoru spomenila doprinos naše
Katoličke Crkve u borbi protiv fašizma
Ubolo ji to do košćane srčike

Aaaaaaaaaa
Tuten smo

To je crljenoj bandi trn u oku
Nu
Dašta je
Znan ja to

Pa znaju oni ‘ko je njima glavni neprijatelj
To su pokazali i u drugome svickome ratu
A i debelo nakon njega

Ništa njizi na svitu smetalo nije
K’o naša
Crkva
I naši pratri

I nisu oni maniti niti zere
Niti zere
Jerbo oni dobro znaju
Komu dugujemo opstanak u ovoj
Dolini suza
Znaju oni šta je nami jedan Alojzije Stepinac
I jedan Vojtila
Njijova rađa nikako se nije uklapala u oni plan na S
Uperen na Hrvate
Katolike

I eto di smo
Šumska, rutava vojska
Vojska priki sudova
Otimačine
I progona do smrti svake alternative misli
Zvižđi

To je ta njijova poznata i priznata urbanost
I kozmopolitizan

Jerbo ne kontaju
Kako nisi kozmopolit samo zato što vičeš
Proleteri svi’ zemalja ujedinite se
Ni čut
Dika takima je AntišaTomić
Oni jad od čovika koji se jednomu svecu ruga su visinon
A oni ga nagrađuju
Jerbo su
Roba robi

Ne mereš bit kozmopolit i zvižđat
Na
Katoličku Crkvu

Nikako

Nego
Evo odgovora
Stiga’ je iz Istre
Svima onima koji pitaju
Zašto
I dan, danas živi
Oni slogan
Koji je k’o zastarijo
A nije

Jerbo
Ustaša nema
Pobilo ji nakon rata
Ili su pomrli
Nema ji
Al’ ima nas Katolika
I danas
Katolik smeta
Istima kojima je Ustaša smeta
Smeta in danas po istomu načinu
Katolik
E
Ne mere crljeni križa smislit
I da se na glas
Bogu moli
Pa to urta da se Isusu moliš
U sebi

Kažu ti
Voli svoga Isusa i Hrvacku u sebi
Ne smi se to nigdi vidit
Njima to, tako ti kažu, nije kul/moderno/urbano/svicki
A zaprave
Ni križa a ni zastave ne iznosi di se vidi
Jerbo
Njizi do košćane srčike to kreće

I zato je živ
I živi
Oni naš slogan
I danas

Za Hrvacku i uz Krista
Protiv komunista

Ili u duvu naše vire
Protiv komunizma
Tako je baš ljucki, civilizirano

Ae
Pa nismo mi šumska, rutava vojska k’o oni
Naša vojska
Ne ubija u miru
I odgovorna je Bogu

Ne nosi crljene zvizde na čelu
Nego krunicu oko vrata

Na našu vojsku
Mogu samo zvižđat jerbo ništa drugo niti ne znaju
Za ratovanja nikada i nisu bili
Uguroni obični

Znaju samo zapasat misto
U pobjedničkon vlaku
Naget se kroza prozor spušćeni
Pa iz njega po potribi

Zvižđat

Izvor: narod.hr