Ima nešto dosljedno hrvatsko u tome što je pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević zatražila da hrvatski pravni sustav prizna surogatstvo, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.
Kupi li u inozemstvu netko s hrvatskim državljanstvom dijete, bilo par, bilo pojedinac, po prijedlogu pravobraniteljice može ga u matičnim knjigama upisati kao svoje. Surogatstvo je upravo to – da uz novčanu naknadu neka žena zatrudni s djetetom s kojim može, a i ne mora biti genetski povezana, te ga po rođenju da strancima, s kojima dijete može, ali i ne mora biti u krvnom srodstvu.
Njezin je apel čudan ako znamo da je Europski parlament 6. listopada 2023. izglasao da se surogat majčinstvo ubraja u zločine trgovine ljudima. Glasanje je potaknulo zajedničko povjerenstvo za prava žena i građanske slobode, a osim surogat majčinstva u svrhu reproduktivnog iskorištavanja, kao trgovina ljudima obilježeni su i nezakonito posvajanje i prisilni brak.
Skandal sa Zambijom zataškan je, iako je sve razotkriveno
Nezakonitog posvajanja sjećamo se kao glavne teme prošle godine – skandal s petljanjem Hrvata po Zambiji zataškan je, iako su mediji posve razotkrili sve etape tog nelegalnog lanca, od kongoanskog sirotišta i zambijskog aerodroma do hrvatske socijalne službe i zagorskog suda. I opet ništa, ilegalno dovedena djeca dobila su hrvatske dokumente i nestala ispod radara.
Odakle sada želja pravobraniteljice da se normalizira nešto što je prokazano kao trafficking? Na temelju nove rezolucije Europskog parlamenta jer su ondje 14. prosinca 2023. izglasali da države članice EU priznaju roditeljstvo uspostavljeno u drugoj zemlji, što se odnosi i na surogat majčinstvo. Po tome bi Republika Hrvatska morala upisati dijete u matične knjige koje bi njeni državljani donijeli s dokumentima izdanima u drugoj državi – recimo, Grčkoj.
Iz hrvatskih medija nismo mogli doznati da je ljetos u Grčkoj policija raskrinkala farmu žena za rađanje djece. Farma se zvala Mediteranski institut za plodnost, a zapravo je ondje bilo zatečeno stotinu žena iz Ukrajine, Moldavije, Rumunjske i Gruzije.
Posrednici koji bi ih doveli na Kretu dobili bi 5000 eura za tu uslugu, a žene bi potom zatrudnjele i rađale djecu za strance, uglavnom iz Australije, gdje je komercijalno surogatstvo također zabranjeno. Zloupotrebe su ondje bile zastrašujuće, i pravne i medicinske.
U Grčkoj farma surogatstva
Grci su ondje sastavljali fiktivne bračne ugovore i lažne dokumente o posvajanju, a također su lagali i ženama. Iako su znali da su Australke često neplodne, podvrgavali bi ih bolnim operacijama vađenja jajnih stanica, da poslije te stanice uopće ne bi upotrijebili.
Surogatima je rečeno da im je transplantiran embrij klijenta, iako su ih zapravo oplodili inseminacijom, tako da su ‘surogat majke’ rađale i potom davale vlastito dijete, a ne tuđe.
Outsourcing je sjajan kapitalistički izum, prema kojem možemo po niskoj cijeni unajmiti neke strance da rade poslove koje mi ne želimo, recimo da nam čiste, zidaju, dostavljaju hranu i voze taksi. Oni nikad neće postati dio našeg kolektiva, i nikad neće uživati naša prava.
Takav financijski uspješan, a društveno katastrofalan sistem, primijenili smo i na demografsku obnovu: outsourcali smo i rađanje, i sad nam dolaze ljudi nižeg ranga koji rade za niže plaće.
A tek kad Kinezi sve to usavrše
Surogatstvo je samo nastavak te prakse koju Kinezi dižu na novi nivo. Broj stanovnika im je 2023. pao drugu godinu zaredom, i to za 2 milijuna, ukazujući na nepopravljivo silazni trend. Vijest da su ondje prije 3 godine uspješno klonirali majmuna, i da zdravo skače po kavezu, pokazuje nam da idemo prema kloniranju ljudskih bića.
Oni koje smetaju azijski radnici u Hrvatskoj, neka samo zamisle kako će to izgledati kad prorade tvornice ljudi u vlasništvu kineske Komunističke partije.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Izvor: narod.hr
