Reviktimizacija žrtve je ono što se događa u vezi napada na svećenika u prostoru njegove crkve u Zadru. Mediji su stali u obranu nasilnika koji su napali svećenika! Konkretno, Slobodna Dalmacija i Jutarnji list, a oni su – preuzevši to valjda od Vučića i drugih četnika – krenuli glumiti nedužne žrtve raspomamljenog svećenika don Martina Jadreška, koji je po njima tu dvojicu u stilu Johnnyja Ramba napao ni manje ni više nego stolom.
Podsjetimo: Dvojica mladića su u crkvi Sv. Josipa u Zadru, u nedjelju ujutro oko osam sati između klupa za vjernike, prolijevali su pivu (tko normalan pije pivu u osam ujutro?!). Pri tom su vrijeđali vjernike, pa izašli iz crkve.
Ozlijeđeni svećenik izmlatio teškom drvenom stolicu dvojicu neozlijeđenih mladića – iz čista mira?
Kada je jedan od vjernika sve dojavio 36-godišnjem svećeniku, ovaj je potrčao za njima tražeći objašnjenje događaja. No, dvojac vandala, od kojih je jedan bio istetoviran po cijelom tijelu, ga je fizički napao i lakše ozlijedio. Svećenik je zadobio ogrebotine na glavi, modrice na ramenu, kao i ranu na podlaktici. Dvojac, od kojih jedan ima 23 a drugi 20 godina, je nakon prijave priveden na policiju i podignute su prekršajne prijave.
Župljani u strahu: Sotonisti napali svećenika u Zadru, od težih ga ozljeda spasio branitelj
Iz nadbiskupije su osudili čin i naveli da se radi o ničim isprovociranom napadu iz mržnje, ne iz koristoljublja. “Za ovaj čin obeščašćivanja crkvenog prostora koji je rezultirao i napadom na njega, don Martin kaže kako nije učinjen iz koristoljublja, već iz mržnje prema Crkvi, te smatra da je motiv svega nesnošljivost prema vjeri. To potvrđuje i facebook profil jednoga od tih mladića kojega su župljani kasnije otkrili i o tomu izvijestili župnika”, upozoravaju iz nadbiskupije.
Dakle, radi se o ničim isprovociranom napadu na vjernike – čiji je jeidini motiv mržnja, o čemu svjedoči i to što na fotografijama jedan od počinitelja, sin poznatog nogometaša (“zlatna mladež”) nosi križ naopako.
“Nisu sotonisti, samo se tako češljaju”
“Ljudi moji, ma kakvi sotonisti, moj je sin obožavatelj metal glazbe. To što nosi križ gore ili dolje, lijevo ili desno, ne znači ništa, jer nikome nikada nije učinio ništa nažao. Uvijek je bio odličan učenik, a pije, uglavnom, mlijeko i jogurt. Štoviše, svećenik je taj dan nasrnuo je na njih drvenim stolom. Udarao ih je po leđima, a moj sin je dobio otkaz na poslu jer mu je šef rekao da neće raditi se nekim tko je “digao ruku na crkvu”, jada se njegov otac.
Da je netko došao na Gay pride s majicom “Bog mrzi pedere” pa to kasnije išao pravdati time da on ne mrzi homoseksualce nego je to stvar mode i muzičkog ukusa, ili da je nosio kakav rasisitčki natpis na majici pa to pravdao time da sluša Johnnyja Rebela ili Landser, vjerojatno bi postao predmetom podsmjeha medija koji sad guraju priču jednog od dvojice napadača na svećenika. No nije problem jesu li oni sotonisti ili ne.
Problem je što je po medijima krenula priča da je župnik ničim izazvan napao dvojicu mladića u punoj snazi glupost, tim više što on jest ozlijeđen, a oni nisu ozlijeđeni ali jesu prijavljeni. Zašto novine onda nekritički i bez distance slušaju jednog taticu koji brani svoje zlato?
Marcel Holjevac: Otkud povijesni falsifikat da je Crkva naučavala o Zemlji kao ravnoj ploči?
On očito laže, jer govori kako njegov sinek pije samo jogurt i mlijeko, iako je na fotografijama župnika razvidno da u ruci (u osam ujutro!) drži limenku pive (tko normalan pije pivo u osam ujutro?!).
Sami sebe demantiraju
Dan kasnije u drugom izdanju EPH doznajemo da ipak popije i pokoje pivo, a doznajemo i to da da je i ”malo” zalio župnika pivom po licu u afektu. Po njihovoj priči, samo su mirno sjedili pred ckrvom i pili pivo (je li dvorište crkve inače mjesto za ispijanje pive, naročito dok se drži misa?). Bi li se to usudili u krugu džamije?
Vlasnik apartmana u Zadru za kojeg Gay pride traži kaznu: ‘Imam pravo na svoj život i svoje odluke
I, naravno, laži idu dalje. “Napao nas je čovjek u civilu, a ne svećenik” kaže N.O. za kojeg Slobodna Dalmacija ističe odmah kako “nikad prije nije imao problema s policijom”. (Nije ni župnik!)
“Sjedili smo ispred crkve na skalama jer je tu bio hlad, a živimo u neposrednoj blizini. To je naše dvorište u kvartu i tu smo skoro svakodnevno. Otac je rekao da uglavnom pijem jogurt i mlijeko, ali popijem i pivo. Dok smo sjedili, pala mi je limenka piva na pod i otkotrljala se. Prišao nam je čovjek u civilu i rekao da se maknemo, što smo i učinili, no on je došao za nama, iza crkve, i počeo nas je snimati mobitelom.
“Sad će svi vidjeti kakav se ološ skuplja ispred crkve”, rekao nam je. Uzeo sam mu mobitel, ugasio ga i vratio, no on je nastavio snimati. Tada sam ga malo prolio pivom po licu, što mi je žao, ali reagirao sam u afektu. Na to je on na mene krenuo šakom. Izmaknuo sam se u posljednji tren tako da me samo okrznuo. Otišao je u crkvu i donio drvenu stolicu kojom je mog prijatelja udario nekoliko puta po leđima.”
Tu je nekoliko laži. Prvo, ako su mu uzeli mobitel, znači da su oni napali njega. Oteli su mu ga iz ruku, a to je nasilje. Drugo, svećenik, suprotno onom što oni tvrde, ima pravo snimati kog hoće u javnom prostoru – i naročito u prostoru crkve, dapače može postaviti i nadzorne kamere.
Baciti pivu župniku u lice nije problem
Treće, “bacio je župniku pivo u lice” ali to nije ništa, to je u afektu, a onda je župnik, sam samcat, prebio njih dvojicu mladaca! Gdje su ozljede “njegovog prijatelja”, zašto je policija digla tužbu protiv njih, ne protiv svećenika? Da je svećenik nekog udario nekoliko puta drvenom stolicom po leđima (koja je u nekim inačicama priče stol), pa imao bi ne samo modrice nego i slomljenu kičmu!
Oskvrnuto veliko raspelo u Gorskom kotaru: Iščupali ga i okrenuli naopako!
A očita je i laž da su oni svako malo tu i da im je to kao dvorište – a nisu prepoznali svećenika jer je bio u civilu!
“Slobodna” vandale pravda time da je eto i sud odrezao “najblažu kaznu” pa znači da se ništa nije desilo, no pitanje je nešto drugo.
Pitanje je što bi bilo da je netko napao novinara Slobodne, “u afektu” ga malo zalio pivom, nanio mu ozlijede, a onda pričao da je novinar napao njega i prijatelja i prebio ga stolicom, ali da eto “novinari imaju iza sebe policiju i sve institucije” kao što se sad jadaju (“, Crkva je povezana sa svima, i državom i policijom, a nama ne vjeruje nitko. Iako je svećenik bio ful agresivan, a kasnije je i moje fotografije, koje su neki mediji objavili, slao uokolo a da me nisu ništa pitali i zaštitili moju privatnost”), jada se mali vandal?
(FOTO) Na vratima crkve u Brestju osvanuo natpis “Alah”
Ne, naravno. Pokrenula bi se medijska hajka na “napadače na novinara”, kao što je bilo u slučaju kad je netko zalio fekalijama stanovitog splitskog “spisatelja”. Fotografije napadača bi bile posvuda, a ako bi dotični ostao bez posla svi bi rekli “pravo mu budi”: usto bi se tražilo da ih se otpusti.
Nije svaki zločin iz mržnje kažnjiv, bitno je koga smijete mrziti
U istom gradu, podsjetimo, jedan ugledni ugostitelj će vjerojatno morati zatvoriti vrata apartmana u kojeg je uložio milijune jer je odbio primiti gay par iz Brazila, i iste novine tu hajku – podržavaju!
Tvrdnje okrivljenog i njegovog oca bi uvijek trebalo uzeti s rezervom, no ovdje je napadnuti župnik, koji je samo intervencijom razvojačenog branitelja Jadranka Kaleba prošao bez težih ozljeda pretvoren, po receptu kojeg promiviraju četnici, iz žrtve u “agresora”. Tko može kupiti priču da je on napao njih – a sami kažu da su mu oteli mobitel kojim ih je snimao?
Da se nešto slično desilo u pravoslavnoj crkvi u Zagrebu, da su dečki pili pivu u pravoslavnoj crkvi, zalijevali i vrijeđali vjernike, “u afektu” malo polili pivom popa i oteli mu mobitel, ozlijedili ga a onda prodavali priču da je on napao njih, da su nosili majice ili nakit koji vrijeđa pravoslavlje, bi li i tada za medije bili “nevine žrtve raspomamljenog agresivnog svećenika” ili bi bili “ustaše” i tražilo bi se, od istih medijia koji ih sad brane, njihovo najstrože kažnjavanje? I to, da se razumijemo, s pravom, jer svaka crkva je nekom svetinja.
Pitanje je, naravno, retoričko.