Don Josip Mužić podržao prosvjede protiv COVID potvrda: ‘Nismo u pitanju samo mi nego i djeca’

U situaciji smo da se susrećemo s nepravdom koja nam se postupno nameće kroz dvije godine i postaje sve veća i veća, a na kraju se pretvara u pravu diktaturu – izavio je u Bujici, na Z1 televiziji, prof. dr. sc. don Josip Mužić, pročelnik katedre za filozofiju na KBF-u u Splitu.

Svećenik je s dva rimska doktorata, kojeg je zaredio Sveti Ivan Pavao II. i koji se od samog početka protivi mjerama tzv. Stožera. Sada je i oštar protivnik obveznog uvođenja tzv. covid potvrda: – Za mene je to uvođenje segregacije u hrvatsko društvo, jedne duboke podjele i diskriminacije onih koji se ne žele cijepiti.

“To je nešto što nas pogađa, bez razlike jesmo li vjernici ili nevjerici, jesmo li cijepljeni ili necijepljeni,” nastavlja don Josip: “Ovdje se radi o elementarnim ljudskim pravima, koja su ugrožena. Ne može nitko biti iznad naravnog zakona. Naravni zakon je onaj koji je od Boga usađen u našu narav. Netko kao nevjernik može reći da ne priznaje Božji zakon, da ne priznaje Sveto pismo, ali s druge strane, ima ljudsku narav u koju su upisani ti Božji zakoni. To je onaj naravni zakon, koji govori da je grijeh nekoga ubiti, da mu je grijeh pogaziti osnovna prava… To je nešto, bez čega čovjek više nije čovjek.”

Don Mužić o cjepivu

Iz tiska je upravo izašla nova knjiga don Josipa Mužića ‘Cjepivo – da ili ne’: – Cijepljenje je čin ljubavi ako nema prisile, kaže sadašnji Papa Franjo, a ako je prisila posrijedi, onda je to silovanje. Silovanje ne možemo proglasiti činom ljubavi, to je nešto što je nespojivo s ljubavlju, a mi ovdje imamo silovanje na jedan perfidan način.

“Kao što smo u Vukovaru i u Domovinskom ratu imali silovanje u kojem se siluje ženu uporabom fizičke sile, imali smo i drugi način silovanja, gdje je se siluje pod ucjenom da će joj se ubiti muža, djecu ili roditelje,” usporedio je prisilno cijepljenje sa zločinima u Vukovaru.

Don Josip Mužić: “Sad smo došli do jednog moralnog silovanja, mentalnog silovanja, gdje se ljudi pod ucjenom jednostavno lome. Ako je čovjek ucijenjen, mora prehraniti obitelj, izgubit će posao ako se ne cijepi, on se cijepi protiv svojih uvjerenja. Što je to, ako nije silovanje?!”

Komentirao je i izjavu Stalnog vijeća HBK-a.

“Ne želim odbaciti ili pokazati nerazumijevanje prema nikome tko je cijepljen. Svatko se može cijepiti. Ali s druge strane, ostaje pitanje dobrovoljnosti i slobode. I to je ono što su naši biskupi svojom zadnjom izjavom obranili i što ljudi koji provode politiku prisilnog cijepljenja, ne žele razumjeti”, kazao je.

Podrška prosvjedima protiv uvođenja COVID potvrda

Don Josip Mužić osobno je sudjelovao u prosvjedima za slobodu, protiv uvođenja tzv. covid potvrda.

“Bio sam u Splitu nekoliko puta na mirnim okupljanjima povodom ovih mjera. Vidio sam da većinom žene vode glavnu riječ i to je nešto, za što im treba odati počast jer one su prepoznale da ovdje nisu u pitanju samo odrasli, da nismo u pitanju samo mi, nego da su tu, prije svega, u pitanju djeca. U Izraelu već navještavaju da će cijepiti djecu od 5 do 12 godina, a kao što je rečeno, to će doći i kod nas.

Mi sad branimo naša temeljna prava, prava svoje djece i svojih mladih. Borimo se da ne dođe do onoga što nas čeka dogodine,” upozorava don Josip Mužić i iskazuje otvorenu potporu prosvjedima koji su kulminirali velikim okupljanjem u Zagrebu.

“Ako pustimo da sve ovo prođe bez ikakvih protivljenja, sutra nam se može dogoditi da ćemo imati nove logore koji se neće zvati logori, nego će se zvati karantene za necijepljene. Izgubit ćemo zadnje slobode koje imamo”, rekao je.

Don Mužić o patnji djece

Sve ono što se danas događa, don Josip Mužić, na neki je način predvidio u knjizi koja je izašla 2015. godine ‘Rat protiv čovjeka’.

“Mene je kao vjernika i čovjeka interesirao problem patnje djece, posebno pitanje pobačaja. Zašto se pobačaj događa?! Primjerice u Americi imate više onih koji bi htjeli posvojiti djecu, a ne mogu, nego li pobačaja koji se izvrše… Zašto jednostavno nije napravljen jedan zdravorazumski zakon, koji će omogućiti onima koji žele, a ne mogu imati djecu i žele ju posvojiti, da uzmu tu djecu koju roditelji silom prilika određuju za pobačaj? Zašto se to ne radi? Zašto mi u stoljeću koje se kune u prava djece, u zaštitu djece od zlostavljanja i slično, dopuštamo da se događaju sva moguća zlostavljanja i patnje djece širom svijeta? Od trgovine organima, pedofilije, dječje pornografije koja se može pronaći na internetu… To je nenormalno stanje. Zašto se pobačaj pretvorio u industriju, na način da se na djeci zarađuje u kozmetičkoj industriji, u organima koji se koriste za razne pokuse i slične stvari, za proizvodnju lijekova?

O eugenici

“To su stvari koje su jednostavno nepojmljive i uvidio sam da u pozadini mora stajati neka ideologija,” nastavio je don Josip.

“Kad sam počeo istraživati, došao sam do eugenike. Eugenika, koja je bila podržavana od zapadnih sila za vrijeme nacizma Njemačkoj, koja je prije toga postojala u Engleskoj i koja je bila raširena po Americi, nastavljena je samo pod drugim vidom. Pod vidom da smo prenapučeni na zemlji i da treba smanjiti pučanstvo radi održivog razvoja, radi toga da svijet ne bude opterećen s puno ljudi i slično…”

Sve to sažimlje onaj spomenik u Americi, koji su napravili novom svjetskom pokretu, s novih deset zapovijedi – govori gost Bujice.

“Peta zapovijed kaže da je idealan broj ljudi na zemlji pola milijarde. Znači, po njima je danas nas na zemlji viška skoro sedam i pol milijardi. I to je ono što ove nečovječne mjere protiv djece, koje su se koristile do sada, počinju prebacivati i na druge ljude. Na najstarije, na bolesne sa eutanazijom, na hendikepirane… Danska se hvali da će biti prva zemlja bez djece s Down sindromom, zato jer u pretragama prije rođenja, gledaju ako dijete ima Down sindrom i odmah je određeno za pobačaj. Idemo na najslabije, a na kraju ćemo doći na odrasle i čovjek se tu igra Boga, odnosno svjetski moćnici.

> Europa ustala protiv COVID potvrda: Mase ljudi na ulicama Bruxellesa, Rima i Haaga
> Fra Lazar Perica s prosvjeda poručio: Živite kao slobodni ljudi!

O eksperimentalnoj fazi cjepiva

“Sve to možemo dovesti u vezu s tim što se nama sad silom nameće cjepivo koje je još u eksperimentalnoj fazi,” nastavio je don Josip Mužić.

“To je cjepivo koje nas pretvara u zamorce.! Zašto čovjek mora protiv svoga uvjerenja uzeti cjepivo za koje još uvijek ne znamo kakvo je? Još nije ispitano do kraja, jer nije prošlo eksperimentalnu fazu i ne znamo koje će efekte imati srednjoročno, ni dugoročno… Čovjeka se stavlja u situaciju da može imati ogromne posljedice za koje nitko neće odgovarati, jer su svi ti proizvođači cjepiva potpisali ugovore, kojima su se potpuno zaštitili od svake odgovornosti.”

O moralnoj okaljanosti cjepiva

Tu je još pitanje i moralne okaljanosti.

“Sva cjepiva koja nam se nude, a nažalost su dostupna i u Hrvatskoj, moralno su okaljana pobačenom djecom. Bilo da su se stanice pobačene djece koristila u fazi proizvodnje, bilo u fazi testiranja, to je nešto što je apsurd i to nam se nameće. Cjepivo se moglo postići i bez toga. Imamo situaciju u kojoj su se hinduisti i muslimani izborili da u cjepivu nema ništa od svinjetine, od životinja koje su za njih nečiste, krava za hinduiste… Ali zato ima poveznica s ljudskim stanicama pobačenih beba. Zašto je to prošlo? Zato jer oni smatraju da kršćani danas više nisu utjecajni, da ne drže sami do svoje vjere i da će oni sami olako prijeći preko toga, kao da se tu ništa ne događa.

Don Mužić o onima koji u crkvu dolaze iz promidžbenih razloga

Na pitanje kako gleda na one koji provode takvu politiku, a idu u Crkvu, na svetu misu i pričest, don Josip je odgovorio:

– Po istraživanjima u Hrvatskoj praktičnih vjernika koji idu u nedjelju na misu ima negdje 20 posto. Od tih, koji idu nedjeljom na misu, valjalo bi vidjeti koliko se njih trudi živjeti u skladu sa svim zapovijedima koje uključuje katolička vjera. Tu bi se postotak vjerojatno smanjio opet deset puta, pa bi došli do 2 ili 3 posto. Tu uopće ne računam one koji se u crkvama pojave u promidžbene svrhe, pred izbore… Njih uopće ne računam da su vjernici.

“U Crkvi imamo vjerničku manjinu,” nastavio je: “To je ono na što trebamo računati, na što nas je Isus spremio kada je rekao: “Vi ste stado malo!” Uvijek ćemo ostati stado malo, ali to stado može birati hoće li biti sol koja čini razliku, hoće li biti kvasac ili će obljutavit i onda od njega neće biti ništa.”

O slavljenju bogoslužja

Don Josip se snažno protivio zatvaranju crkvi tijekom lockdowna: – Zaključavanje i zatvaranje crkvi doživio sam kao jedan povijesni presedan, gdje nam se zorno pokazalo da mi sutra možemo ostati bez prava na bogoslužje, bez crkvi. Neki su mi ljudi već tada dolazili i nudili mi svoje stanove i kuće… Može se vrlo brzo dogoditi da mi nećemo moći imati misu u crkvama, već ćemo svete mise slaviti u stanovima i kućama.

Progovorio je i o medijskoj cenzuri tijekom koronakrize: – Ja se ne bih odazvao niti na ovu emisiju da nisam procijenio da se prostor slobode sve više smanjuje i da se sutra može dogoditi da ovakve emisije više neće biti moguće. Mislim da prostor slobode koji još uvijek imamo, moramo koristiti da zaustavimo ovu diktaturu, koja više nije puzajuća nego postaje sve agresivnija! Da se borimo za slobodu riječi i da činimo svatko od nas što možemo.

O eko diktaturi i transhumanizmu

Don Josip Mužić smatra da je i eko diktatura u službi depopulacijske politike: – To je povezano i uvezano sa svim ovim što se događa i čini dio stvaranja novog svjetskog poretka ili novog normalnog, kako se najavljuje. Time se uvezuje transhumanizam, preko kojega misle da će poboljšati čovjeka, učiniti ga boljim nego što ga je učinio Bog. I pitanje ekologije, koje se temelji najčešće na mitovima koji se mogu lako raskrinkati, koristi se kao oružje protiv čovjeka! Danas se preko ekološkog pokreta, veća važnost biljnom i životinjskom svijetu nego čovjeku. Za vrijeme Zapatera, kada su u Španjolskoj u vladali socijalisti, napravili su zakon gdje su majmunolike primate izjednačili s ljudima. S time da su oni povlašteni u odnosu na ljude, jer se na njima ne može vršiti pobačaj. Majmuna ima malo i oni imaju bolji tretman u zakonu nego što imaju ljudi!

Don Josip pohvalio Penavu

Komentirao je i vukovarsku Kolonu sjećanja, posebno se osvrčući na činjenicu da je aktualni gradonačelnik i predsjednik DP-a, Ivan Penava, spriječio eutoanizaciju kolone pod izgovorom epidemioloških mjera, kao što je to učinjeno u Kninu, s proslavom Oluje. Da je netko drugi dobio izbore, a ne Penava, Kolone sjećanja ove godine sigurno ne bi bilo u ovako masovnom obliku, rečeno je u emisiji:

– Svaka čast gradonačelniku Penavi, jer on je jednostavno osvijetlio obraz svoga grada i to je nešto u čemu bi ga trebali nasljedovati drugi, nema tu dvojbi.

O neprocesuiranju ratnih zločina nad Hrvatima, na koje uporno upozorava gradonačelnik Ivan Penava, don Josip je rekao:

– To je nešto što me uvijek potresa, jer nepravda je nešto s čime se ne možemo pomiriti, to je protuprirodno stanje, posebno ako traje tako dugo i ako se to događa u državi koja je nastala na žrtvama tih, koji su najviše dali i izgubili u toj nepravdi… Živimo u jednoj bolesnoj situaciji i stanju duboke nepravde koju trpimo u svojoj vlastitoj zemlji. To je jedinstven slučaj u povijesti.

Podrška propovijedi biskupa Šaška

Don Josip Mužić posebno je prokomentirao propovijed, monsinjora Ivana Šaška, pomoćnog biskupa zagrebačkog, koji je na Memorijalnom grobu pohvalno govorio o insignijama HOS-a, a negativno o zvijezdi petokraci i obilježjima pod kojima je napadan Vukovar:

– Žalosno je da Crkva preko svojih biskupa treba govoriti stvari koje su evidentne svakome od nas. Mi danas imamo crvenu zvijezdu na svakom koraku, a pod tom crvenom zvijezdom znamo koji su se zločini događali za vrijeme Jugoslavije i u Domovinskom ratu. S druge strane, ona obilježja koja su hrvatska, ona se kriminaliziraju. S kojim pravom i zašto? To je očito, jedan način specijalnog rata protiv Hrvatske i protiv Hrvata.

O HRT-u

Osvrnuo se i na Klasićev serijal ‘NDH’, koji se emitira na HRT-u, a u posljednjoj epizodi negativno se govorilo o ulozi Crkve, pojedinih svećenika i blaženog Stepinca: – Ono kako ja doživljavam HRT, doživljavam je da je to hrvatska televizija samo po imenu. Ona djeluje kao da je to okupatorska televizija. Čini štetu ljudima i za sačuvati duševno i mentalno zdravlje, treba jednostavno strogo kontrolirati što se gleda, inače čovjek ne može ostati normalan.

Don Josipov otac, Ivan Mužić, bio je ugledni odvjetnik i povjesničar, a u komunističkoj, Titovoj Jugoslaviji, robijao je za Hrvatsku:

– U zatvoru je završio kao student, prvi put jer je bio u studentskom pokretu, hrvatskom pokretu otpora, a drugi puta ’71. godine radi prepiske koju je imao s hrvatskom emigracijom, gdje su ga optužili da radi protiv tadašnje države Jugoslavije. Napravili su pretres u kući, toga se sjećam, po noći i pretražili su svu korespondenciju, a nisu ništa našli. Međutim, na suđenju su izašli s dokumentima i imali su sve fotokopirano, jer se sva pošta kontrolirala… Skrojili su tu korespondenciju na način kako je njima odgovaralo da ga prikažu kao državnog neprijatelja. No, on je bio dovoljno pametan da je originale imao sačuvane, izvukao ih na suđenju i srušio optužbu. To je trajalo pet godina i on za to vrijeme nije mogao raditi kao odvjetnik, pa smo živjeli od providnosti, od pomoći dobrih ljudi…

Udba ga je prisluškivala još kao mladića

Don Josip Mužić gimnaziju je završio u Rimu zato što njegovi roditelji nisu htjeli da u srednju školu ide po tzv. Šuvarovoj reformi, a još od mladih dana sukobljavao se s komunističkom milicijom: – U arhivima Udbe pronašao sam svoje ime na dva mjesta. Stavili su pod prismotru moj telefon i moju pisanu korespondenciju, pratili su što radim. Smatrali su da je moje katoličko djelovanje, automatski i protudržavno.

Opisao je i trenutak kada je odlučio postati svećenikom: – Poznanici iz Splita pozvali su me na proslavu Nove godine, ’81. Očekivao sam da će to biti proslava kao i svaka druga, uz ples, društvo, zgodne djevojke i slično… Tako je i bilo. Sve se normalno odvijalo, plesali smo i pjevali, jeli, častili se do ponoći. U ponoć je naš domaćin zaustavio glazbu i rekao: “Sad ćemo izmoliti krunicu.”

Bilo nas je preko pedeset i svi su najnormalnije prihvatili moljenje krunice. Imao imao dvadeset godina i već sam četiri godine bio u Rimu, snebivao sam se i pitao je li moguće da mladi ljudi sa svega dvadesetak godina mole krunicu i to shvaćaju kao najnormalniji dio života? Pričao sam s tim momkom o njegovim stavovima, vidio da su katolički i rekao sam sebi; ako može on, mogu i ja. To je bio klik nakon kojeg sam od tradicionalne vjere postao onaj koji je tražio osobni odnos s Bogom i stavio Krista na prvo mjesto u svom životu.

Zaredio ga je sv. Ivan Pavao II.

Don Josip je u Rimu doktorirao filozofiju i moralnu teologiju, a za svećenika ga je zaredio Sv. Ivan Pavao II: – To je poseban doživljaj, posebno sada, kada je on svet! To je papa koji je volio Hrvatsku, bila mu je posebno na srcu.

U Bujici je don Josip Mužić predstavio još jednu novu knjigu, koja je upravo izašla iz tiska ‘Gospin vitez Ivan Pavao II. Hrvatima brat’: – U toj sam knjizi govorio o njegovu odnosu prema Gospi i prema Hrvatima. Pronašao sam razne veze koja nas vezuju s Krakowom, to je Bijela Hrvatska, s papom i koliko je on stvarno ljubio Hrvatsku. Meni je on osobno bio jedan veliki svjedok, ohrabrenje i poticaj da se isplati biti katolik već ovdje na zemlji, jer on je svojim pozivom “Ne bojte se!” pokazao da ako smo dovoljno samosvjesni i dovoljno vjerujemo u Boga, da se i najgori režim može srušiti, kao što je to bila željezna zavjesa i komunizam.

Božićno čudo na Okitu

Voditelja je posebno zanimala priča iz don Josipove knjige ‘Božićno čudo na Okitu’: – Na brežuljku iznad Vodica, pokraj crkve, točno u ponoć svake treće godine, jedna bi grana klena procvjetala i propupala u nekoliko minuta, točno na Božić. Sve se događalo do ’52. i ’53. godine, a onda su komunisti sasjekli to stablo kao državnog neprijatelja! Ljudi su svjedočili tom čudu i to je držalo vjeru našeg naroda, snažilo je… To je jedinstveno čudo u svijetu, jer je to jedino mjesto gdje je Bog proslavio rođendan, rođenje svoga sina, i to s jednim vidljivim znakom! To je po meni jedna velika čast koju je iskazao Hrvatskom narodu.

Nakon što je drvo klena odsječeno, komunist koji je to učinio, ostao je bez ruke: – Završio je tragično i pred smrt je stalno imitirao te kretnje, kao da sječe drvo… To je nešto, što je obilježilo kraj njegovog života.

Izvor: narod.hr