Gost “55 minuta kod Željke Markić” bio je dr. sci. Jakov Žižić, politolog, viši asistent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, autor i komentator. Doktorirao je na temi vodstva dr. Franje Tuđmana. Područje njegovog interesa su demokršćanstvo, iseljeništvo, hrvatska politika u egzilu, Sinj i sinjska alka. Razgovaralo se o Hrvatskoj kao zarobljenoj državi, načinu na koji je predsjednik Tuđman vodio Hrvatsku, manipuliranjem vezanim za izbore, odnosu Europske unije i Hrvatske i drugim zanimljivim temama.
Cijeli razgovor s dr. sc. Jakovom Žižićem pogledajte ovdje:
O HDZ-ovom skrivanju datuma parlamentarnih izbora
Izbori za zastupnike u EU parlamentu održat će se 9.6. Kad će se održati izbori zastupnika u Hrvatski sabor još uvijek ne znamo. Za predsjedničke izbore znamo da će vjerojatno biti krajem ove godine. Prvi krug. Mislim da se vlast s nama poigrava. Vidjeli smo na konferenciji za medije Jandrokovića koji je slavodobitno objavio da izbori neće biti u prvom tromjesečju 2024. Niti u posljednjem tromjesečju. To je, naravno, apsurdna izjava. Jer, uopće ne mogu biti u posljednjem tromjesečju. A niti u prvom. Parlamentarni izbori mogu biti najkasnije sredinom rujna, unutar 2 mjeseca od završetka rada Hrvatskog sabora. Jako je loša demokratska praksa da se ne znaju datumi izbora. Najpoštenije bi bilo da ovaj saziv Sabora odradi svoj mandat do kraja. Odnosno do 22. Srpnja 2024. I da se parlamentarni izbori onda održe u okviru ustavnog roka. Koncem kolovoza ili početkom rujna.
Plenkovićeva pozicija u HDZ-u i EU
Mislim da se previše priča o Plenkovićevom odlasku u neku instituciju EU-a. Mislim da to nije utemeljeno. Godine 2018., prije usvajanja Istambulske konvencije u medijima je objavljeno kako će g. Plenković biti kandidat Europske pučke stranke. Mislim da je njemu to trebalo kako bi ojačao svoju poziciju unutar HDZ-a. Predstavljao se kao netko tko ima mogućnost otići “na nešto bolje”. Da pokaže svoju relevantnost i utjecaj u EU. Mislim da je njegov cilj da još jednom pobijedi na izborima. I formira vladu. Time bi se izjednačio sa dr. Franjom Tuđmanom. Po pitanju pobjeda na izborima.
O subvencijama, demografskoj politici i odnosu države prema djeci
Ova vlada sve rješava subvencijama. To nije rješenje. Na primjer, zašto se kao demografska mjera ne uvede prednost pri zapošljavanje roditelja troje ili više djece? U javnim poduzećima? I javnoj upravi? Naravno pod istim uvjetima. Tu prednost već imaju djeca branitelja i nacionalne manjine. Na taj način bi se poslala poruka da je imati djecu prirodno, dobrodošlo i potrebno. To je promjena odnosa. Imati djecu je vrijednost. Ne može se sve riješiti subvencijama. A država je ta koja mora osigurati opstojnost i razvoj naše zajednice.
Problem s ilegalnim migrantima može se jednostavno riješiti
Ne mogu ljudi masovno i ilegalno ulaziti u državu. Postoje pravila. Problem sa ilegalnim migrantima bi se mogao jednostavno riješiti. Ali se ne rješava jer Zapadu trebaju ljudi koji će obavljati jednostavne, uslužne djelatnosti. Na Zapadu imamo ekspanziju visokoobrazovanih ljudi. I svi oni žele raditi bolje plaćene poslove. Zato su im potrebni ljudi koji će raditi nisko kvalificirane poslove.
Vlada tvrdi da su strani radnici nužni u Hrvatskoj. One koji se s tim ne slažu proglašava se rasistima, fašistima…
Narativ Vlade je kako su strani radnici nužni u Hrvatskoj. I to ne možemo izbjeći. Ne smijemo se tome protiviti, jer bez njih nećemo imati razinu blagostanja koju imamo. S druge strane, Hrvati odlaze iz Hrvatske. I rade iste poslove za koje Vlada uvozi radnike. Ali su izvan Hrvatske za to bolje plaćeni.
Poznato je kako su Hrvatice odlazile u Italiju brinuti se o starijim ljudima. One su bile dobrodošle jer su bile manje plaćene od Talijanki za isti posao. I kod nas su primamljiviji strani radnici u uslužnim djelatnostima jer su manje plaćeni od Hrvata.
Isto tako, narativ je da oni koji se ne slažu da u Hrvatskoj treba biti više stranaca, oni su rasisti, fašisti, ksenofobi i sl. Dok je, na primjer, straživanje svjetski poznatog politologa Roberta Putmana iz 90-tih, pokazalo je da što su zajednice rasno i kulturno raznolikije to je manje solidarnosti i socijalnog povjerenja. Manje je kohezije u društvu. O tome se treba razgovarati.
O Hrvatima koji žive izvan Hrvatske
Nije situacija svuda ista. U SAD-u i južnoj Americi živi već peta-šesta generacija naših iseljenika. Na primjer u Njemačkoj je to druga-treća generacija. Oni su i bliže domovini. Njima je Hrvatska bliska. Više su usmjereni na nju. U BiH Hrvati nisu dijaspora. Oni su autohtoni narod. Ne bi bilo dobro da svi Hrvati iz BiH završe u Hrvatskoj. Preko Hrvata iz BiH smo uvijek imali demografsko osnaživanje. Ali,za njih ne bi bilo dobro da svi isele u Hrvatsku. Hrvati koji žive izvan Hrvatske na izborima mogu imati samo 3 predstavnika. Koliko god da ih izađe na izbore.
Hrvati izvan Hrvatske imaju 3 zajamčena predstavnika – to je nakaradni model
U iseljeništvu živi, prema procjenama, gotovo isti broj Hrvata kao i u Hrvatskoj. Prema doznakama i svom ulaganju u Hrvatsku – predstavljaju najvećeg investitora u našu državu. Kad se Hrvatska osamostalila, iz zahvalnosti na velikoj pomoći dijaspore u Domovinskom ratu, bilo je 12 zajamčenih zastupnika u Saboru. Ta je brojka pala na 3. No, tu se ne radi o suštinskom predstavljanje tih ljudi. Zastupnici su iz Hrvatske. Njačešće nisu iz zemalja u kojima dijaspora živi. Najčešće su u službi ojačavanja HDZ-ove većine. Gotovo ništa nije učinjeno od strane vlasti da što više Hrvata koji žive izvan Hrvatske sudjeluje na izborima. Tako da danas izađe jedan ili sto tisuća, oni će imati 3 zastupnika. Cijeli izborni sustav je nakaradan. Ne motivira niti da se ljudi kandidiraju niti da izlaze na izbore. Uz to je Hrvatima izvan RH otežano glasovanje – nema dopisnog glasovanja, a moraju putovati na velike udaljenosti da bi glasovali.
Za nacionalne manjine je Hrvatska jedna izborna jedinica, a za iseljeništvo je kreirana zasebna, 11. IJ
HDZ i SDP su 2010. pri ustavnim promjenama smanjili broj zastupnika za dijasporu sa 12 na 3. Milanović je tada htio potpuno ukinuti te njihove mandate. HDZ je inzistirao da ostanu mandate za dijasporu, jer im u ovim tankim većinama 3 glasa puno znače. Nije više 12 ili 5-6 ali i 3 mandata su važna. Suštinskog uključivanja hrvatskih državljana izvan RH u političke procese nema. Niti se vidi želja i namjera da ih se uključi.
Hrvati koji žive izvan Hrvatske su najveći investitori u Hrvatskoj. Imaju kapital u kulturi, znanju, poslovnom svijetu. Trebalo bi omogućiti svima da lako glasuju, da imaju svoje predstavnike i da onda ako imaju dovoljni broj glasova, uđu u Sabor. Ovako su suženi u toj, 11. izbornoj jedinici. Još je jedan apsurd izbornog sustava. Da u preostalih 10 jedinica možete npr. živjeti u Slavoniji, a kandidirati se u Zagrebu. Ali, ne možete glasati u Zagrebu.
Za nacionalne manjine koje imaju 8 zajamčenih mjesta ( 3 za Srbe i 5 za sve ostale) cijela Hrvatska je jedna izborna jedinica. Isto načelo može se primijeniti i za dijasporu.
Ustavni sud se postavio iznad naroda koji Hrvatskom upravlja putem svojih političkih predstavnika
Sljedeće godine bira se 10 ustavnih sudaca. To bi trebali biti kompetentni profesori prava ili suci, a ne ljudi koji ulaze prvo po stranačkoj liniji. Kao što je to sada. Naravno da ustavni suci imaju svoj svjetonazor. Ali trebaju biti kompetentni. Ustavni sud je zapravo političko tijelo. Jer, uvijek intervenira u politiku. A trebalo bi se baviti ocjenjivanjem ustavnost. Znači, reći što jest, a što nije u skladu s Ustavom RH. Ne može Ustavni sud donositi političke odluke kao što je donio u slučaju udomiteljstva homoseksualnih osoba. Ustavni sud nije rekao ovo je diskriminatorno i vratio Saboru na odlučivanje. Nego je sam donio odluku. Da istospolni parovi mogu udomljavati djecu. Kako to ne bi morala napraviti stranka na vlasti. Takve odluke treba donijeti većina u Hrvatskom saboru. A ne Ustavni sud.
Ustavni sud nema legitimitet donositi političke odluke
Ustavni sud je po pitanju prekida trudnoće rekao: ” To se ne može u Hrvatskoj zabraniti”. Sabor ima mandat za donošenje takvih odluka. Ili građani na referendumu. Ustavni sud nema. Vezano za mjere koje su uvedene tijekom korone – Ustavni sud je praktički rekao da je iznad volje naroda.
Građani su suvereni. Oni su nositelji moći u državi. Ustavni sud je rekao “Mi smo iznad naroda”. Ljudi ne razumiju koliki je utjecaj ustavnih sudaca. Zato je potrebno da su to profesori prava i suci. A ne političari. Bitna je kompetentnost i moralni integritet. Glavna referenca do sada je bila stranačka pripadnost.
Političko vodstvo Franje Tuđmana
Vodstvo je teško definirati. Ali svi ga znamo prepoznati. Istraživao sam za svoj doktorski rad izvore moći Franje Tuđmana. Odnosno, kako je uspjevao donositi odluke. I onda ih nametnuti širom krugu ljudi koji je odlučivao (i na razini države i na razini stranke)… Više toga pada u oči kad se uspoređuje s današnjom situacijom. Na primjer, Hrvatski sabor je danas, na neki način transmisija volje predsjednika vladajuće stranke. Što predsjednik stranke kaže, to se u Saboru izglasa. Godine 1990. imali smo većinski sustav. Birali su se kandidati. Zastupnički klubovi su bili vrlo samostalni. Za razliku od danas. I nisu bili ovisni o predsjedniku stranke. Tuđman je od 1990. do 1992. bio suočen sa neovisnim HDZ-ovim zastupničkim klubom. S mnogo snažnih pojedinaca koji su se borili za svoje mišljenje. Nisu zastupnici pristajali da im se nešto nameće po stranačkoj liniji. Jer, bili su direktno birani, kao pojedinci. Bilo je vrlo jakih pojedinaca. Tada je bio pravi parlamentalizam. Ljudi su gledali prijenos saborskih sjednica, jer su mogli čuti različita mišljenja. Prave argumente i prave rasprave.
U HDZ-u su shvatili “problem” jakih pojedinaca i 1992. su promijenili sustav. Trebala im je stranačka lista ljudi koji će bespogovorno slušati.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
