Ministri energetike država članica EU-a dogovaraju ponovno ograničenje cijena plina, nakon što prošli tjedan nisu u tome uspjeli. Cijena goriva u Hrvatskoj trebala bi pasti sutra. Sve je na N1 komentirao stručnjak za energetiku Igor Dekanić.
Energetska tranzicija je moguća tek nakon desetak godina
“U ovom času se nema što pametno reći i otprilike takvim argumentima se može obrazložiti i ova povećanja potrošnja ugljena. Kad je kriza, a ova energetska kriza je došla vrlo neočekivano, osobito za Europu, koja je ušla u geopolitički sukob bez da je imala jasnu sliku što znači energija i što će značiti sankcije prema Rusiji, ovo su posljedice. Drugim riječima, EU ne može vrlo brzo restrukturirati potrošnju da napusti ruske izvore povoljnije primarne energije nafte i plina da se ne osloni na ugljen. Energetska tranzicija je moguća i izvediva tek uz znatna ulaganja i tek nakon nekoliko godina, desetak godina, ne nakon šest ili sedam mejseci”, govori Dekanić.
“Ako se sjetimo vremena prije Pariškog sporazuma, i ako se sad pogledaju grafikoni cijena energije, negdje nakon Pariškog sporazuma povećala se proizvodnja i pale su cijene nafte i plina. Cijene plina su prije prošle jeseni bile na najnižim razinama u zadnjih 10 godina. SAD su dugoročnije planirale, EU je uletila u krizu u kojoj je iznenadni napad Rusije na Ukrajinu nametnuo neki odgovor. Najboljim odgovorom su se činile energetske sankcije, a nakon šest mjeseci je ispalo da te sankcije najviše štete onima koji su ih uveli”, objašnjava Dekanić.
Razvijeniji dio Europe predlaže višu cijenu koja je dva ili tri puta viša od sadašnje
On kaže i da su u osnovi dva različita pristupa ovom problemu. Razvijeniji dio Europe predlaže višu cijenu koja je, objašnjava, dva ili tri puta viša od sadašnje. Njemačka, Nizozemska i razvijene zemlje u kojima se razvilo i trgovanje prirodnim plinom i na tome se dobro zarađuje, oni predlažu više cijene.
“Naša Vlada bi imala komotniju situaciju sa 120 eura jer tako su planirane mjere potpore građanima i gospodarstvu. Na taj način bismo se uspjeli izvući iz krize. Malo kome je upalo u oko, negdje početkom jeseni kad se počelo govoriti o ograničenju, Norvežani su rekli ni govora, a oni su drugi najveći uvoznici plina. Oni kažu da se njihova ležišta iscrpljuju i da će oni prodavati plin po tržišnim cijenama. U toj situaciji svatko postupa prema svojim interesima. Pitanje je mogu li se u nekoj doista kriznoj situaciji održati cijene bliže nižem standardu, ipak je tržište ono koje određuje cijene. EU još se nije odlučio smanjiti poreze na energiju”, govori.
Dinamika rata u Ukrajini jako utječe na cijene. “Vjerujem da bi se odmah vidjelo da stane. Analogija i iskustvo krize iz 70-ih pokazuje da čim je Kissinger ispregovarao mir, praktično su se odmah smirile cijene nafte na svjetskom tržištu. Kad bi danas došlo do smirivanja, odmah bi se smirile i cijene energije”, kaže Dekanić dodajući da bi “u ovom času trebao jedan Kissinger”, a svakako netko tko će posredovati između SAD-a, EU-a, Kine i Suadijske Arabije.
Rusi nalaze nova tržišta, ponajviše na istoku, u Kini. “Rusija će naći tržište i u Indiji i nakon nekog vremena će pretransferirati svoje izvozne puteve i za naftu i za plin.”
Zašto padaju cijene goriva?
Padaju cijene goriva. “Padaju zbog smanjivanja cijena na mediteranskom tržištu, a one se smanjuju zbog smanjivanja cijena sirove nafte”, objašnjava Dekanić dodajući da su glavni razlog za ovo očekivanja vezana uz recesiju zbog povećanje inflacije i straha od nove pandemije. “Ta očekivanja smiruju cijene nafte”, kaže.
“Danas je sirova nafta jeftina i to omogućuje zemljama, osobito onima poput Hrvatske, koje moraju intervenirati i plivati između opskrbe domaćim i uvoznim izvorima da relativno dobro organiziraju to”, govori.
“Nisu svi sretni, ali u krizi su intervencije nužna stvar”, zaključuje i dodaje kako se u krizama intervenira, ali da intervenciju treba napustiti relativno brzo, čim kriza prođe. Dekanić smatra da se situacija neće relativno brzo popraviti.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/N1