Trpimir Goluža, zastupnik Mosta u Gradskoj skupštini Grada Zagreba osvrnuo se na najnovija imenovanja u kulturnim institucijama koja je poduzela ekstremno lijeva stranka Možemo. Goluža je otkrio da je Možemo za članicu Upravnog vijeća Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu između ostaloga imenovao sestru Radojke Borić, zastupnice Nove ljevice u Zagrebačkoj skupštini, dok je vijeće u koje vrednuje i dodjeljuje novac za likovnu djelatnost imenovana nećakinja Radojke Borić.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Prije desetak dana, 9. prosinca gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević je imenovao članove Upravnog vijeća Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Učinio je to „u paketu“ s imenovanjem članova upravnih vijeća u još osam zagrebačkih muzeja i nizom drugih zagrebačkih kulturnih institucija. U nekima je zagrebačkim muzejima izmijenio članove upravnih vijeća još ljetos, a daljne kadrovske smjene nastavljaju se i ovih dana.
Višnić bila direktorica tvrtke Rijeka 2020. osumnjičene da je pogodovala tvrtki iz Novog sada
U Upravno vijeća Muzeja suvremene umjetnosti Tomašević je imenovao Eminu Višnić, Anu Dević i Nadu Beroš. Kako u Muzeju suvremene umjetnosti ovih dana traje javni natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja, Tomaševićeva imenovanja članova Upravnog vijeća su znakovita. Ona su na tragu već izraženih sumnji o kadroviranju u kulturi i imenovanjima na čelne pozicije u zagrebačke kulturne institucije isključivo osoba bliskih platformi Možemo!
Emina Višnić je bila direktorica tvrtke Rijeka 2020. d.o.o. do lipnja 2020., kada je dala ostavku na tu funkciju. Tvrtka Rijeka 2020. provodila je projekt Rijeka – Europska prijestolnica kulture 2020. koji je ostao obilježen aferama i proceduralnim greškama u poslovanju. Primjerice državna revizija je utvrdila proceduralne propuste u javnoj nabavi pa su protiv odgovornih podignute, a zatim su kao neosnovane odbačene kaznene prijave. Radilo se o poslu javne nabave pozornice i audio-opreme za potrebe otvorenja EPK u Rijeci od tvrtke iz Novog Sada.
Nakon medijskih pritisaka i reakcija udruga građana na nepravilnosti u poslovanju u riječkoj kulturi u svibnju 2020., pri čemu su se tražile i ostavke pročelnika za kulturu Ivana Šarara te gradonačelnika Vojka Obersnela, Višnić je u lipnju iznenada dala otkaz na mjesto direktorice tvrtke Rijeka 2020., ali je ostala zaposlenica tvrtke.
Višnić je inače poznata i kao nekadašnja ravnateljica zagrebačkog Pogona koji funkcionira kao „centar za nezavisnu kulturu i mlade“, odnosno kao centar za razvoj „nezavisne suvremene umjetnosti kulture“. „Nezavisnim“ se deklarira, iako se dijelom financira iz proračuna grada Zagreba.
Druga imenovana članica Upravnog vijeća također dolazi s tzv. „nezavisne“ kulturne scene. Riječ je o Ani Dević iz kolektiva WHW koji se bavi suvremenom umjetnošću. Dević se čini kao jedina osoba koja je imenovana zbog svojih kompetencija u Upravno vijeće Muzeja suvremene umjetnosti.
Sestra i nećakinja Radojke Borić
Zanimljivo, treća imenovana članica Upravnog vijeća MSU je Nada Beroš, nekadašnja zaposlenica tog Muzeja u mirovini. Poznata je kao jedan od oponenata radu još uvijek aktualne ravnateljice MSU Snježane Pintarić, koja je kadar iz Bandićeva vremena, a na funkciji ravnateljice je duže od 20 godina. Ono što je osobito zanimljivo jest da je Nada Beroš sestra jedne od čelnih osoba Nove ljevice Rade Borić.
Kao da nije dovoljno da je Upravno vijeće Muzeja suvremene umjetnosti imenovana sestra Rade Borić, u vijeće pri Gradu Zagrebu koje vrednuje i dodjeljuje novac za likovnu djelatnost imenovana je i njezina nećakinja Ana Dana Beroš. Ana Dana Beroš, kćer Nade Beroš, je arhitektica.
Otkud arhitektici kvalifikacije za vrednovanje programa u likovnoj djelatnosti?
Je li primjereno da kćer, Ana Dana Beroš, odlučuje hoće li se i koliko će se novca dati instituciji u čijem upravnom vijeću je njena majka, Nada Beroš?
Riječ je opet o političkom imenovanju po stranačkoj i „porodičnoj“ podobnosti. Naime, Ana Dana Beroš članica je Možemo! i bila je kandidatkinja te platforme na parlamentarnim izborima 2020. godine u 10. izbornoj jedinici.
Kadroviranja stranački i obiteljski bliskih osoba u politički imenovana tijela koja odlučuju o radu ustanova o kulturi, ali i o financiranju kulture novcem svih građana, u Hrvatskoj nisu neka osobita novost. To radi HDZ, a radio je to i Milan Bandić.
No, Možemo! je u izbornim kampanjama gradio svoj kredibilitet i program upravo na borbi protiv političke korupcije i nepotizma. A sada Možemo! postupa i djeluje na isti način kao Milan Bandić!
Sve ukazuje da je retorika Možemo! u kampanji za lokalne izbore 2021. u Zagrebu bila prvenstveno velika obmana birača”, zaključuje Goluža.
Izvor: narod.hr
