“Borba za identitet” naslov je nastavka u kojem se opisuje kako posvojena djeca imaju pravo na svoj identitet, a to znači da se informacije o njihovu podrijetlu, biološkoj obitelji i postupku donošenja odluka moraju čuvati u centrima za socijalnu skrb, a djeca im, kad zažele, mogu pristupiti. Ali ne i kad su u pitanju djeca iz Konga.
“Otkrivamo kako se u spisima o inozemnom posvajanju djece ne navode imena bioloških roditelja i kako se ti spisi ne čuvaju trajno”, piše Jutarnji list u novom nastavku razotkrivanja uhodanog lanca posvajanja djece iz DR Konga.
> Jutarnji list o lancu posvajanja iz Konga u Hrvatsku: Kad ih je sutkinja iz Broda odbila, otišli su u Sesvete
Tek u jednoj odluci, od njih 54, koje je Jutarnji list istražio, sutkinja obvezuje posvojitelje da dijete kad navrši osam godina moraju odvesti u posjet biološkoj majci u jednu afričku državu. Riječ je o odluci sutkinje Općinskog suda u Varaždinu Mirni Mavriček, u postupku legalizacije strane odluke i posvojenju dječaka. To znači kako dječak odlukom o posvojenju dobiva novi identitet, ali ima pravo i na stari, kakav je bio prije dolaska u Hrvatsku.
Ipak, ničim u rješenju nije osigurano da će se to i realizirati, a nekoliko je pogrešaka. Nije navedeno ime majke, rješenje nije proslijeđeno Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, iako je proslijeđeno Matičnom uredu u Varaždinu.
Pitanje identiteta
Zabrinjavajuće je da u 99 posto sudskih rješenja kojima se legaliziraju presude uglavnom kongoanskog Suda za djecu u Kinshasi nema nikakvih informacija o djetetovim biološkim roditeljima. Za više od pola rješenja rok čuvanja spisa o posvojenju srezan je na deset godina, kod nekih na trideset, tako da da će ta djeca teško moći saznati podatke o sebi. Kod domaćih posvojenja situacija je sasvim drugačija, spisi su tajni i trajni te se čuvaju doživotno.
> Jutarnji list ‘okreće kaput’i razotkriva sve o lancu posvajanja iz Konga u Hrvatsku: Što stoji iza toga?
“Kad djeca napune 18 godina, što je zakonska granica kad imaju pravo uvida u podatke o roditeljima i povijest posvojenja, gube šansu da saznaju istinu o sebi i svojim biološkim roditeljima. Postoji realna opasnost da djeca nikada neće moći saznati svoj puni identitet, čija su i odakle su potekla. Je mjesta na kojemu će moći provjeriti podatke o svojem posvojenju neće biti, spisi će biti uništeni”, navodi se u Jutarnjem listu.
Centri za socijalnu skrb uopće nisu uključeni u ove procese. Ni u jednom od 54 sudska rješenja o potvrdama kongoanskih presuda do kojih je Jutarnji list došao nema traga da su ih sudovi dostavljali ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi, ni centrima za socijalnu skrb.
Što kaže Obiteljski zakon?
U Obiteljskom zakonu pod Pravo djeteta na informaciju o posvojenju u članku 206. stoji:
“Centar za socijalnu skrb upoznat će potencijalne posvojitelje s pravom djeteta da od posvojitelja dozna da je posvojeno te će im se savjetovati da djetetu najkasnije do sedme godine kažu da je posvojeno, a ako je starije dobi, odmah nakon zasnivanja posvojenja.”
Pod Pravo na uvid u podatke o posvojenju u članku 217. piše:
“(1) Centar za socijalnu skrb vodi spise predmeta i očevidnik o predmetima posvojenja.
(2) Podaci o posvojenju službena su tajna.
(3) Uvid u spise predmeta o posvojenju i maticu rođenih posvojenog djeteta dopustit će se punoljetnom posvojeniku, posvojitelju i roditelju koji je dao pristanak da dijete posvoji njemu poznati posvojitelj, odnosno bračni ili izvanbračni drug roditelja djeteta.
(4) Maloljetnom posvojeniku centar za socijalnu skrb dopustit će uvid u spise predmeta o posvojenju, a matičar u maticu rođenih posvojenika, ako centar za socijalnu skrb utvrdi da je uvid u spise o posvojenju ili maticu rođenih u njegovu interesu.
(5) Bližim krvnim srodnicima posvojenika dopustit će se uvid u spise predmeta o posvojenju ako centar za socijalnu skrb pribavi pristanak punoljetnoga posvojenika.
(6) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi pravilnikom će propisati način vođenja očevidnika i spisa predmeta o posvojenju te sadržaj izvješća iz članka 216. stavka 2. ovoga Zakona.”
Sva ta pravila za posvojenja iz Konga očito ne vrijede.
Konvencija UN-a o pravima djeteta o identitetu
Članak 8. Konvencije UN-a o pravima djeteta iz 1989. godine koja je doslovno globalno obvezujući dječji Ustav glasi:
„Države stranke obvezuju se jamčiti djetetu pravo na očuvanje svog identiteta, uključujući nacionalnost, ime i obiteljske odnose priznate zakonom u što se neće nezakonito miješati. Ako su djetetu nezakonito uskraćene neke ili sve sastavnice identiteta, države stranke osigurat će odgovarajuću pomoć i zaštitu u cilju njegova što bržeg potvrđivanja.“
U većini slučajeva – identitet promijenjen
Izvještaj Uprave kriminalističke policije, Sektora općeg kriminaliteta, terorizma i ratnih zločina iz spisa sa suđenja Adriani Sučić Roginić, upućen na adresu zagrebačkog Općinskog državnog odvjetništva, iz 2012. godine, kada je Hrvatsku prvi put zatresla afera s međunarodnim posvojenjima, svjedoči kako su posvojitelji djeci “u potpunosti ili djelomično promijenili identitet”. Navode se imena petero djece iz DR Konga i jasno je da njihovi novi identiteti nemaju veze sa starima, piše Jutarnji list. Niti čuvanje izvornih imena djece u rješenjima nije jamstvo čuvanja identiteta, s obzirom da posvojitelji mogu provesti upravne postupke promjene imena, a neki su to i učinili.
Rizik ispravnosti procesa
Međudržavna posvojenja sa sobom nose rizik ispravnosti cijelog procesa i mogućnost trgovine ljudima. Upravo zbog ilegalnih međudržavnih posvojenja u svijetu se vode mnoge pravna bitke. O tome smo pisali ovdje:
> Stravična trgovina djecom: Dvije priče razotkrivaju kako majkama obećaju da će se dijete obrazovati i vratiti pa ih prodaju
Buljan Flander: Važno je smanjiti rizik od razvoja problema s identitetom
U siječnju ove godine na tematskoj sjednici saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport o aferi Zambija govorila je prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, psihologinja i psihoterapeutkinja, osnivačica i bivša ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Spominjala je tada i pitanje identiteta.
“I samo nacionalno posvajanje je izazovno jer djeca dolaze u novu obitelj s različitim traumama i nesigurnom privrženošću. Obitelj u koju dijete dolazi treba dodatnu podršku kako bi taj izazovan period zajedno prebrodili. A onda na to dodamo međunarodni aspekt posvajanja koji nosi još dodatne izazove, jezičke i kulturološke barijere koje je potrebno svladati. A pri tome zadržati djetetovu sponu s njegovom tradicijom, kulturom, jezikom kako bismo smanjili rizik od razvoja problema s identitetom.
U takvoj situaciji mi ponovo kao i mnogo puta do sada o zaštiti djece i najboljeg interesa djece govorimo iz kuta odraslih i njihovih potreba. Gdje smo ovih dana mogli čuti pitanje: “A kako su djeca?” Kao da se tu radi o razmjeni dobara, a ne dječjih života”, rekla je tada.
> Buljan Flander: Zar ne bi u liječničkom nalazu posvojitelja trebao biti i podatak o tranziciji?
Prof. Hlača: Tri su konstitutivna i neodvojiva elementa identiteta ljudskog bića
Na temu identiteta pisao je prof. Nenad Hlača: “Tri su konstitutivna i neodvojiva elementa identiteta ljudskog bića: ime (naravno uz prezime), nacionalnost kojoj slijedi državljanstvo i uspostavljanje porodičnih veza sa srodnicima.
> Prof. Hlača: Identitet djeteta kao ljudskog bića proizlazi iz identiteta njegove biološke porodice
Tako postavljeno pravo na identitet primarno je i neotuđivo pravo svakog ljudskog bića. Posljedično, međunarodna je zajednica upravo preko Konvencije UN-a o pravima djeteta obvezala države pristupnice da bez ograničenja i bez zastare omoguće ljudskim bićima spoznaju o elementima vlastitog identiteta, napose ako je on nezakonito i protupravno oduzet.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa