Nedavno je u organizaciji udruge »U ime obitelji« održana međunarodna konferencija na temu »Obitelj i škola – Ključ slobode od ovisnosti«. Skup je okupio brojne stručnjake iz Hrvatske i inozemstva. Među mnoštvom tema koje je konferencija ponudila čini se prikladnim svratiti pozornost na problem kojega javnost možda još uvijek nije dovoljno svjesna. Riječ je o dostupnosti pornografije na internetu i njezinim posljedicama. Tim više što je na potrebu zaštite djece i maloljetnika od internetske pornografije upozorio i sam papa Franjo, primivši nedavno sudionike međunarodnoga simpozija u organizaciji Centra za zaštitu maloljetnika pri Papinskom sveučilištu »Gregoriana«, donosi Glas koncila.
Sugovornicu je Glas Koncila pronašao u Mary Sharpe, izvršnoj direktorici zaklade »Nagrada« (Reward Foundation), koju je osnovala zajedno sa suprugom dr. Darrylom Meadom. Sugovornica iz Škotske tijekom osnovnoga studija stekla je dvije diplome, iz psihologije i prava. Do smjene tisućljeća radila je kao pravnica u Europskoj komisiji, u timovima nekoliko europskih povjerenika. Godine 2000. dolazi na Sveučilište Cambridge te svoje interese usmjerava na psihološka i neuroznanstvena istraživanja. Bavila se, primjerice, studijama o motivaciji bombaša samoubojica (u sklopu NATO-ovih nastojanja otklanjanja prijetnje terorizma). Proučavanje utjecaja ubrzanih tehnoloških promjena na ljudsko ponašanje dovelo ju je do problema internetske pornografije.
»Nastojimo smanjiti potražnju odgajajući ljude«
Možete li, za početak razgovora, ukratko predstaviti zakladu »Nagrada« i njezine glavne ciljeve?
SHARPE: Zaklada je utemeljena 2014. godine, a glavna joj je svrha promicati svijest javnosti o istraživanjima o utjecaju internetske pornografije na mozak, tj. na mentalno i fizičko zdravlje, a onda i na odgojno-obrazovna postignuća, na međuljudske odnose, na kriminal. Naš prvenstveni cilj nije zabrana internetske pornografije jer smatramo da to nije moguće učiniti u potpunosti. Rabeći rječnik suvremenoga gospodarskoga modela, ne možemo učiniti mnogo na području ponude, ali možda možemo učiniti nešto na području potražnje. Nastojimo smanjiti potražnju odgajajući ljude, posebno mlade, informirajući ih o potencijalnim štetama koje ona nanosi. Potrebne informacije nisu baš dostupne. Istina, ima ih, ali uglavnom u znanstvenim časopisima, koji su većini teško dostupni. Ja sam povezana sa Sveučilištem Cambridge, a moj suprug, koji je predsjednik zaklade, povezan je sa Sveučilišnim koledžom u Londonu, tako da imamo pristup svim informacijama. Pravimo sažetke i stavljamo ih na internetsku stranicu (http://www.rewardfoundation.org), kako bi bili dostupni što širemu krugu publike.
Ni okružje ni pornografija nisu kao nekad
Ljudi se lako naviknu na nešto što nije baš normalno, ali je dio njihova svijeta, u stilu: »Pa nije valjda tako loše, još smo živi« i slično tomu. Postoji li opasnost da takav pristup prevlada i kad je riječ o pornografiji na internetu?
SHARPE: Da, netko tko tu i tamo konzumira pornografiju možda će reći da to ne nanosi toliku štetu. No zbog naravi pornografije, zbog toga što je riječ o prikazivanju seksa, a spolni je nagon jedan od najsnažnijih ljudskih nagona, ne možemo je ignorirati, tj. ne možemo ignorirati njezin utjecaj na mozak. On je snažniji, primjerice, od kocke i većine drugih ovisnosti.
Neki, posebno seksualne manjine, kažu da je pornografija stil življenja, sredstvo istraživanja seksualnosti. Taj argument može stajati ako je to njihov izbor. No taj tip pornografije može biti vrlo ozbiljan problem ako ga konzumiraju maloljetnici jer postoji opasnost da spolni podražaj pobrkaju sa spolnim identitetom. Konkretno, ako dvanaestogodišnjak ili dvanaestogodišnjakinja gledaju spolne odnose između osoba istoga spola, spolni podražaj koji će se pojaviti može ih dovesti u nesigurnost, do toga da se pitaju jesu li homoseksualci ili lezbijke. A znamo da je velika većina ljudi po prirodi heteroseksualna.
Treći pak kažu, posebno feministice, da je pornografija povezana s nasiljem prema ženama i da je kao takvu treba zabraniti. Posve je točno da je više od 80 posto pornografskih sadržaja koji su ispitani na ovaj ili onaj način nasilno, agresivno ili se koristi nekom vrstom prinude ili nepoštenoga nagovaranja. Naravno da je pogrješno učiti mlade ljude čemu takvomu. No ako se dječaku samo kaže da je to ponižavajuće za ženu, pitanje je koliko će ta poruka doprijeti do njega. S druge strane imamo znatiželju, koja će u toj borbi vjerojatno pobijediti. Stid može biti i otežavajući čimbenik, prema onoj poznatoj: zabranjeno voće je najslađe. Stoga smatramo da je potreban sofisticiraniji pristup. A apsolutno je potrebno da se roditelji upoznaju s tajnama ljudskoga mozga, tj. s opasnostima koje pornografija može iza sebe kriti. Također moraju shvatiti da se svijet u kojem živimo stubokom promijenio te da argument: »I prije je toga bilo« apsolutno ne stoji. Nije riječ o istom okruženju ni o istoj pornografiji kakva je nekad bila.
Velika kušnja za adolescente
Jedan od ključnih elemenata koji ističete upravo je to: pornografija je s internetom zadobila posve novu dimenziju…
SHARPE: Da, roditelji moraju shvatiti da je okružje u kojem njihova djeca rastu bitno drugačije od okružja u kojem smo mi odrastali. S internetom je pornografija uistinu dobila posve novu dimenziju, čak i u odnosu na vremena DVD-a. Na internetu je riječ o neizmjernoj količini sadržaja, i to svakovrsnih sadržaja, dostupnih na pritisak tipke ili dodir ekrana. Nije prije svega riječ o golotinji kao takvoj, nego o trajnoj novosti, uvijek novim slikama, trajno novim podražajima.
Stručnjaci često opisuju opasnosti uz pomoć tri »A«: »access« (pristup), »affordability« (financijska dostupnost) i »anonymity« (anonimnost). Sva tri elementa idu u prilog lakoj dostupnosti: više-manje svaki adolescent ima u ruci pametni telefon s pristupom internetu, a roditeljske blokade pomažu tek djelomično; pornografija je uglavnom besplatna (u nekim slučajevima samo u početku, »tvrđi« sadržaji se potom plaćaju); korisnik je zaštićen »anonimnošću«, ili barem tako misli. Naime, pornografska industrija ima niz razrađenih mehanizama kako iz posjeta stranicama izvući zaradu. Uglavnom je riječ o marketinškim strategijama. Zarada je, zapravo, jedino što ih zanima.
Imajući u vidu lakoću s kojom se može doći do pornografskih sadržaja, možemo zamisliti kako je to teško odoljiva kušnja za adolescente. Mnogi ljudi žele da im djeca budu ukorak s vremenom, da raspolažu novim tehnologijama. To je posve opravdano i prirodno, no moramo biti svjesni opasnosti koje to nosi i odgovoriti na njih. Smatramo da se jedino odgoj, čiji je bitni dio dobra informiranost, može ravnopravno nositi s izazovom s kojim se suočavamo.
Naša je zaklada sudjelovala na simpoziju u Rimu o zaštiti djece na internetu. Osobno nisam bila nazočna, nego nas je predstavljao jedan kolega. Mislim da je papa Franjo jako dobro razumio srž stvari. Zbog činjenice da pornografija vodi u ovisnost, koja je posebno razorna za brak i obitelj, a time i za cijelo društvo; zbog opće dostupnosti pornografije već od dječje i adolescentske dobi; zbog svojevrsne povezanosti među ovisnostima, tj. nagnuća da jedna ovisnost vodi u drugu – Papa je takoreći pozvao na opću mobilizaciju kako bi se prije svega našli načini da se zaštite djeca, ali nije prešutio ni štetnost za odrasle osobe i za zdravlje ljudskoga okoliša.
»Instantni seks« s hiperpodražajem
Na što se odnosi riječ »nagrada« (reward) u nazivu zaklade?
SHARPE: Ta riječ otkriva našu povezanost s neuroznanostima. Naime, tri su temeljne ljudske potrebe: hrana, potreba za druženjem i spolni nagon. Naš je mozak programiran tako da se one zadovolje, a kad se zadovolje, daje neku vrstu »nagrade«, osjećaja zadovoljstva. No suvremeni način življenja u mnogočemu je doveo do promjena. Tako smo stvorili brzu ili »instantnu« hranu (globalno poznatu kao »junk food«), »instantno« druženje na »Facebooku« bez stvarnoga susreta, a i pornografija je svojevrsna »instantna« spolnost, bez neposrednoga dodira, bez intimnosti. No zbog iznimno jakoga podražaja, hiperpodražaja, koji stvara konzumiranje pornografije dolazi do promjena na mozgu. Općenito govoreći, naše tijelo i naš mozak teže k ravnoteži. Previše hrane vodi u dijabetes. Previše rada dovodi do kolapsa. Premalo spavanja rađa smanjenjem mentalnih sposobnosti. Prejak podražaj izazvan pornografskim sadržajima vodi u ovisnost. Jedino je rješenje ne konzumirati pornografiju ili, ako se to već događa, prestati.
Slobodno izabrati nekonzumiranje
Govoreći o potrebi za senzibilizacijom ljudi, zapravo govorite o odgoju, o jednom elementu spolnoga odgoja – ta riječ u nas za mnoge ima negativnu konotaciju zbog pokušaja da se nametne izvjesno viđenje spolnoga odgoja – a ipak polazite od mozga, od nečega mnogo užega od odgoja. Zašto?
SHARPE: Svi se danas više-manje slažu da je spolni odgoj potreban, svi ga zazivaju. I sami adolescenti ga traže. Pritom čak ni oni ne žele banalni »odgoj« o tome kako se rabi prezervativ, niti ih privlače samo informacije kako funkcionira reproduktivni aparat. Kad je o pornografiji riječ, sama djeca i adolescenti traže pomoć kako da se s njome nose. Zamislite dječaka s jedanaest ili dvanaest godina koji je prije prvoga romantičnoga zaljubljivanja, prije dodira ruke djevojke, prije prvoga poljupca doživio hiperstimulaciju pornografskim sadržajima. Nije se teško složiti s tvrdnjom da je takvima odgoj potreban. No prijepori postoje oko pitanja kakav odgoj. Između seksologa koji kažu da je pornografija normalna, dapače i korisna, i onih koji traže zabranu pornografije, naša se zaklada odlučila za put koji poštuje slobodu, ali upozorava na opasnosti, s ciljem da bilo odrasli bilo mladi slobodno izaberu ne konzumirati pornografiju. Smatramo da je najbolji, a ujedno i ideološki najmanje opterećen put upravo put znanosti, put istraživanja mozga i neurostimulacija.
Potreba za sve jačim stimulansima
Možete li pobliže opisati o čemu je riječ, posebno upoznati s posljedicama?
SHARPE: Prema našim spoznajama, koje se zasnivaju na znanstvenim istraživanjima, hiperstimulacija pornografskim sadržajima blokira, odnosno može blokirati živčani sustav tako da on otežano funkcionira, ili više uopće ne funkcionira u normalnom spolnom životu. Mozak se hiperstimulira i postaje na neki način »tup« pa su mu potrebni sve jači i jači stimulansi, tj. sve egzotičniji, bizarniji i šokantniji sadržaji, do te mjere da ga prisutnost ni jedne stvarne osobe, ni jedan stvarni spolni partner više ne može dovoljno stimulirati. Posebno ako se takve hiperstimulacije događaju prije bilo kakvoga stvarnoga spolnoga iskustva. Na taj način objašnjava se porast erektilne disfunkcije u mladića, ali i u odraslih, u kojih za to nema nekih drugih, fizioloških ili patoloških uzroka. Ne pomaže čak ni viagra, ili pomaže samo djelomično i zakratko. Jer viagra, vrlo pojednostavnjeno rečeno, tjera krv u genitalni aparat. No ovdje je riječ o prekidu komunikacije, signala između mozga i spolnih organa. U prilog tomu da je za to odgovorna hiperstimulacija pornografskim sadržajima govori činjenica da kod mnogih takvih slučajeva spolni organi funkcioniraju s pornografijom.
Mnogi mladići nisu ni svjesni problema dok ne susretnu djevojku. Tek se onda pokaže da stvari ne funkcioniraju kako treba. U posljednjih desetak godina za sto se posto povećao broj muškaraca mlađih od 40 godina koji se obraćaju liječniku s erektilnom disfunkcijom. To se upravo poklapa s vremenom širenja brzoga interneta i uporabe pametnih telefona i uvjereni smo da je problem uvjetovan prije svega masovnom konzumacijom pornografije.
No tu mogući problemi ne prestaju jer konzumacija teži k ovisnosti. »Sviđa mi se« postaje »želim to«, »želim« postaje »trebam«, a »trebam« postaje »moram«. Riječ je o kompulzivnoj potrebi tipičnoj za sve ovisnosti, jer ako osoba prestane konzumirati pornografiju, postaje depresivna, osjeća se dosadno. Tu je i drugo, već spomenuto obilježje ovisnosti: potrebni su sve jači stimulansi, sve ekstremniji prizori: nasilje, sado-mazo, orgije, incestne scene… Jasno je da to osobu uvodi u mračni svijet i da se kreće prema tankoj liniji zakonski dopuštenoga. Neki je i prijeđu. Već i samo posjedovanje snimaka maloljetnih djevojčica ili dječaka, možda napravljenih u pijanstvu ili pod utjecajem droga na nekom »tulumu«, zakonodavac u mnogim državama, uključujući Britaniju, tretira kao pedofiliju. Nije teško zamisliti egzistencijalnu dramu u kojoj se takve osobe nađu. A opet, i zakonodavac je imao valjane razloge. Bilo je slučajeva samoubojstva maloljetnica čije su takve snimke završile na internetu. Mislim da ni jedan mlad čovjek takvo što uistinu ne želi. No najčešće sve započinje naivnim konzumiranjem »obične« pornografije. Mislim da to mladim ljudima treba reći.
Prihvatljiva definicija spolnoga zdravlja
Na svojim stranicama rabite definiciju spolnoga zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije iz 2006. godine…
SHARPE: Da, smatramo da je s jedne strane ta definicija sveobuhvatna, tj. da dobro odražava vezu između osobe kao cjeline, što uključuje i društvenu dimenziju, i njezine spolnosti, koju konzumiranje pornografije u konačnici ruinira. S druge strane smatramo da je svima načelno prihvatljiva. Ta definicija među ostalim kaže: »Spolno je zdravlje stanje tjelesnoga, emocionalnoga, mentalnoga i društvenoga blagostanja u odnosu na spolnost; ono nije samo odsutnost bolesti, disfunkcije ili nemoći. Spolno zdravlje zahtijeva pozitivan i poštivajući pristup spolnosti i spolnim odnosima, kao i mogućnost da se ima ugodna i sigurna spolna iskustva, slobodna od prisile, diskriminacije i nasilja«.
Odgoj je važniji od zakona
Vi ustrajete na odgoju. Ipak stječe se dojam da je ovdje, slikovito rečeno, riječ o asimetričnoj borbi između moćne pornografske industrije s jedne strane i ranjivih pojedinaca, često radoznalih adolescenata i njihovih roditelja s druge. Sve se to događa u svijetu u kojem se propovijeda potpuna sloboda, bilo da je riječ o seksualnoj slobodi bilo slobodi na mreži. Ne bi li zakonodavac u tu asimetriju ipak trebao unijeti neku ravnotežu?
SHARPE: Problem je što se protivnici restriktivnih rješenja pozivaju na činjenicu da je pornografija legalna. No s obzirom na to da se sve više prepoznaje njezina štetnost za maloljetnike, postoje nagnuća da se zaštiti barem ta skupina. Primjer takvoga pokušaja upravo je na djelu, još uvijek kao zakonski prijedlog, u Velikoj Britaniji, a predviđa da korisnik ne može pristupiti stranici bez dokaza o punoljetnosti. Najpouzdaniji dokaz je posjedovanje kreditne kartice. Da bi se u zemljama slobodnoga tržišta došlo do bilo kakvih restrikcija, mora se dokazati da je proizvod barem rizičan za zdravlje. Ako se to dokaže, u Europi stupa na snagu načelo opreza i tada su rješenja moguća. Imala sam priliku raditi u Europskoj komisiji, na pouzdanosti proizvoda, i znadem kako to ide i koliko je to težak pothvat. Stoga se mi u zakladi svojski trudimo osvješćivati vlade o štetnosti pornografije.
Jedina zemlja za koju se može reći da uspješno zaustavlja pornografiju blokirajući pristup takvim stranicama jest Iran, a i Kina je daleko dospjela. Tamo se pak oni koji pokušavaju probiti blokade broje na stotine tisuća dnevno. Sve to govori da pornografiju nije lako zaustaviti. Dakako da su nastojanja vlada da učine što mogu dobrodošla, no smatramo da ništa ne će posve ukloniti prijetnju. Zato vjerujemo da je bolje i apsolutno potrebno djelovati na strani potražnje, odgojem i informiranjem. Posebno među mladima. Mladi ljudi u adolescentnoj dobi žele biti junaci, žele biti jaki, žele naposljetku biti i dobri ljubavnici. Želimo da shvate da je ono što im se čini kao lako dostupna »instantna spolnost« zapravo prijetnja za spolno zdravlje i općenito za sretan život.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/Glas koncila
