Među tisućama monstruoznih zločina tzv. “antifašista” o kojima se nije smjelo ni progovoriti u vrijeme Jugoslavije, a kamoli komemorirati žrtve, posebno se ističe onaj koji je napravljen nad nevinim Hrvatima istočne Like s naglaskom na mjestu Srb.
Zašto s naglaskom na mjestu Srb?
Hrvati u Jugoslaviji morali slaviti strašne zločine nad svojim narodom
Zato što je hrvatski narod 45 godina morao trpjeti proslave tzv. “Dana antifašističkog ustanka” 27. srpnja u Srbu koji je bio službeni praznik. Tog dana su komunisti i partizani održavali veliko slavlje u Srbu u okviru Titove Jugoslavije. A Hrvati su morali šutjeti i spuštene glave slaviti s zločincima strašne i brojne pokolje djece, žena i staraca kao “veličanstveni čin antifašističkog ustanka”.
Godine 1991. predsjednik Tuđman zabranio je ovu sramotnu proslavu pokolja nad Hrvatima. Lošom anacionalnom i kompromisnom politikom HDZ-a, ova komemoracija je obnovljena prije više od 10-ak godina, a to se nastavlja i do današnjeg dana.
Srb – mjesto krvavih orgija nad Hrvatima
Srb je mjesto krvavih orgija poludjelih zločinaca bez milosti, zločin čija izvedba nadilazi monstruoznošću sve zamislivo ljudskom umu (bacanje žive djece u krške jame).
U jamu na Dabinom vrhu, ne prvi i zadnji put, bacani su živi ljudi, a među njima bačeno je živo i desetero djece u dobi između 3 i 18 godina. Bio je to tek uvod u krvava “antifašistička orgijanja”, koja su se ironično slavila u Hrvatskoj i BiH, kao Dan ustanka naroda ove dvije republike, danas države.
Spirala zločina iz Srba pretvorila se u genocid nad Hrvatima – nestali s velikog područja svoje djedovine
Nakon toga krvava spirala zločina nad Hrvatima širila se dalje.
Od kraja srpnja do početka rujna 1941., u genocidu doslovno je zbrisano od srpske ustaniče ruke sav hrvatski (i muslimanski) živalj na velikom prostoru od skoro 2000 km2 u peterokutu Kulen Vakuf-Donji Lapac-Drvar-Bosansko Grahovo-Bosanski Petrovac.
Zločini koji su tu počinjeni nadilaze najbolesniju maštu: ubijanje hodočasnika, žena, staraca i djece u vlaku Drvar-Knin na blagdan svete Ane, pečenje svećenika na ražnju u Bosanskom Grahovu, bacanje živih ljudi u vrele kotlove za celulozu u Drvaru, silovanja trudnih žena u Kulen Vakufu izbjeglih iz Borićevca, bacanja živih ljudi u jame, ritualnim odrubljivanjem glava i nabijanjem na kolac u Krnjeuši, bacanjem živih ljudi u plamteće kuće…
Tako je, kao primjer patoloških zločina, strašno mučen župnik iz Krnjeuše Krešimir Barić. Njega su noževima izrezali po licu i tijelu, odsjekli mu prste, nos i uši te izboli oči. Zatim su ga poluživog bacili u zapaljenu crkvu. Sa župnikom su ubijena i trojica maloljetnih sjemeništaraca koji su bili s njim.
I danas se hrvatski narod prisiljava u svojoj državi da komemorira ovakve stvari koje su se događale na velikom području ustanka.
Pobunu u Srbu zajednički vodili četnici i budući partizanski general i tzv. narodni heroj – zločinac Đoko Jovanić
Ovu četničko-partizansku pobunu i pokolje Hrvata u Srbu 27. srpnja 1941. zajednički su vodili zapovjednici u novoosnovanoj četničkoj brigadi, koja je imala više od 1000 naoružanih vojnika: Miloš Torbica, Jovo Keča, Pajica Omčikus, Stevo Radenović i drugi, kao i zapovjednik partizanskoga odreda i komunistički lički vođa Đoko Jovanić, poslije general JNA. Tu su bili istaknuti partizani kao Titov general JNA Gojko Polovina i drugi.
Prije početka Domovinskog rata zločinac Đoko Jovanić je pobjegao iz svojeg elitnog stana u Zagrebu u agresorsku Srbiju, u Beograd. Treba reći da je Đoko Jovanić bio sudionik, zajedno s “antifašistima” koji su ušli u Zagreb 1945. u brojnim zločinima nad Hrvatima Zagreba, od kojih je najpoznatiji u podsljemenskom dijelu Gračani.
Niti Jovanić, niti itko od zločinaca nikada nije odgovarao za ove monstruozne zločine.
Biskup Bogović: To nije bila osveta, nego davno smišljeni pakleni plan
Kada je konačno 2014. otkriveno mjesto strašnog zločina nad Hrvatima, oglasio se tadašnji biskup Mile Bogović. On je jako dobro bio upoznat sa strašnim zločinima nad Hrvatima Like koji su se dogodili u Srbu, ali i na drugim mjestima Like.
“To se jako dobro zna, da su žrtve, djeca i odrasli, živi bacani u tu jamu. Zato želim podsjetiti da je to bilo odmah nakon „prve puške“ u Srbu. Vrijeme je da se naša država jasno odredi prema tim događajima. Pa, bar se ne bi trebalo okupljati i slaviti tu prvu pušku, jer je poznato kako je ona krenula“, rekao je tada biskup Bogović, piše 24sata.hr
“Nije to bio ispad pojedinaca u naletu trenutačne mržnje i osvete, nego odavna smišljeni pakleni plan koji se počeo provoditi nakon prve puške koja je opalila u Srbu 27. srpnja 1941. godine.
Zahvaljujem svima koji su se založili da dođe do istraživanja jame u koju su krajem srpnja 1941., bačeni ljudi iz sela Brotnje kraj Srba (Lapačka dolina) samo zato što su bili Hrvati i katolici. Imao sam priliku osobno nazočiti događaju kada su članovi Gorske službe za spašavanje slali iz dubine od 20 metara kosti bačenih u tu jamu. Smeta mi što se dalje izbjegava jasno reći o čemu je tu riječ.
Vrijeme je da se suočimo s okolnostima i uzrocima zašto je do toga došlo. Jama se nalazi na vrhu brda (Dabin vrh), teško je pristupačna zbog strmina i bespuća. Teško ju je naći i zbog toga što je njezin gornji otvor toliko uzak da se odraslijeg čovjeka jedva može progurati kroza nj. Sve te teškoće ubojice su svladale i progurale kroz to usko grotlo čovjeka po čovjeka da padne na dubinu od 20 metara. Na ostatcima izvučenih kostiju (ondje je nađeno 19 kostura, ali postoje još neotkrivene jame) ne vide se prostrjelne rane pa je pojačana sumnja, već iznesena u medijima, da su ljude bacali žive u jamu.
Kada se znade da je od tada pobijenih žitelja sela Brotnje njih 10 bilo ispod 10 godina – dakle djeca, morao je rezervoar mržnje i želje za ubijanjem biti doista pun. Iz Brotnje je tada ubijeno 37 ljudi – doslovno sve hrvatsko i katoličko što je ondje uhvaćeno. Stari guslar Luka (82 godine) morao je svojim guslanjem svemu dati obilježje slavlja.
Kakvi su to “viši” ciljevi koji imaju tako zločinački uvod? Valja se nadati da će se hrvatska država jasnije odrediti prema takvim nedjelima i da će se prekriti sramom što se ondje tako dugo nastavilo slaviti prvu pušku u Srbu i njezine plodove pokolja hrvatskog puka u Lapačkoj dolini.”, rekao je tada pokojni biskup Bogović za Glas Koncila.
Potomci žrtava ubijenih Hrvata koji su živi bačeni u jamu na Dabinom vrhu i spomen ploča na monstruozni zločin “antifašista” koji su bacali živu djecu u jame:
Hrvatski narod je vjerojatno jedini narod na svijetu koji su svojoj državi dopušta da se slave strašni zločini nad svojim narodom.
Ako je cijena toga kompromis i ostajanje na vlasti, stvar postaje još bolnije.
Hoće li se konačno netko naći na vlasti koji će prekinuti proslave zločina i masakra nad Hrvatima, pa makar to bio Plenković i njegov HDZ?
Istaknimo i to da je i ove godine Srpskom narodnom vijeću odobren novac koji svi mi iz proračuna plaćamo za ovu proslavu u Srbu.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/24sata.hr
