Danima, mjesecima, tek s ljetnim odmakom pod suncobranom mediteranske sigurnosti, živimo krizu neviđenog opsega i neizvjesnog intenziteta. Jedan je virus tek po imenu kraljevske provenijencije poharao burze, aerodrome, naše planove, postojeće i nepostojeće strategije. Taj je virus otpuhao globalnu kulu od karata univerzalnih ljudskih prava. Rijetki su znanstvenici u svojim stručnim radovima o pojmovima poput ‘public relations’, propaganda – promidžba, javnost, javno mnijenje, te u teorijama o javnom djelovanju kao pretpostavkama za stvaranje boljeg ili lošijeg imagea slike u javnosti mogli predvidjeti i dati točne upute kako sve to treba bolje obaviti u kriznim, do sada nepoznatim vremenima…
Vijesti, boja glasa, dikcija, izričaj onih koji nas na dnevnoj bazi u gotovo nekom biološkom ritmu bombardiraju s podatcima kao da nisu čuli za postojanje posebne discipline u okvirima znanstvene grane komunikologija, u znanstvenom polju informacijskih znanosti autora M.Plenkovića iz rada Holistička komunikativna analiza odnosa s javnostima.
Glavni stožerni komunikator primjer je dekoncentriranog govornika čije nedovršene misli ostaju lebdjeti u zrakopraznom prostoru i iza kojih rijetki pogađaju gdje treba staviti zarez da bi se shvatila poruka. Tužno je pratiti kako oni koje su strogo kontrolirani mediji proglašavali super herojima mogu postati tragični jadnici.
Francuskoj se javnosti iz Elizejske palače obratio predsjednik Emmanuel Macron. Duboko sam uvjeren da je trebalo izravno prenijeti taj govor. Tijek misli, argumenti, činjenice, pojašnjenja, izravan pogled u kameru, razumno suočavanje s neizvjesnostima koje nas čekaju, uvjerljivost poruke, sve je u tom obraćanju javnosti u ovim kriznim, ratnim vremenima bilo savršeno odmjereno i posloženo. Da, dosita ratnim, budući je neprijatelj nevidljiv, nepredvidljiv i za sada daleko nadmoćniji…
Šteta što naši javni komunikatori nisu duže bili u Francuskoj i bolje ispekli zanat jer je očito francuska državnička škola puno bolja od naše.
Kriza je teška, ishodi neizvjesni. Nije vrijeme za poigravanje i manipulaciju sa činjenicama, odluke nisu lake i treba ih znati obznaniti, pojasniti, ljudski, iskreno, uvjerljivo i s one tamne strane ostavljajući nadu i svijetlo optimizma za kraj.
Obraćanje predsjednika Macrona gordo zvuči i završava s riječima živjela Republika, živjela Francuska.
Hrvati nisu te sreće jer pitam se koje li je to posljednje obraćanje nekog državnika u nas završilo s tim iskrenim i uvjerljivim zazivom koji budi ponos, povjerenje i nadu:
živjela Republika, živjela Hrvatska !
* Prof. dr. sc. Nenad Hlača rođen je u Rijeci 1958. Diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 1980. gdje je redoviti profesor, na Katedri za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Profesor honoris causa na Universidad Abierta Interamericana u Buenos Airesu. Stalni je znanstveni savjetnik Ustavnog suda Republike Hrvatske. U zvanje izvanrednog profesora za područje pravo, grana obiteljsko pravo, izabran je 1998. godine. Oženjen, otac dvoje djece.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
