Premda su građani Hrvatske na referendumu održanom u prosincu 2013. godine, a koji je pokrenula udruga U ime obitelji, sa 66 posto glasova jasno iskazali volju da se brak kao institucija zajedništva muškarca i žene zaštiti Ustavom, Ustavni je sud nedavno donio rješenje kojim su odbijeni prijedlozi za ocjenu ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola.
No, odbijanje prijedloga za ocjenu ustavnosti toga Zakona iz 2014. godine nije paradoksalno samo radi prethodnog uspjeha referenduma o braku, nego se na njegovo rješenje čekalo gotovo čitavo desetljeće. A baš se, eto, i „slučajno“ vremenski poklopilo s desetom godišnjicom referenduma.
>Ustavni sud odbio prijedloge za ocjenu ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu iz 2014. godine
Tim je rješenjem između ostaloga utvrđeno da je pravo na poštovanje obiteljskog života zajamčeno svim osobama, bez obzira na spol, seksualnu orijentaciju i rod/rodni identitet te da je pod izravnom zaštitom Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava.
Ovo pojašnjenje, u svom narativu evidentno podložno različitim tumačenjima, moglo bi postati ne samo sklizak, već i opasan teren za brojna pitanja koja Ustavni sud tek treba riješiti.
Ustavni sud: Četvrt stoljeća za odgovor na pitanje pobačaja
Pa, koja je onda svrha suda na čija se rješenja čeka suludo dugo, ne samo u navedenom slučaju koji se razvlačio skoro deset godina, već i po pitanju pobačaja čiji se odgovor čekao čak četvrt stoljeća?
Podsjetimo, odluku o usklađenosti Ustava RH sa zakonom o zdravstvenim mjerama kojim se regulira pobačaj, Ustavni je sud odgađao punih 25 godina. Zahtjev za ocjenu ustavnosti tog zakona podnesen je 1991. godine, a tek je 2016. tadašnji i sadašnji predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović izjavio da je „predmet tako dugo stajao na sudu jer se radi o duboko svjetonazorskom pitanju“.
Dodao je da je pitanje pobačaja izazivalo podjele u hrvatskom društvu, pa su stoga njegovi prethodnici „opravdano zaključili da nije bilo sazrelo vrijeme da se ta tema stavi na dnevni red jer bi takve rasprave dodatno produbile društveni sukob“.
„Ustavni sud mora djelovati umirujuće“, kazao je 2016. godine Šeparović dodavši da misli da je Hrvatska „dovoljno zrela država, da su se promijenile okolnosti i da je sad vrijeme da Ustavni sud donese takvu odluku“.
Zrelost za donošenje odluka
Nije, doduše, pojašnjeno na čemu se temelji zaključak o „zrelosti države“ i je li u tom kontekstu država vlast ili narod (iako u naravi demokracije trebali biti neodvojivi). Bit je u tome da se sam vremenski okvir donošenja odluka Ustavnog suda teško može povezati sa zrelošću.
>U svjetlu curenja informacija: Tko su suci Ustavnog suda, izabrani dogovorom HDZ-a i SDP-a?
Iako se u modernim pravnim državama postupci na sudovima trebaju rješavati u primjerenom ili, kako se najčešće navodi „razumnom“ vremenskom roku, općenita hrvatska sudska praksa to rijetko i dokazuje. Na taj način i vremenski okvir odluka Ustavnog suda evidentno ostaje nedefiniran.
Zbog čega je tek ovih dana, nakon gotovo deset godina, doneseno rješenje kojim su odbijeni prijedlozi za ocjenu ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola, tema je koja će tek dobiti nastavak.
‘Razumni’ vremenski rokovi
Neki pravnici zastoj „razumnih“ vremenskih rokova vide u preopterećenosti Ustavnog suda ustavnim tužbama te, posljedično, usporavanjem njegovog rada. “Ustavni sud će započeti postupak najkasnije u roku od godine dana od podnošenja prijedloga”, kaže članak 40. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, dok se u članku 33. ističe da će Ustavni sud donijeti “odluku o zahtjevu, prihvaćenom prijedlogu i ustavnoj tužbi u pravilu u roku od najviše godinu dana”. Kako onda objasniti rješenja na koja se čekalo toliko godina?
No, nikako se ne smije ni zanemariti činjenica da je Ustavni sud RH, u čijem je sastavu 10 sudaca kojima se osmogodišnji mandati privode kraju početkom lipnja ove godine, tijelo čiji se članovi biraju političkim putem.
Politizacijom Ustavnog suda kompromitira se njegova profesionalnost. Stoga ostaje posve otvoreno pitanje: u čiju (vremensku) korist Ustavni sud donosi odluke, ako i sam opstaje kao produkt političke moći i trgovanja?
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
