“Počasni građani bilo kojega grada u Hrvatskoj trebaju biti oni ljudi koji svojim likom i djelom ne dijele hrvatsko društvo. Preporučila bih obnašateljima vlasti na lokalnoj razini da se više bave komunalnim, a manje ideološkim pitanjima.“, poručila je za Narod.hr eurozastupnica Ruža Tomašić komentirajući proglašenje bivšeg člana CK SKJ počasnim građaninom Koprivnice.
Njen komentar donosimo u cijelosti:
“Počasni građani bilo kojega grada u Hrvatskoj trebaju biti oni ljudi koji svojim likom i djelom ne dijele hrvatsko društvo. Iz situacije koja se dogodila u Gradskom vijeću Koprivnice jasno je da gospodin Gaži iznimno polarizira javnost. Preporučila bih obnašateljima vlasti na lokalnoj razini da se više bave komunalnim, a manje ideološkim pitanjima. Nažalost, mnogi lokalni dužnosnici iz različitih stranaka privatiziraju svoje lokalne sredine i preko njihovih leđa grade si poziciju unutar stranke ili na nacionalnoj razini. To je loša praksa koje se moramo riješiti.”, zaključila je Tomašić za Narod.hr.
Podsjetimo, Pavle Gaži (92), nekoć generalni direktor Podravke, član Centralnog komiteta saveza komunista Jugoslavije (CK SKJ), sekretar unutarnjih poslova u Hrvatskoj, pouzdanik Beograda, simbol jugoslavenskog unitarizma i za kojega je USKOK 2015. Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu proslijedio kaznenu prijavu zbog sumnje da je naručio ubojstvo Stjepana Đurekovića – proglašen je počasnim građaninom Koprivnice, odlučeno je sredinom listopada na maratonskoj sjednici Gradskog vijeća koja je trajala punih šest sati.
Gaži je u tajnom glasovanju dobio tanku većinu SDP-ove i HSS-ove vladajuće koalicije od 11 glasova. Šestero vijećnika bilo je protiv, dva suzdržana, a jedan je vijećnik svoj listić učinio nevažećim.
Gaži već ima nagradu za životno djelo koja mu je dodijeljena 2000. godine, u doba mandata liberalnoga gradonačelnika dr. Dražena Sačera. Za počasnog građanina predložio ga je odbor za dodjelu javnih priznanja na čijem je čelu SDP-ov gradonačelnik Mišel Jakšić.
Zanimljivo je da uoči tajnog glasovanja uopće nije bilo rasprave o toj točki dnevnog reda. Gradonačelnik je obrazložio razloge za kandidaturu osoba koje će dobiti javna priznanja, ali niti jedan vijećnik nije se javio za raspravu.
Najveće gradsko priznanje Pavle Gaži trebao bi dobiti na svečanoj sjednici u povodu Dana grada 4. studenoga.
Tko je Pavle Gaži?
Pavle Gaži na čelu Podravke bio je punu 21 godinu, od 1957. do 1978. godine, i u tom razdoblju mala lokalna pekmezara prerasta u regionalnog prehrambenog diva. Nakon toga, odlazi na političke dužnosti u Beograd, potom i u Zagreb gdje je bio na čelu republičkog MUP-a (tadašnji SUP) sve do umirovljenja 1983. godine.
USKOK je 2015. Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu proslijedio kaznenu prijavu protiv Pavla Gažija zbog sumnje da je naručio ubojstvo Đurekovića.
Upitan kome bi mogao biti svjedok, obrani ili tužiteljstvu, Gaži je za Večernjak odrješito odgovorio: “Nikome!” I dodao: “Ne pada mi na pamet otići svjedočiti u München. Svjedočio bih jedino možda iz Koprivnice.”
> Nakon najnovijih događaja podsjetimo na povezanost Ina – Udba – slučaj Đureković
> Bože Vukušić: Bajiću nije mjesto u vodstvu DORH-a, već u Remetincu
> Siniša Pavlović: Presuda u Münchenu – pobjeda nad moćnim udbaškim strojem
Dokumenti CK SKH, Izvršnog vijeća Sabora SRH i Predsjedništva SRH otkrivaju i neke tajne političke prošlosti hrvatskih komunista, pa tako i Gažijeve. Rođen je u Koprivnici 1927.
Njegov otac Tomo, HSS-ovac podrijetlom iz Hlebina, pripadao je lijevom krilu stranke. Početkom rata 1941. priključio se komunistima. U rad komunističkih ćelija uključio je i suprugu Anu i djecu, kćer Katarinu i sina Pavla. Ana Gaži poslije je bila članica AFŽ-a, a kći Katarina članica Kotarskog komiteta SKOJ-a. Pavle, konspirativnog imena Žarko, nakon što se odazvao „pozivu omladini”, bio je od 1943. šef jedne grupe SKOJ-a u koprivničkoj gimnaziji.
Njegova sestra Katarina ubijena je u ljeto 1944. u koprivničkoj ciglani. Nakon rata Pavle je nastavio školovanje, u Zagrebu je studirao agronomiju. Bio je angažiran i kao agitpropovac na sveučilištu. Kako je bio vezan za gospodarstvo, 1952. vratio se u Koprivnicu i počeo raditi u Podravki.
Brzo je, dakako, dobio vodeću poziciju u tom poduzeću koje se počelo razvijati krupnim koracima. Pa ipak, do 1971. Gaži nije došao do izražaja, nije bio politički moćan iako je te godine u pogonima Podravke dočekao Tita i Savku Dabčević Kučar. Njegova će moć tek narasti. Budući da je, prema tvrdnjama Josipa Manolića, imao unitaristička uvjerenja, poslije pada Hrvatskog proljeća počeo je progoniti sve što je hrvatsko.
“Kad su se proljećarima 1972. skidale glave, tada je Pavle Gaži kao mladi direktor Podravke, mladi član CK, ustao i kazao: “U Podravki nacionalizma nema.” Iste je sekunde postao miljenik Bakarića. Cijela ova priča trokut je između Bakarića, Dolanca i Gažija, koji je bio veza između te dvojice”, kazao je Anđelko Jagečić za Večernji list.
Kad je Gaži 1978. otišao u Beograd, njegovi kolege iz Koprivnice Vladimir Trojak i ostali očekivali su od njega podršku i suradnju. No, Gaži je bio rezerviran, odbijao je kontakte s Koprivničancima. Postao je intimus Stane Dolanca, tadašnjeg člana Predsjedništva CK i člana Savjeta za zaštitu ustavnog poretka. Nakon Titove smrti komunisti su “zbili redove”. Stane Dolanc ostao je “u sedlu”, a Pavle Gaži postao je s njim još bliskiji. Dolanc je, naime, nakon završetka 2. svjetskog rata službovao u Koprivnici. Sentimenti su ga, prema Gažijevim riječima, vezali za Podravinu.
Sredinom 1982. godine Stane Dolanc imenovan je saveznim sekretarom za unutarnje poslove. Tako je Dolanc postao šef policije i kontrolirao Udbu u cijeloj državi. Istodobno, Pavle Gaži imenovan je za sekretara unutarnjih poslova SR Hrvatske.
Nakon što je smijenjen s mjesta prvog SUP-ovca Hrvatske, stradao je kao žrtva jedne od najvećih afera u komunističkoj Jugoslaviji. To je bilo vrijeme famoznih poziva s vrha za “energičnim suzbijanjem ekonomskog kriminala”, na temelju kojih je Gaži 1982. i 1983. godine pokrenuo niz uhićenja vodećih ljudi koprivničke Podravke.
Gaži je optužio pojedine strukture partije, a izrijekom rukovodstva Ine i Podravke, za malverzacije, pronevjere i “skretanja s kursa socijalizma i socijalističkog samoupravljanja”. Kako je pipak kriminala navodno dotaknuo i jednog od Ininih direktora, tj. Vanju Špiljka, sina tadašnjeg partijskog moćnika, Gaži je po direktivi Špiljka seniora naprasno smijenjen.
Nakon što je početkom srpnja 2005. za sudioništvo u ubojstvu Stjepana Đurekovića u Njemačkoj uhićen Krunoslav Prates pojavili su se napisi u hrvatskim medijima koji su krivicu za Đurekovićevo ubojstvo pokušali prebaciti na Gažija, Dolanca i tadašnji republički vrh.
Jedan od glavnih upiratelja prstom u Gažija bio je Božidar Spasić, srbijanski obavještajac koji je radio u Službi državne bezbednosti Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove Jugoslavije, potom Srbije, a specijalizirao je psihološki rat protiv emigracije.
Upravo je Spasić tiskao lažni broj Nove Hrvatske s lažnim intervjuem sa Stjepanom Đurekovićem, što je izneseno i na postupku u Münchenu, a što Spasić ni ranije nije skrivao,
Svrha te lažne tiskovine, kao i lažne razglednice s Bleiburga, koja je pokušala prikazati Đurekovića kao osobu koja profitira od te tragedije, bila je pripremu za ubojstvo Stjepana Đurekovića, ne bi li za njegovu smrt prikazali kao sukob među hrvatskom emigracijom.
Gažija je optužio i Josip Boljkovac.
Nakon toga, polovicom srpnja 2005. Pavle Gaži je o slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića i kriminalu partijskih struktura dao opširan intervju Željku Peratoviću koji je objavljen u tadašnjem Feral Tribuneu.
Gaži je kao organizatora ubojstva prvenstveno teretio Miku Špiljka, oca Vanje Špiljka, i tadašnjeg predsjednika predsjedništva SFRJ kako bi prikrio velike malverzacije u Ini koje je počinio Vanja Špiljak zajedno s Vojkom Santrićem.
Također je posvjedočio da su nakon ubojstva Stjepana Đurekovića, u srpnju 1983. prekinuti i pravosudni postupci vezano uz istragu s malvezacijama naftom u Ini, te da je on osobno ‘stavljen na led’, da bi u rujnu morao dati i ostavku.
Rekao je kako je imao nekih planova, ali je Mika Špiljak nastavio njegov javni progon tvrdeći da je odgovoran što Hrvatska umalo te godine nije ostala bez grijanja, navodeći kako je Pavle Gaži potpuno bespotrebno zaplijenio neke plinske cijevi.
Pavle Gaži je u tom razgovoru kazao kako mu nije bilo svejedno i da se bojao za svoj život jer je poznavao Miku Špiljaka još iz partizana i njegovu ratnu okrutnost. Naveo je kako je Špiljak kao šef zagrebačke partije otpravljao “informbiroovce” na Goli Otok, te da je osobno dao da se razmontira spomenik bana Jelačića s glavnog zagrebačkog trga.
“Ne znam stoji li iza Jagačićeva istupa Vanja Špiljak ili tko drugi kome sam stao na žulj, ali jedino što mogu komentirati jest da toga čovjeka ne poznajem i da iznosi notorne gluposti koje su u potpunoj suprotnosti sa stvarnošću”, komentirao je kratko Pavle Gaži u travnju 2006.
Nakon uhićenja Josipa Perkovića, u siječnju 2014. USKOK je upravo po ovim Jagačićevim prijavama protiv Gažija koje je slao Mladenu Bajiću, pokrenuo istragu protiv Pavla Gažija. Jagečić je naime DORH-u dostavio gomilu dokumenata, mahom zapisa sa sjednica Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske.
Uskok je proslijedio Županijskom državnom odvjetništvu (ŽDO) u Zagrebu kaznenu prijavu protiv Pavla Gažija zbog sumnje da je naručio ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.
Gaži je prema dokumentima, navodi Ivica Radoš u Večernjem listu, baš kao i Mustač i Perković, sve znao o slučaju Đureković.
O ubojstvu Đurekovića, bez sumnje, sve su znali i visoki politički dužnosnici SFRJ i SRH – Milka Planinc, Stane Dolanc, Mika Špiljak i drugi. Za vrijeme ubojstva Đurekovića u Savjetu za zaštitu ustavnog poretka SFRJ sjedila je i Milka Planinc, predsjednica SIV-a.
U listopadu 2015. Pavle Gaži preko videoveze svjedočio je na suđenju koje se pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu vodilo protiv bivših pripadnika jugoslavenskih tajnih službi Josipa Perkovića i Zdravka Mustača zbog sudioništva u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.
Gaži je svjedočio videovezom iz zgrade zagrebačkoga Županijskog suda, a njegovo ispitivanje u Zagrebu bilo je zatvoreno za javnost.
Bivšeg ministra u socijalističkoj Hrvatskoj više je svjedoka na ovom suđenju već prije opisalo kao pripadnika centralističke jugoslavenske komunističke struje koju je predvodio savezni ministar Stane Dolanc.
Gaži je u rijetkim izjavama za javnost poricao da ima ikakve veze s Đurekovićevim ubojstvom.
Suđenje u Münchenu
Nakon što je Josip Perković zajedno sa bivšim šefom federalne UDBA-e Zdravkom Mustačem izručen SR Njemačkoj, u rujnu 2014. počinje njegovo suđenje, uz visoku pozornost njemačke i hrvatske javnosti. Josip Perković i Zdravko Mustač 3. kolovoza 2016. su na sudu u Münchenu proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. i osuđeni su na doživotne zatvorske kazne.
Dana 28. svibnja 2018. Njemački Vrhovni sud odbio je Perkovićevu žalbu na presudu od 3. kolovoza 2016. i pravomoćno njega i Mustača osudio na doživotni zatvor zbog ubojstva Stjepana Đurekovića.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
