“Osobno smatram kako smo kao građani trebali znati, tko je odgovoran za takav rast cijena. Ako selo nije dobilo niti onoliko koliko je uložilo, tko je onda “pobrao vrhnje” na leđima sela i građana?“, upozorava saborska zastupnica Ružica Vukovac u razgovoru za Narod.hr.
Kako se Vladin jesenski paket mjera, kojim su ograničili cijene nekih namirnica, reflektirao na prosječnog hrvatskog poljoprivrednika, kakve su posljedice velike suše koja je ove godine pogodila poljoprivredne površine, zašto se i dalje nismo u stanju sami prehraniti, te kakvo je općenito stanje u poljoprivredi, posebno u stočarstvu, pitali smo nezavisnu saborsku zastupnicu Ružicu Vukovac, potpredsjednicu saborskog Odbora za poljoprivredu.
> Ministrica Vučković tvrdi: Neće doći do nestašice hrane
Narod.hr: Kako je Vladin paket mjera utjecao na poljoprivredu?
Ružica Vukovac: Prehrana nacije sve više ovisi o uvozu, a posljednjih nekoliko godina naša zemlja zbog male proizvodnje na selu godišnje gubi dva do tri posto rasta društvenog proizvoda. Da smo se, kao nekoć, bili u stanju sami prehraniti, opća kriza gospodarstva odrazila bi se u smanjenom rastu ili možda stagnaciji, ali nikako ne u ozbiljnom padu kakav proživljavamo.
Naročito zabrinjava što se trend propadanja sela nastavlja i ubrzava na tako osjetljivim područjima kao što je, primjerice, proizvodnja svježeg mlijeka u kojoj do preokreta ne može doći preko noći, nego jedino dugoročno promišljenim pristupom cijelom proizvodnom procesu.
Za poznavatelje situacije to i nije ništa novo – radikalna je novost da opća gospodarska situacija, rast cijena energenata, okolnosti ratnih djelovanja, suša nezapamćenih razmjera ali i negativna platna bilanca s inozemstvom sile Hrvatsku da mijenja politiku ovisnosti o velikom uvozu hrane. Kako sada – u dodatno otežavajućim uvjetima zajedničkog tržišta – spasiti jedan od temelja gospodarske suverenosti nacije i oživjeti kapacitet hrvatske poljoprivrede da prehrani naciju, a s vremenom ostvari i neto izvoz?
Poljoprivrednici su ostali razočarani otkupnim cijenama ovogodišnjih usjeva. Pšenica je plaćena tek nešto više od dvije kune, dok je suncokret ispod četiri kune. Primjerice, proizvođači suncokreta, ovim Vladinim mjerama ostaju zakinuti. Neki koji su uspjeli dobiti nešto višu cijenu od 4 kune za kilogram suncokreta, sada, nakon objave odluke Vlade, višak novca moraju vratiti otkupljivaču.
> Plenković najavio novi porez: Ograničene cijene dijelu namirnica i cijena plina za kućanstva do travnja
Građani su pak očekivali korekcije cijena na policama u trgovinama, no to se nije dogodilo. Cijena suncokretova ulja nije pala, niti brašna, kruha, ni pekarskih proizvoda. Čak, dapače, cijene kruha rastu. Osobno smatram kako smo kao građani trebali znati, tko je odgovoran za takav rast cijena. Ako selo nije dobilo niti onoliko koliko je uložilo, tko je onda “pobrao vrhnje” na leđima sela i građana?
Vlada je trebala, prije donošenja ikakvih “vatrogasnih” mjera, urediti tržište. Ono u Hrvatskoj, za razliku od drugih zemalja članica, nije transparentno. Dakle, ne postoje pošteni ugovorni odnosi. Zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi u lancu opskrbe hranom nije pomogao onima koji najviše trpe, a to su sami proizvođači. Podsjetimo kako je primjerice u našoj zemlji otkupna cijena svinjetine najniža u EU, dok se paralelno upravo svinjetina uvozi u ozbiljnim količinama iz ostalih zemalja članica, primjerice Njemačke.
> Profesor Brkić: ‘Ovo nisu mjere koje bi iole razuman čovjek podržavao’
> ‘Krški pašnjaci’ nezadovoljni planom Ministarstva poljoprivrede: ‘Ugrožava nam se opstanak’
Slično je i s proizvodnjom mlijeka. Proizvođači su prisiljeni svoje mlijeko predati otkupljivaču za iznose manje od tri kune, dok je cijena u dućanima i peterostruko veća. K tome, na same proizvođače se baca ljaga poput uvreda koje slušamo u javnom prostoru “zaustavite pohlepu proizvođača, pa krave ne idu na dizel”, iako baš za svaki korak na farmi ili OPG-u, trebate nekoliko vrsta energenata, uključujući i dizel koji je poskupio nekoliko puta, ali otkupna cijena mlijeka nije! Za početak, proizvođačima mlijeka Vlada je mogla osigurati državno zemljište. I to bi bila prva konkretna pomoć ovom sektoru. No, ipak to nije učinila. Vlada i dalje manipulira zemljištem i oglušuje se na vapaje proizvođača mlijeka kako bez zemljišta nemaju gdje hraniti stoku.
Vlada mora zauzeti jasan stav i podržati domaću poljoprivrednu proizvodnju, bez političkih kalkulacija i stranačkog pogodovanja. Jednako tako vrijeme je da se prestane podupirati velike subjekte nasuprot obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.
Narod.hr: Što konkretno znači nestašica kukuruza za stočare, te za krajnjeg potrošača u gradovima?
Ružica Vukovac: U pristupu poljoprivredi konstantno nedostaje ozbiljnosti. Poljoprivrednici očekuju jasnu politiku kojom ih se neće iz godine u godinu dovoditi u situaciju gdje moraju odlučivati hoće li odustati od proizvodnje ili će se zaduživanjem kod komercijalnih banaka dodatno izlagati riziku. Sebe, svoje obitelji i svoju imovinu.
Paralelno, građani ne mogu očekivati da će biti niže cijene prehrambenih proizvoda, ako ćemo više uvoziti. Kvalitetan, lako dostupan kao i cjenovno prilagođen proizvod, možemo dobiti samo iz domaće proizvodnje.
Grad još uvijek nije osvijestio činjenicu da ne može bez sela. Ta su dva dijela društvene zajednice životno povezana: Selo hrani grad, ali ga opskrbljuje i vodom, energijom, službama ekosustava, radnom snagom i mogućnošću boravka u prirodi, a preuzima i gradski otpad. Zamisliti grad bez sela čista je utopija, pojašnjavaju nam i stratezi ruralnog razvitka.
> Vukovac o prodaji Podravke: Rasprodajom hrvatske srebrenine vladajući priznaju kako im do hrvatskoga sela nije stalo
Moramo imati u vidu okolnosti u kojima selo pokušava proizvoditi hranu gdje su svi troškovi u poljoprivredi enormno porasli, pogotovo u posljednjih godinu dana. Osim nezapamćenog rasta cijene koštanja repromaterijala i energenata, poljoprivrednici su ove godine suočeni i s nezapamćenom sušom. Na temperaturama koje su dosezale 40 stupnjeva, Slavonija punih šest mjeseci nije dobila kišu. Malo koja kultura je mogla donijeti svoj puni urod u takvim uvjetima.
Kukuruz, kao temeljno krmivo u ishrani stoke je posebno stradao. Kako je suša krenula u vrijeme zametanja ploda, osim smanjene zelene mase potrebne za silažu, upitna je i količina zrna koju se može očekivati. Uz nedostatak površina na kojima bi stočari mogli proizvoditi vlastitu hranu i nezapamćenu sušu, mnogi stočari će dodatno zapadati u poteškoće. To će značiti smanjenje ili odustanak od proizvodnje. Drugim riječima, sve će dovesti ka smanjenju proizvedenih litara mlijeka kao i smanjenom broju utovljene junadi.
Dakle, manje hrane na domaćem tržištu. Manje hrane u opticaju, uvijek znači i više cijene. Upravo zato Vlada ne smije držati poljoprivrednike na “kratkom lancu”. Rješenje je smislena, dugoročna politika koja omogućava da naši stočari, voćari, povrtlari mogu od svojeg rada pristojno zarađivati kako bi mogli sebi i svojoj obitelji osigurati dostojanstven život. Toliko politika duguje hrvatskom selu.
Narod.hr: Kako sanirati i ubuduće prevenirati posljedice suše?
Ružica Vukovac: Izostanak oborina, visoke temperature, pa i požari utječu na poljoprivredu diljem kontinenta. No, neke zemlje daleko se lakše bore s tom pošasti i zbog površina koje navodnjavaju. Hrvatska, na žalost i tu kasni. Navodnjavamo tek 2,5 posto površina što je opet fijasko politike i nacionalnih mjera koje provode.
U naprednim europskim zemljama suvremena se poljoprivreda razvila racionalnije i prirodnije nego u Hrvatskoj pa je naše selo zaostalo u proizvodnosti i konkurentnosti.
Pritisak konkurencije dodatno je ojačao integriranjem u EU, a katastrofalno smanjenje proizvodnih kapaciteta na selu postaje težak uteg u pokušajima da se hrvatska privreda uključi u održive integracijske tijekove. Hrvatski politički sustav ne pokazuje razumijevanje za osnovna načela na kojima se razvila uspješna europska poljoprivreda. On nastavlja djelovati logikom koja je u socijalizmu dala loše rezultate, a u tržišnom sustavu prijeti gospodarskim slomom u velikom dijelu ruralnog prostora, pa i šire.
> Vukovac: Najveći dio usjeva izvezen je u druge zemlje, a kasnije ćemo u Hrvatsku uvoziti skupi kruh
Da bi se naše selo spasilo od propasti u koju srlja, trebamo prije svega temeljit zaokret politike u odnosu prema vlastitoj proizvodnji hrane. To je ujedno i demografska mjera kojom bi smo zaustavili izumiranje naše nacije. Poljoprivreda ne proizvodi samo hranu nego i čuva okoliš, osigurava organsku ravnotežu u prirodi, čini podlogu prometne infrastrukture i ostvaruje socijalni nadzor prostora. Poljoprivredna politika se zato mora temeljiti na tehnologiji proizvodnje koja zadovoljava i te dodatne kriterije.
Naslijeđena krutost i birokratski instinkti struktura vlasti stavili su svoju krutu šapu na selo kao i na druge dijelove hrvatskog društva, ali su oni na selu još pogubniji nego drugdje. Ulaskom u Europsku uniju pokazalo se koliko je promašen dosadašnji pristup ruralnom razvitku. Vlast ne samo da provodi krivu poljoprivrednu politiku nego to čini i na specifičan autokratski način stran zrelom demokratskom društvu i istinskoj tržišnoj ekonomiji. Državna politika treba biti ili potpuno neutralna, kao što je to slučaj u većini europskih zemalja, ili bi trebala dati podršku obiteljskim gospodarstvima jer se ona već svojom rasprostranjenošću i ekstenzivnim korištenjem lokalnih resursa mnogo bolje uklapaju u opće ciljeve politika u ruralnom prostoru.
Brojne europske zemlje, a među njima su neke od najnaprednijih, čak zakonski zabranjuju trgovačkim društvima posjed poljoprivrednog zemljišta, a hrvatska ga politika pozdravlja i promovira.
Narod.hr: Jesu li mjere pomoći za sektor mliječnog govedarstva i za stočare zakasnile odavno? Imate li možda informaciju o tome koliko je poljoprivrednika ugasilo proizvodnju u zadnjih pet godina?
Ružica Vukovac: Zadnji veliki javni prosvjedi naših poljoprivrednika 2012., kao jedini način na koji se pokušala ostvariti komunikacija s vlašću, pokušali su usmjerili pozornost
javnosti upravo na socijalno značenje potpora i na reagiranje da im država ne isplaćuje ono što im po zakonu pripada. No, bezuspješno. U to vrijeme Hrvatsko selo je brojalo preko 65 tisuća gospodarstava koja su aktivno sudjelovala u proizvodnji mlijeka. Proizvodila mlijeko i meso za potrebe ishrane naših građana, odgajala svoju djecu, plaćala državi poreze i doprinose i čuvala ruralni prostor. U međuvremenu ih je zbog odnosa države prema njima preživjelo tek oko tri tisuće. Ova brojka svakim danom je sve manja.
Koliko god tema bila egzistencijalno razumljiva i kratkoročno važna, ona je zasjenila potrebu da se javnost upozna s ključnim razlozima naših slabosti i izloženosti konkurenciji stranih prehrambenih artikala. Uostalom, na prosvjedima su oni koji vrište i tonu u agoniji gurnuti u kreditnu zaduženost nerealnih dimenzija, a što je s onima koji svakodnevno umiru tiho, gotovo neprimjetno (kao mali mljekari, njih desetak na dan)? Oni zauvijek odlaze iz ruralnog prostora sa svojom proizvodnjom, ostavljajući taj prostor na milost i nemilost šikari te korovu.
Potpora po hektaru obradive zemlje u Hrvatskoj je znatno niža (otprilike od jedne trećine do četvrtine) nego u zemljama našeg dijela Europe. Pritom treba podsjetiti i na činjenicu, u nas prešućenu, da je tzv. zajednička poljoprivredna politika Unije od samoga početka prihvatila vrlo različite ulazne razine nacionalnih potpora i da su one u tom obliku preživjele više od pedeset godina zajedništva.
> Ružica Vukovac za Narod.hr: Ministarstvo poljoprivrede krši odredbe Ustava
U Hrvatskoj (baš kao što je to bilo i ranije u Jugoslaviji) politika vođena tijekom desetljeća, a koja je zapravo načelno nastavljena do današnjih dana otežavala je obiteljskim gospodarstvima da rastu pa je hrvatska seljačka obitelj nastavila egzistirati na već ionako maloj i često rasparceliranoj početnoj površini. Prosječna hrvatska obitelj kao primatelj potpora ostvaruje višestruko (i do 10 puta) manje iznose potpora od prosjeka u zapadnoeuropskim zemljama.
Sad je posljednji tren da kao zajednica, neovisno jesmo li vladajući ili oporba, poljoprivrednici ili samo građani koji svakodnevno trebamo svoju hranu na tanjuru, iskoristimo svaki preostali trenutak za promišljanje nove poljoprivredne politike i oživljavanja sela kao dugoročnog izvora zdrave, kvalitetne i cjenovno prihvatljive hrane.
Hrvatska mora u najkraćem roku iskoristiti tržišni prostor sačuvan još postojećim potporama da energičnim zahvatima vrati poljoprivredu na europski put koji omogućuje selu da iskoristi svoje velike proizvodne potencijale.
To je put koji zahtjeva pamet i administrativnu umješnost u otvaranju mogućnosti obiteljskih gospodarstava da pokažu što znaju i koliko mogu. Za provedbu te zadaće Hrvatska ima i znanja i ljudi. Samo se treba u nadstranačkom dijalogu složiti oko jednostavnih činjenica i primijeniti rješenja.
Osobno se zalažem da se obiteljskim gospodarstvima omogući da jednostavno i brzo dođu do zemlje, da se javna uprava debirokratizira, a naglasak stavi na brigu za infrastrukturu i aktivno stručno savjetovanje i izobrazbu mladih naraštaja. Nužan je aktivni angažman države u funkcioniranju i osiguravanju stabilnosti tržišnog sustava, te financiranje kapitalno zahtjevne proizvodnje jeftinim, a za vjerovnike sigurnim kreditima.
Kako bi se to provelo brzo i učinkovito, treba detaljnije uočiti glavne razloge neučinkovitosti sadašnjeg sustava i prionuti poslu!
> Ružica Vukovac o aferama Žalac i ministra Jakovine, nepravednoj dodjeli poljoprivrednog zemljišta i smanjenju broja OPG-ova
