Šola: Uhićenja po Zagrebu ništa neće postići, sustav je puno dublji, građen od 1945.

Bivšeg premijera Tihomira Oreškovića ljudi su upamtili, pa i odmah diskreditirali, kada je umjesto riječi „građani“ rekao „građevine“, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.

I danas će mu mnogi kao grijeh uzeti što je loše govorio hrvatski. Uglavnom, mediji su se bavili sekundarnim, pa i nebitnim lingvističkim stranama njegova mandata, no ključnu stvar koja ga je došla glave u vladi koja je kratko trajala nikada nije zamijećena, a kamoli ispričana.

Tihomir Orešković bio je prvi premijer koji je došao izvan hrvatskog sustava u kojem vladaju uhodane klijentelističke, nepotističke i lopovske sheme, bilo lijevih bilo desnih. Sustav u kojem lopovi slijede tragove lopova koji su im ukrali zanat. I tako u krug, stalno. Što je krenuo raditi Orešković koji je u takav sustav došao kao strano tijelo? Krenuo je čačkati po javnoj nabavi i kadroviranju.

Zajedno s njegovim savjetnikom i još jednom meni bliskom osobom našao sam se s njim na rubu jedne međunarodne konferencije u zagrebačkom hotelu Westin. Tada mi je ispričao kako je krenuo rješavati problem. Kada bi državne institucije nabavile neki laptop, printer, bilo što, on bi pogledao koliko je to plaćeno. Onda, atipično za premijera bilo koje vlade, kada bi došao kući uzeo bi telefon i nazivao trgovine da vidi za koliko se to, što je kupljeno državnim novcem, stvarno podudara s cijenom u trgovinama. Naravno, sve uglavnom preplaćeno.

Curenje novca

Zaključio je tada, kada je vidio preplaćenost i curenje novca u javnoj nabavi da, ako samo značajnije spriječi lopovluk u svim državnim institucijama koji se krade preko javne nabave, da će rast BDP-a biti veći, ako se dobro sjećam, oko pet posto.

(…)

Zašto je Orešković kratko trajao, a mediji i javnost njegovo premijersko djelovanje sveli na „građevine“? Zato što je bio čovjek koji je došao kao strano tijelo u taj naš sustav sustavnog potkradanja države.

(…)

Ova spektakularna uhićenja u Zagrebu stoga me uopće ne impresioniraju, toga smo se se u zadnjih trideset godina nagledali, no razina lopovluka se ne smanjuje. Zato što se tu, ne tek o pojedincima, radi o sustavu, od Istre, preko Zagreba i Slavonije do juga Hrvatske. Tko se u taj sustav ne uklopi, ili dođe, poput Oreškovića kao strano tijelo, nema tu što tražiti, a ova uhićenja po Zagrebu samo su slika modela koji vlada cijelom Hrvatskom. U Hrvatskoj svatko krade ono što može, pa i „mali čovjek“, spremačica će maznuti Domestos, šofer adventske kućice, a ovi na vrhu velike tvrtke.

Otkuda taj kleptomanski mentalitet?

U Hrvatskoj postoji, pa i u medijima, narativ koji ću nazvati manihejskim. Po njima, prije devedesete bio je eon svjetla, nitko nije krao, svi bili sretni i zadovoljni, a onda su došle devedesete i eon mraka, lopovluka i korupcije. E pa nije to baš tako, Hrvati su u mentalitetu zvanog „snađi se druže“ kontinuitet bivšeg sustava. On je počeo 45. pljačkom židovskih i drugih buržujskih stanova i imovine. Titova Jugoslavija nastaje kao legalizirani zločin, legalizirana otimačina tuđega.

Zabetonirani sustav 

Tako, i kada govorimo o privatizaciji, opet smatramo da je to zločin nastao devedesetih. Ne.

Evo jedno opće mjesto i zoran dokaz: ubojstvo Đurekovića koji je prokazivao ogroman lopovluk crvenih menadžera (udbaša) u Jugoslaviji, pogotovo u INA-i, davno prije Sanadera i drugih. Đureković je, rečeno današnjim jezikom, bio zviždač.

Dakle, privatizacija devedesetih zapravo je provedena od istih onih struktura crvenih Titovih menadžera koji su novac koji su izvukli u inozemstvo legalizirali i postali ugledni poduzetnici.

(…)

Iz istih udbaških i KOS-ovih lopovskih izvora financirani su, kako su ih nazivali, „prvi slobodni mediji“, a tko je sjedio u uredništvo tog i tih medija, bolje da i ne spominjem. Dakle, Udba i KOS su još osamdesetih krenuli krasti novac jer su znali da dolaskom tzv. tržišne privrede i tzv. demokracije, onaj tko drži kesu kontrolira sve, od politike preko medija do pravosuđa. U tom smislu RH je kontinuitet sa SRH i SFRJ, a devedesetih se zapravo ništa bitno nije dogodilo.

I ova uhićenja po Zagrebu ništa neće postići, sustav je puno dublji, građen od 45., što je Đureković dokazao sjekirom u svojoj glavi.

Kako stvar riješiti? Neki novi Orešković? Ne, danas je to gotovo nemoguće, jer još od 45. majke lopova su stalno trudne, sustav zabetoniran, a mi u rangu s Bugarskom koja ima isti problem nelustrirane ekonomije, od koje polazi svaka druga kontrola društva, zaključuje Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.

Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr/slobodnadalmacija.hr