Prof. dr. sc. Kristian Vlahoviček sa Zavoda za molekularnu biologiju biološkog odsjeka Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu pojašnjava kako je važno razlikovati soj od mutacije, pa zapravo nemamo novih sojeva korona virusa nego govorimo o varijantama.
“Sojevi su puno širi pojam. Cijeli SARS COV 2 je soj korona virusa, a ovo što primjećujemo su određene varijante koje sadrže mutacije koje su se pojavile unutar populacije i zadržale zato što imaju određeno selektivno svojstvo koje je povoljnije za virus. To znači da mu omogućuje brže širenje, veću infektivnost ili nešto što mu daje prednost pred drugima. Od varijanti koje su se isprofilirale u svijetu u ovom trenutku, primarno je najzanimljivija varijanta N501Y koju nalazimo u britanskoj i južnoafričkoj varijanti virusa”, pojasnio je prof. Vlahoviček za 24sata.
Kaže kako virus mutira konstantno i to se čak može pratiti u realnom vremenu u rasponu manjem od 24 sata.
“Vrijeme umnožavanja virusa je kratko i u velikim brojevima. U pravilu jedna virusna čestica proizvede 10 svojih potomaka, umnoži se 10 puta. Istovremeno, u naponu infekcije u sebi proizvodimo oko 100 milijardi virusnih čestica. Procjena je da oko 300 milijuna sadrži barem jednu mutaciju, barem se jednom javila greška prilikom prepisivanja genetičkog materijala virusa kad se umnažao i to mu je ogromni potencijal da kombinira svoj genetički materijal i da se ispolje mutacije s povoljnim svojstvom”, kaže prof. Vlahoviček pojašnjavajući kako mnoge od tih mutacija neće zaživjeti jer je većina nepovoljna za virus ili neutralna te ne mijenjaju svojstva virusa, a za širenje u populaciji mutacija se u jednom oboljelom mora toliko namnožiti da je ovaj može prenijeti na drugog čovjeka.
“Zato u svijetu ima svega nekoliko desetina varijanti, a ne više milijuna ili milijardi. Problem kod zaraznijih varijanti je u činjenici da stvaraju veći broj oboljelih u kraćem vremenu, što stvara pritisak na zdravstveni sustav. No one ne mijenjaju kliničku sliku bolesti niti utječu na težinu simptoma”, upozorio je prof. Vlahoviček pojašnjavajući da ćemo se susretati sa novim promjenama i mutacijama, a nitko ne može ni pretpostaviti u kojem će se smjeru one razvijati.
Mutacije se ne zbivaju samo na jednom mjestu nego na cijelom virusu, no u ovom trenutku je protein šiljak najzanimljiviji jer je riječ o mjestu na kojem se virus prvi put susreće s ljudskim organizmom te mu ono omogućuje brži ulazak u naše tijelo.
Wuhanska varijanta (2019-nCoV)
To je osnovni koronavirus koji se još na početku odijelio u dvije varijante od kojih je prva, A varijanta, bila najsličnija koronavirusima kod šišmiša i pangolina i smatra se korijenom epidemije. Tu su varijantu preboljeli neki pacijenti iz SAD-a i Australije, no u Wuhanu je bila dominantna varijanta B. Dok se virus proširio do Europe, većina se već zarazila varijantom C.
Britanska varijanta (B 1.1.17)
– Riječ je o trenutačno najaktualnijoj varijanti za koju se pokazalo da se širi 30 do 50 posto brže, a neka istraživanja čak navode da se širi 70 posto brže. Mutacije na proteinu šiljku koji je zaslužan za vezanje na AC2 receptore u tijelu značajne su jer one najviše mijenjaju svojstvo virusa i imaju najveće posljedice za njegovo preživljavanje u domaćinu. Znanstvenici još istražuju utječe li on i na kliničku sliku bolesti – kaže prof. Vlahoviček.
Južnoafrička varijanta (B.1.351.)
– Uz mutacije na proteinu šiljku kao i kod britanske varijante, kod ove mutacije se pojavila još jedna selekcija koja virusu omogućuje uspješniji prolazak ispod radara imunološkog sustava. To je novi skup mutacija. Protutijela koja prepoznaju originalnu varijantu virusa mutaciju teže prepoznaju, protein šiljka je izmijenjen tako da se slabije veže na protutijela i ne izaziva toliko jak imunološki odgovor, odnosno ne omogućuje organizmu da dovoljno brzo očisti virus iz tijela prije nego što se stigne razmnožiti. Još se istražuje utjecaj na kliničku sliku – kaže prof. Vlahoviček.
Škotska varijanta
– Riječ je o mutaciji u proteinu šiljku na položaju 439, tzv. N439K. Tijekom studenog i prosinca ovu smo varijantu detektirali kod nekoliko hrvatskih pacijenata, ali izgleda da ovu varijantu istiskuje britanska mutacija jer očito nije povoljna po virus kao ostale. Međutim, sadrži također zanimljivu mutaciju na proteinu šiljku na položaju 484 za koju također postoje ograničeni dokazi da može djelomično utjecati na izbjegavanje odgovora imunološkog sustava – pojasnio je prof. Vlahoviček.
Brazilska varijanta (B.1.1.28)
– Ta se mutacija pojavila najvjerojatnije krajem 2020. godine u Manausu i uskoro postala dominantna ondje i počela se širiti. Problem je, kao i kod južnoafričke varijante, što se za sada čini kako postoje naznake da ih unatoč već preboljelom Covidu organizam neće prepoznati, pa je moguća reinfekcija. Zaraznija je i lakše se širi populacijom, ali nema utjecaja na kliničku sliku – zaključio je prof. Vlahoviček.
Izvor: narod.hr/24sata.hr
