Nedavno od HND-a proglašeni novinar godine Boris Dežulović prije nekoliko dana se oglasio o pojavljivanju Daria Kordića na Hodu za život.
“- 7 tjedana od začeća zijeva
– 8 tjedana od začeća štuca
– 9 tjedana od začeća sisa palac
– 12 tjedana od začeća smije se
– 38 tjedana od začeća rodi se
– 51 tjedan od začeća zaplače u kolijevci kad pripadnici HVO-a s krunicama na uniformama banu u kuću i rafalima iz automatskog oružja poubijaju majku, oca, šestogodišnju sestru i osmogodišnjeg brata, poliju ih benzinom i zapale, pa ga vojnici čuju kako plače i vrate se da ubiju i zapale i njega i kolijevku i cijelu kuću
– 1512 tjedana od začeća na zagrebačkom Hodu za život nerođene djece ponosno stupa Dario Kordić, ratni zločinac pravomoćno osuđen zbog ubojstva 116 bošnjačkih civila u Ahmićima, od kojih trideset dvije žene i jedanaestoro djece, a među njima osmogodišnjeg Elvisa, šestogodišnje Šuhrete i njihovog brata Seje Ahmića, bebe stare tri mjeseca i dva dana”, napisao je Dežulović iznoseći neistine.
Kordićeva poruka s Hoda
“Neizmjerno sam zahvalan Isusu Kristu na još jednom Hodu za život. Srce mi je bilo radosno, uživao sam vidjevši tisuće mladih, majki i očeva s djecom. Hrvatska s Kristom ima budućnost i to je sigurno”, poručio je Kordić s Hoda za život.
Tko je Dario Kordić?
Dario Kordić bio je bosansko-hercegovački političar, bivši član predsjedništva Hrvatske Republike Herceg-Bosne (ranije Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne) od 1992. do 1995. i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine od 1994. do 1995.
> HND proglasio Borisa Dežulovića novinarom godine, kao razlog naveli i uvredljiv tekst o Vukovaru
Kordić je 6. listopada 1997. u skupini od deset Hrvata iz Srednje Bosne dragovoljno otišao u haški sud, na kojem je protiv njih podnesena optužnica zbog navodnog kršenja međunarodnog prava u Lašvanskoj dolini.
Riječi supruge Venere
“Znali smo da to neće biti kratko razdoblje. Sjećam se da mi je Dario na odlasku rekao da se neće skoro vratiti. Bio je svjestan svega što ga čeka. Bilo mi je jako teško, no Bog me očuvao od očaja. Imala sam troje male djece i čim je on otišao, imala sam posla s njima. Bogu hvala da sam imala djecu jer nisam se mogla previše uživjeti u Dariov odlazak”, rekla je Dariova supruga, Venera Kordić za Glas Koncila.
Dario je odlazio na suđenje u Hag u velikom miru te u ime cijele skupine optuženih u zračnoj luci u Splitu izgovorio poznate riječi: “Vratit ćemo se uzdignute glave.” Odvjetnica koja se nalazila u avionu u kojem se skupina vozila prema Hagu, prisjeća se Venera, primijetila je da je Dario zaspao za vrijeme leta i u tome vidjela nešto neobično za osobu koju odmah po slijetanju čeka vrlo stresno, dugotrajno i neizvjesno razdoblje života.
“Dario je bio prirodni vođa, volio je ljude i kao takav brzo je stekao povjerenje Hrvata koji su se našli ostavljeni, ugroženi i napadnuti”, rekla je Venera prisjećajući se teških godina ratnih razaranja i života u okruženju bošnjačkih snaga. Dario, nastavlja Venera, nije težio političkoj karijeri niti je želio ikakvu moć već se jednostavno našao na prvoj crti organizacije obrane te javnog i političkog života Hrvata u Srednjoj Bosni.
Povratak u Zagreb
“Kao čovjeku i vjerniku, Hrvatu koji je sanjao svoju državu i slobodu pružila se povijesna prigoda, kao i cijelom jednom naraštaju, našoj generaciji biti dionicima građenja hrvatske samostalnosti i slobode. Biti svjedok jednoga vremena, jedne generacije koja je u tisućljetnoj povijesti došla do svoje samostalnosti, a k tome građena na žrtvi i muci, ponos je svakom domoljubu”, kazao je Dario Kordić nakon izlaska s izdržavanja višegodišnje robije.
“Posebni su se osjećaji pojavili u zračnoj luci na susretu s hrvatskim braniteljima, vitezovima, invalidima, otčevima i majkama koje su darovale sinove za domovinu. Pred zagrljajem tih roditelja i kad mogu kleknuti pred njih i zagrliti ih – cijelo se srce ispuni. Bio mi je dirljiv susret i s Mladenom Markačem, u kojem se sastao doživljaj hrvatskoga vojnika i hrvatskoga čovjeka. Svima sam zahvalan, a neizmjerno biskupu Vladi Košiću te Katoličkoj Crkvi koja je uvijek bila uz mene i moju obitelj u zgodna i nezgodna vremena. Njegov Očenaš koji je predmoljen u zračnoj luci jedan je od najljepših u mom životu”, rekao je Kordić o svojem dočeku u zagrebačkoj zračnoj luci i povratku s nepravedne robije.
Osuđen zbog zapovjedne odgovornosti
U razdoblju od 1992. do 1995. hrvatska mjesta središnje Bosne: Busovača, Vitez, Novi Travnik i Nova Bila našla su se u okruženju bošnjačkih snaga i pod oružanom vatrom bošnjačkih vojnika, potpomognutim jedinicom stranih islamskih dobrovoljaca. Iako je omjer snaga bio deset na prema jedan u korist bošnjačke vojske hrvatski branitelji uspjeli su se obraniti.
Protiv Kordića i njegovih suradnika 10. studenoga 1995., tadašnji tužitelj Haškog tribunala podiže optužnicu zbog teškog kršenja međunarodnog prava, odnosno zločina protiv čovječnosti počinjenih nad bošnjačkim stanovništvom u gradovima, selima i zaseocima Lašvanske doline, prije svega u Ahmićima.
Zbog zapovjedne odgovornosti koju je imao u vrijeme pokolja u Ahmićima i bošnjačko-hrvatskog sukoba u dolini Lašve, Kordić je osuđen na 25 godina zatvora, mnogo više od bilo kojeg od vojnih zapovjednika koji su izravno sudjelovali u tim operacijama: Tihomir Blaškić 9 godina, Mario Čerkez 6 godina, Paško Ljubičić 10 godina i Vlado Šantić 18 godina.
Čitava presuda temelji se na svjedočenju zaštićenog svjedoka optužbe AT, koji je i sam sudjelovao u akciji u Ahmićima u kojoj je ubijeno 116 bošnjačkih vojnika i civila, uključujući i nekoliko djece. Svjedok AT izmijenio je prvobitni iskaz, vjerojatno da bi dobio manju kaznu, prebacivši zapovjednu odgovornost s Tihomira Blaškića na Daria Kordića.
Dario Kordić se izjasnio da nije sudjelovao niti u vojnoj operaciji niti u zločinu u Ahmićima, da nije izdao zapovijed za tu akciju i da nije kriv za zločine za koje ga haaški tribunal tereti.
Pravna podloga
Presuda Dariju Kordiću od 25 godina zatvora veća je od presuda Momčilu Krajišniku, predsjedniku Narodne skupštine Republike Srpske i Mili Mrkšiću za Ovčaru, te mnogo veća od presude Veselinu Šljivančaninu, također za Ovčaru.
Kritičari smatraju da je s obzirom na težinu optužbi što se Kordiću stavljaju na teret i oskudnosti dokaza, presuda Haškoga suda paradoksalna. Čitava presuda temelji se na iskazu svjedoka, čiji je identitet zaštićen. Prema tome svjedočenju, Kordić je bio nazočan na sastanku političara koji su odobrili napad 16. travnja 1993., što je rezultiralo zločinom u Lašvanskoj dolini. Jedina poznata činjenica je da je Kordić bio nazočan, no ne zna se što je govorio.
Kordićeva presuda bila je pravna podloga za sljedeću optužnicu, hercegbosanskoj šestorci (Prlić, Stojić, Praljak, Petković, Ćorić i Pušić) za udruženi zločinački pothvat pod vodstvom Franje Tuđmana s ciljem pripajanja Herceg-Bosne Hrvatskoj.
Kritičari presude izražavaju sumnju u pravnu utemeljenost Kordićeve presude, te da je Haškom sudu, odnosno međunarodnoj zajednici, bila potrebna visoka presuda za političku odgovornost kako bi se mogla podići optužnica za udruženi zločinački pothvat na čelu s Franjom Tuđmanom, u cilju stvaranja Velike Hrvatske.
Uloga haškog suda
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (eng. “International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia”- ICTY) osnovalo je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda Rezolucijom 827 od 25. svibnja 1993. Osnutak Suda temelji se na poglavlju VII. Povelje UN-a, a njegov statut pravno obvezuje sve države članice UN-a.
Koliko je Haški sud izvršio svoju ulogu u rasvjetljavanju istine i kažnjavanju stvarnih krivaca za rat u kojem su u posljednjem desetljeću 20. stoljeća vršeni najbrutalniji pokolji, najbolje mogu pokazati dosadašnje presude.
> PRESUDA: Vojislav Šešelj nije kriv – oslobođen po svim točkama optužnice
Među njima su mnoge koje zaista kompromitiraju rad Suda, a javnosti je možda najbolje ostala u svijesti šokantna oslobođajuća presuda Vojislavu Šešelju, nekadašnjem vođi srpskih radikala i četničkom vojvodi donesena u ožujku prošle godine.
Život Daria Kordića nakon svega što je prošao
Nakon povratka u Zagreb Kordić je diplomirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i postao magistar teologije. Kordić je danas čovjek koji je posvećen vjeri i o čemu često svjedoči, a aktivan je i u pomaganju na Banovini nakon razornog potresa koji se dogodio 29.12.2020. godine.
“Nikad ne bih mijenjao vrijeme provedeno u zatvoru, unatoč činjenice da sam propustio odrastanje djece te pogreb roditelja, postao sam blizak s Bogom”, rekao je Kordić u jednom svjedočanstvu svoje vjere.
“Kada možete prijateljevati s Kristom, onda je taj posao obraćenja prirodan. Zatvor me u potpunosti oslobodio za Krista i to je bilo najmilosnije razdoblje u mojem životu koje nikada ne bih mijenjao”, zaključio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
