„Gledajući prva tri mjeseca ove godine, suficit vanjskotrgovinske bilance za sektor ribarstva približio se iznosu od 35 milijuna eura“, rekla je u četvrtak zastupnica u Hrvatskom saboru Marijana Petir prilikom rasprave o izmjenama Zakona o akvakulturi.
Petir upozorava da izvozimo najkvalitetniju ribu, a vrlo često uvozimo ribu koja nije toliko visoke kvalitete. Naime, samo 10 – 15% tune ulovljene u Hrvatskoj završi na hrvatskom tržištu, a uvoz tune u RH je oko 6000t/godišnje.
„Pravo je pitanje možemo li s jedne strane stvoriti pretpostavke za izvoz proizvoda s dodatnom vrijednošću, a što bi uvelike utjecalo i na očuvanje otočnih ruralnih zajednica kroz dodatno zapošljavanje, a s druge pak strane osigurati veću potrošnju domaće tune na domaćem tržištu“, rekla je Petir.
Naime, prosjek konzumacije ribe u Europi, prema podatcima Europskog tržišnog opservatorija za proizvode ribarstva i akvakulture, iznosi 25,5 kg/po stanovniku godišnje. Razlike naravno postoje između država članica, pa je rekorder u konzumaciji Portugal s 55,3 kg/po stanovniku, no u većini država članica potrošnja je ispodprosječna.
Konzumacija ribe u Hrvatskoj vrlo je niska i prema istom izvoru iznosi svega 18,4 kg/po stanovniku godišnje.
Generalno gledajući, pogotovo nakon pandemije virusa COVID 19, potražnja za domaćim, lokalno proizvedenim poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima raste. Ovaj trend prisutan je i na tržištu ribe i ostalih morskih plodova, pa se kupci radije odlučuju za konzumaciju ribe hrvatskog podrijetla što je pozitivno.
„Ovo vrijeme koje je samo po sebi teško, moramo prepoznati kao priliku za hrvatske poljoprivrednike i ribare kako bi ostvarili lakši plasman svojih proizvoda, ali i kao priliku za potrošače kojima je dostupnost domaćih proizvoda potrebno osigurati putem kratkih lanaca opskrbe, a čime se direktno utječe na povoljniju cijenu proizvoda i raspoloživost, te indirektno i na smanjenje troškova transporta i smanjenje nepovoljnog utjecaja na okoliš“, rekla je Marijana Petir.
Naglasila je posebno i važnost označavanja proizvoda kao i njihove sljedivosti te je podsjetila kako je Zajednička organizacija tržišta za proizvode ribarstva i akvakulture bila prva komponenta Zajedničke ribarstvene politike kojom su kao ključni elementi postavljeni upravo, zajednički tržišni standardi, informacije za potrošače i organizacije proizvođača.
Tuna je jedna od najcjenjenijih morskih riba, a za Republiku Hrvatsku predstavlja jedan od najvažnijih izvoznih proizvoda. Jadransko more bogato je mladim nedoraslim tunama. Uz navedeno, imamo i povoljne klimatske uvijete i strujanja mora, pa osim za ulov, imamo i velike potencijale za ekonomski isplativ kavezni uzgoj tuna.
Zbog toga je Međunarodna komisija za očuvanje i zaštitu atlantskih tuna (ICCAT) dozvolila da se u Jadranskom moru za potrebe daljnjeg tova u kavezima iznimno love i tune lakše od dopuštenih 30 kilograma.
Najveća količina tune koja se u Republici Hrvatskoj može uzgajati iznosi 7880 tona godišnje, a najveća maksimalna ulazna količina ulovljenih divljih tuna koji se smije unijeti na uzgajališta u Republici Hrvatskoj iznosi 2947 tona godišnje.
Petir napominje da godišnje proizvodimo 3200 tona tuna te da postoji bitan prostor za povećanje a dodatni potencijal može se prepoznati i u razvoju ostalih segmenata ribarstva s kojima je uzgoj tune povezan što sve zajedno može utjecati na modernizaciju ribarske flote, gradnju luka i pristaništa, te ekonomski rast i zapošljavanje lokalnog stanovništva.
U europskim smo okvirima pred novim financijskim razdobljem i pred drugačijim načinom realizacije politika, pa tako i Zajedničke ribarske politike. Istraživanja su naša budućnost, a njihova primjena u sektoru ribarstva usmjerena prema alternativnim mogućnostima ishrane i sustava uzgoja mogu utjecati i na smanjenje troškova uzgoja, ali i na smanjenje ribolovnih napora.
Ovdje je nezaobilazno i spomenuti važnost pristupa koji će uvažavati elemente održivog razvoja jer se često događa da u usmjeravanju politika dajemo prednost djelatnostima koje pokazuju trenutnu dobit, a čiji dugoročni rezultat je nepredvidiv. Ono što ne smijemo zaboraviti jest da tuna ne može živjeti u zagađenom okolišu, pa njen uzgoj itekako ovisi o čistoći mora.
Marijana Petir je istaknula da se nada kako će Zakon o akvakulturi poticajno utjecati i na sektor prerade ribe, posebno tune, jer je poznato da Hrvatska najviše izvozi svježu, rashlađenu ili smrznutu plavorepu tunu, a uvozi konzerviranu tunu.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
