“U Hrvatskoj ima i drastičnijih primjera hajki. Mesić i V. Pusić nikada nisu zažalili što su podržavali objede o Vukojeviću silovatelju muslimanke”, piše Davor Ivanković u Večernjem listu.
> Sveučilište u Augsburgu: ‘Pavo Barišić nije samoga sebe plagirao’ – hoće li se HNS ispričati?
“Baš je nepodnošljiva ta lakoća dizanja medijsko-političkih hajki u Hrvatskoj protiv osoba koje u pravilu nisu u poziciji da se mogu braniti. Te hajke i histerije znale su potrajati i godinama i mnoge su političke osobe pomoću njih bile izbrisane iz javnog i političkog života. Kad se znalo dogoditi da se ipak dokazalo da su bili lažno optuženi, onda je situacija postajala još nepodnošljivija. Zato što se, opet u pravilu, tim ljudima nikad nitko nije ispričao”, upozorava Davor Ivanković.
“Najsvježiji je primjer profesora Pave Barišića, koji je prije godinu dana optužen kao znanstveni plagijator. Nakon opće hajke da je plagirao i autoplagirao i nakon što je iza glavne optužbe stao znanstveni autoritet poput Ivana Đikića, saborska se oporba rušenja Barišića dočepala kao dobrodošle slamke. Po scenariju koji smo potom već nekoliko puta gledali, napadi i rešetanja po Barišiću bili su svakodnevni”, podsjeća Davor Ivanković u Večernjem listu.
“Nakon godinu dana i stotina napisa i emisija o Barišiću, s fakulteta u Njemačkoj stigla je potvrda da oni u njegovu radu ne vide plagijat. No, što sada poduzimaju oni koji su Barišića željeli osuditi bez suđenja? Znanstvenik Đikić “ne priznaje taj sud”, a isto se ponašaju i oni oporbeni saborski zastupnici koji su ga rešetali. U neviđenoj kolektivnoj akciji nepriznavanja presude da je Barišić ipak etičan, Đikić i kompanija ismijavaju njemački fakultet tvrdeći da nepravilno tumači što jest, a što nije plagijat”, ističe Davor Ivanković.
Među glasnijima u kampanji protiv ministra Barišića bio je HNS na čelu s Ivanom Vrdoljakom, današnji koalicijski partner HDZ-a, koji je nakon sklopljene koalicije, na ministarsko mjesto predložio svoju kandidatkinju, Blaženku Divjak.
Drastičan primjer hajke na suca Ustavnog suda
Ivanković podsjeća na još jedan drastičan slučaj hajke, a u kojem su opet članovi HNS-a odigrali ključnu ulogu.
“Vice Vukojević, tada već sudac Ustavnog suda RH, 11 godina živio je izložen velikom ruglu da je silovatelj”, upozorava Ivanković.
> Tko je Saša Kosanović – kojemu je Hasanbegović trn u oku?
Podsjetimo, tada potpredsjednica Sabora, HNS-ova Vesna Pusić zatražila je 2006. od Sabora privremenu suspenziju Vice Vukojevića s dužnosti suca Ustavnog suda, a od nadležnih tijela da ispitaju istinitost tvrdnji iz HRT-ovog priloga, u čijem je stvaranju sudjelovao i Saša Kosanović, u emisiji “Latinica” od 24. travnja u kojoj su “aktualizirane optužbe iz 1999. da je Vukojević za vrijeme rata u BiH navodno silovao ženu zatočenu u logoru HVO-a Vojno kod Mostara”.
Taj navodni “slučaj Vukojević” prvi je put u Hrvatskoj objavljen u studenome 1999. u Feral Tribuneu, koji je “prenio dijelove svjedočenja Bošnjakinje iz Stoca da ju je u logoru kraj Mostara navodno silovao i Vice Vukojević, tada zastupnik u Saboru. Anonimno svjedočanstvo izvorno je objavljeno u knjizi “Molila sam ih da me ubiju – Zločin nad ženom Bosne i Hercegovine” u srpnju 1999. u izdanju Centra za istraživanje i dokumentaciju Saveza logoraša BiH”, a njihov tadašnji predsjednik Irfan Ajanović darovao je spornu knjigu hrvatskom predsjedniku Stipi Mesiću 2000. koji je predsjednikom postao kao član HNS-a.
Na temelju tih Ajanovićevih navoda, kao i navodnoj pismenoj ispovijesti anonimne mlade Bošnjakinje, Dobroslav Paraga podigao je kaznenu prijavu protiv Vukojevića koji je u to vrijeme već obnašao funkciju suca Ustavnog suda RH.
Vesna Pusić na koncu je službeno zatražila od Saborskog odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da se inicira donošenje odluke o privremenoj suspenziji Vukojevića s dužnosti ustavnog suca.
Iako je Vukojević još 1999. godine isticao da je riječ o izmišljotini, Mesić, Vesna Pusić te brojni hrvatski mediji unaprijed su osudili Vukojevića. Uz to se i oko Ustavnog suda stvarala loša slika temeljena na laži o Vukojeviću kao silovatelju.
Nakon 11 godina i istrage čak triju pravosuđa, švedskog (gdje se spomenuta muslimanka navodno skrila), hrvatskog i pravosuđa BiH, sve su optužbe odbačene i zaključeno je da ta žena ne postoji te da je cijela priča izmišljena.
“Bio sam žrtva montiranog procesa Udbe”, bio je prvi komentar Vice Vukojevića za Slobodnu Dalmaciju na vijest da su nakon 11 godina odbačene sve optužbe protiv njega kao – silovatelja!
Vukojević drži da je “žrtva montiranog procesa Udbe” kojima je smetao njegov angažman i svjedočenje na Münchenskom sudu o ubojstvu političkog emigranta Stjepana Đurekovića.
“Tajne službe, hrvatske i bosanske, odnosno Josip Perković i njegovi bosanski prijatelji udbaši stoje iza ove montirane optužbe. Na sudskom procesu u Münchenu, protiv Krunoslava Pratesa, ukazao sam na medijski linč, kojem sam izložen u Hrvatskoj, i zbog toga je Hrvatska imala problema sa zatvaranjem poglavlja 23″, kazao je Vukojević za Slobodnu Dalmaciju.
> Vukojević: Glavnu ulogu u likvidacijama imao je Savez komunista Jugoslavije
Prilikom predstavljanja knjige pod naslovom “Vice Vukojević – Dosje 240271” koja je 2015. objavljena u nakladi udruge Hrvatski križni put Bruna Esih istaknula je kako je knjiga zapravo knjiga dokumenata na temelju izvorne dokumentarne građe jugoslavenskog komunističkog represivnog aparata. Najveći dio se odnosi na cjeloviti dosje Udbe. Također naglasila je i zanimljiv podatak – da je zadnji dokument Udbe o Vici Vukojeviću napisan 1992. godine, kad je on već bio saborski zastupnik.
„Odgovornost je sviju nas ukazivati na sve dosadašnje propuste i posljedice istih, poučeni iskustvom koje smo nažalost ponavljali. Lustracija se nameće kao nužna, a nju je moguće provesti na razne načine, različitim zakonskim regulativama. Uz širu javnu raspravu što hitnije treba provesti istinsku demokratizaciju i pročišćenje društva. Nadamo se da je i ova knjiga početak tog procesa“, zaključila je Esih.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/Večernji list
