Baš kao i svugdje u svijetu, i Salzburg ima svoje vlastite tradicije vezane uz Božić, a one se također mogu razlikovati od obitelji do obitelji. Jedno je ipak sigurno: 24. prosinca, Christkind (Dijete Krist) odgovoran je za jarko osvijetljeno božićno drvce i sve darove ispod njega.
U Salzburgu iščekivanje Božića počinje sredinom studenog, kada se postavljaju prve kolibe za božićni sajam u starom gradu. Zatim ne prođe dugo prije nego što divan miris punča, šećerne vune i prženih badema ispuni zrak – vraćajući sjećanja na djetinjstvo ljudima svih dobi. Tada je vrijeme da nabavite ulaznice za jedno od brojnih adventskih događanja – od tradicionalnog koncerta adventskih serenada, a kalendar događanja svake godine obiluje božićnim poslasticama. Ne smije se zaboraviti kupiti božićno drvce. Neke obitelji posjećuju šumu božićnih drvaca nedaleko od Salzburga već krajem listopada, jer uz naknadu možete rezervirati svoje omiljeno drvce mnogo prije blagdana.
Čekanje na Christkind (dijete Krista koji donosi darove na Badnjak)
Kad napokon dođe Badnjak, djeca, kojima se čini kao najduži dan u godini, cijeli su dan ispunjena iščekivanjem, nestrpljenjem i uzbuđenjem, a roditelji su često očajnički željni aktivnosti kojima će provesti vrijeme do večeri. Srećom, u Salzburgu postoji mnogo stvari koje možete učiniti – posjet muzeju ili lutkarskom kazalištu, klizanje na ledu u Volksgartenu ili vožnja lokalnim vlakom do kapele Tihe noći u Oberndorfu. Djeca također vole prekrasne jaslice koje se s ljubavlju postavljaju svake godine u mnogim crkvama. Mnoge odrasle također privlači jedan od gradskih božićnih sajmova ili onaj u Hellbrunnu na Badnjak kako bi se našli s prijateljima na kuhanom vinu ili kupili svjećice ili ukrase za božićno drvce.
U 12:00 sati postaje stvarno bučno, jer se tvrđavski strijelci postrojavaju za Christkindlanschießen (uvođenje Božića uz pozdrav puškama) na tvrđavi – i kada se začuje “Tiha noć! Sveta noć!” dolaze zvukovi: definitivno je Božić.
Badnjak
Prije nego što se vrate kući, Salzburžani tradicionalno posjećuju grobove svojih najmilijih. Posvuda su upaljene svijeće, a na nekim grobljima limena glazba svira božićnu glazbu. Čim padne mrak, čekanje djeteta Krista djeci postaje gotovo nepodnošljivo. Zato mnoge crkve pozivaju posjetitelje na Krippenlegungsfeier (slavljeničku misu za polaganje malog Isusa u jaslice) u kasnim poslijepodnevnim satima. To je također prilika da svoj lampion zapalite svjetlom mira i ponesete ga kući da zapalite svjećice na božićnom drvcu – ali čekajte, to je obično posao djeteta Krista-
Kad zazvoni toliko iščekivano zvono, otvore se vrata “božićne sobe” i djeca ugledaju svjetlucavo božićno drvce – a zatim dolaze darovi. No, prije nego što se otvore, netko u obitelji pročita božićno evanđelje, a zatim zajedno puste glazbu ili barem zapjevaju. U zemlji tihe noći ova svjetski poznata božićna pjesma je obavezna.
Nakon darivanja oni koji slave Božić bez ili sa starijom djecom još jednom odlaze na polnoćku. Siti, zadovoljni i zadovoljni, obično je potrebno dosta truda da izađete iz toplog doma. Unatoč tome, noćna crkvena služba se ne smije propustiti, a nakon svega, doma vas čeka topli Mettensuppe (tradicionalna božićna juha), piše salzburg.info