28. kolovoza 1898. Solin – zazvonila zvona u čast hrvatske kraljice!

0
127

Kada je glasoviti hrvatski arheolog don Frane Bulić prilikom arheološkog istraživanja temelja nekadašnje starohrvatske bazilike kod crkve Gospe od Otoka u Solinu, 28. kolovoza 1898. pronašao sarkofag i nadgrobni natpis hrvatske kraljice Jelene razbijen u devedeset komada, zazvonila su zvona splitske i zagrebačke katedrale!

trophy

 

Bulić je sa suradnicima uspio sastaviti krhotine natpisa sa sarkofaga i odgonetnuti tekst koji povjesničari smatraju jednim od najznačajnijih dokumenata hrvatske srednjovjekovne povijesti jer sadrži podatke koji otkrivaju rodoslov naših kraljeva i potvrđuju točnost drugoga povijesnoga pisanoga izvora, onog Tome arhiđakona iz 13. stoljeća: Historia Salonitana.

“U ovom grobu počiva glasovita Jelena koja je bila žena kralju Mihajlu, a majka Stjepana kralja. Ona se odreče kraljevskog sjaja dneva osmoga mjeseca listopada. I bi ovdje pokopana 976. godine od utjelovljenja Gospodnjeg indikcije četvrte petoga cikla mjesečeva, sedamnaeste epakte, petoga kruga sunčanoga koji pada sa šestim. Gle, ovo je ona, koja je za života bila majka kraljevstva, a zatim postala majkom siročadi i zaštitnicom udovica. Ovamo pogledavši, čovječe reci: Bože smiluj joj se duši!”
(Nadgrobni epitaf kraljice Jelene iz Solina)

Tisuću godina Gospe od Otoka

Tisućita obljetnica Gospe od Otoka u Solinu slavila se povodom tisućite obljetnice smrti hrvatske kraljice Jelene, koja je to svetište sagradila u Solinu. Od Uskrsa pa sve do rujna 1976., u vrijeme komunizma kada je to bilo vrlo nepoželjno, svake nedjelje hodočastilo je u Solin tri do šest tisuća ljudi.

A kada se 12. rujna 1976. u Solinu okupilo stotinu tisuća hrvatskih katolika, desetak kardinala, pedesetak (nad)biskupa i oko tisuću svećenika, nitko nije mogao predvidjeti reakciju komunističkih vlasti.

A iz komunističkih vlasti je doprla – tišina.

Nakon pet godina mučne šutnje od gušenja Hrvatskog proljeća, zadnjeg velikog progona Hrvata u Jugoslaviji, hrvatski narod i hrvatski katolici su, sa svojom Crkvom, ponovno izašli u javnost, ne bojeći se prijetnji niti diktatora Tita, niti komunista niti velikosrba iz njihovih redova.

Posebno je to važno ako se znaju nazivi pod kojima se slavilo – “Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata” i “Tisućugodišnjica smrti kraljice Jelene”, hrvatske kraljice koja je izgradila najstariju poznatu Gospinu crkvu na solinskom Otoku i crkvu svetog Stjepana – mauzolej hrvatske kraljevske obitelji. Nositelj ovih proslava, koje su bile uvod u kasnija masovna vjerska okupljanja u Branimirovoj godini u Ninu 1979. godine i na Euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici 1984. godine, na koji je došlo gotovo 400.000 Hrvata iz cijelog svijeta, bila je Splitska nadbiskupija.

Katolička crkva u Hrvata bila je temeljni i daleko najvažniji nositelj očuvanja hrvatske nacionalne svijesti sustavno zatirane i gušene u vrijeme Jugoslavije.