Bliži se kraj turbulentne nogometne sezone u Hrvatskoj koja je u svom drugom dijelu obilježena pandemijom koronavirusa, ali koja je tome unatoč, a možda i baš zbog toga, rijetko kada tako zanimljiva. Vodi se nevjerojatno neizvjesna borba za drugo mjesto između čak četiri kluba, uz dodatak kako su trenutno drugoplasirana Lokomotiva i trećeplasirani Osijek, s bodom manje od Lokomotive, u prednosti ispred Hajduka i po mnogim već otpisane Rijeke.
Dakle, u teškoj je situaciji i splitski Hajduk. Naime, Hajduk je u jednom trenutku imao sve u svojim rukama, a onda se sve munjevito raspalo s čak tri poraza u vrlo kratkom vremenu nakon nastavka prvenstva privremeno prekinutog zbog pandemije. U derbiju protiv Osijeka koji se u nedjelju igra na Poljudu Hajduk nema izbora, sve osim tri boda značio bi i kraj Hajdukovih snova o drugom mjestu koje vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka. Drugim riječima, za Hajduk, ali i jednako tako i za Osijek, to je prijelomna utakmica, uz nimalo nebitnu činjenicu – Osijek igra puno bolje, u daleko je boljoj formi te ima daleko bolju atmosferu u klubu i oko kluba, što je itekako važnu u ovako dramatičnoj završnici.
Drugo mjesto je kao imperativ pred igrače Hajduka postavio prošle godine sam predsjednik Uprave kluba Marin Brbić, koji je obećao da će odstupiti ako zacrtani cilj Hajduk ne ostvari. Zacrtani cilj minimalno je drugo mjesto. Međutim, iako mnogi vjeruju da će obećanje Brbić doista izvršiti koliko to zapravo vrijedi ako Hajdukom nastave ”drmati” oni koji već duže vrijeme vedre i oblače sportskim ponosom Dalmacije i Hrvatske? Korjenite promjene u Hajduku teško mogu donijeti oni o čijoj se ”ljubavi” snimaju dokumentarci i čiji je Hajduk zapravo talac. Drugim riječima, Brbić će moguće i staviti ostavku Nadzornom odboru na stol, i čak i ako je NO prihvati to će značiti samo jedno, Brbić odlazi a Nadzorni odbor i svi u njemu ostaju, i tu je po mnogima najveći problem. Da ne ulazimo sada u ulogu ”Našeg Hajduka” koja je po nekima spasonosna, a po drugima, i sve ih je više, pogubna po Hajduk. I opet neki će reći nije problem u samom ”Našem Hajduku”, problem je u ljudima, jer udrugu, svaku udrugu, čine ljudi.
Trener Igor Tudor je, naravno, najavio pobjedu protiv Osijeka, navodno si je do kraja prvenstva osigurao mir na klupi, bez obzira na tri poraza u kratkom vremenu. A onda? Onda ovisi sve o rezultatu. Čak i ako odu Brbić i Tudor opet će to biti kozmetička promjena, maska za širu publiku. Treneri su odlazili i dolazili posljednjih godina s klupe na klupu Hajduka i ništa se nije mijenjalo, pa čak ni obećanja, ona su uvijek bila ista ili barem slična. ”Treba nam još samo malo vremena…” I tako godinama. a oni koji ih iz godine olako daju već su ostarjeli, kao što su odrasli, neki i ostarjeli oni koji se sjećaju posljednje Hajdukove titule.
Neki mediji pišu kako je Brbić sam sebi stavio mač iznad glave svojom izjavom da će otići ako Hajduk ne bude najmanje drugi. No, što je drugo predsjednik Uprave mogao napraviti poslije neviđene sramote protiv Gzire prošlog ljeta u prvom pretkolu Europske lige? Koliko su navijači Hajduka zaslužili čekati to bolje sutra i zašto odlazak nisu obećali svi koji vode klub i svi oni koji su za životarenje prvog prvaka Hrvatske u HNL-u odgovorni? Hajduk je preveliki klub da bi se zadovoljio mrvicama.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
