Nakon godina stagnacije, pa i upornog propadanja, hrvatska košarka počela se dizati iz pepela, i to ne samo ove godine, nego i prije tri godine na Europskom prvenstvu kada je košarkaška reprezentacija predvođena Jasminom Repešom nakon pustih godina propadanja izborila prvo polufinale, prvo poslije 1995. godine. Znakovi života u nekoć najtrofejnijem hrvatskom sportu konačno se osjete.
Hrvatska reprezentacija, predvođena izbornikom Aleksandrom Petrovićem, na Olimpijskim igrama prije dva mjeseca osvjetlala je obraz košarci u Hrvata te joj ponudila novu nadu, već iduće godine Hrvatska ima novu priliku za dokazivanje, ima i sjajan igrački kadar. Bojan Bogdanović, Darijo Šarić, Mario Hezonja…, da ne nabrajamo, dovoljno je reći da danas hrvatskih košarkaša ima u najjačoj ligi svijeta, NBA ligi, rekordno puno, šest, nikad toliko košarkaša koji će, ili već jesu, ponijeti hrvatsku košarkašku priču prema izlazu iz višegodišnjeg mračnog tunela.
Angažirale su se i tri nogometne legende, Stojko Vranković, koji je uvijek bio tu za Hrvatsku, uz Hrvatsku, kao i Dino Rađa te Toni Kukoč, dečki su se prije otprilike godinu zajednički našli u Stručnom savjetu Hrvatskog košarkaškog saveza. Možda je to i najveće pojačanje hrvatskoj košarci zadnjih godina ili u ovo, kako se to popularno danas želi reći, moderno vrijeme? Velika trojka vratila se nakon velikog i sramotnog kiksa hrvatske reprezentacije prošle godine u osmini finala Europskog prvenstva, srećom, taj poraz iako je mogao nije utjecao na plasman Hrvatske na Olimpijske igre, reprezentacija je junačkom borbom u Torinu, na kvalifikacijskom turniru, izborila Olimpijske igre, a tamo i četvrtfinale. Upravo u Brazilu hrvatska je košarka pokazala još jednom da se ipak vraća.
Trenutno je Hrvatska bez izbornika budući da je Aleksandar Petrović bio angažiran za samo jedno ljeto, budimo iskreni i recimo kako je do takvog angažmana došlo samo zato jer su oni koji su ga odlučili angažirati mislili da Aco nema nikakve šanse izboriti Olimpijske igre u Riju, a kamoli na Olimpijskom turniru proslaviti našu košarku, kalkulantima su se kalkulacije, na radost hrvatske košarke, obile o glavu. Hrvatski košarkaški savez nakon odlaska Ivana Šukera ostao bez predsjednika, uloga Vrankovića, Rađe i Kukoča ključna je u procesu ozdravljenja hrvatske košarke poslije kojeg se očekuju i bitke za sam europski, pa i svjetski, vrh. Najviše izgleda da naslijedi Ivana Šukera ima Stojko Vranković, legendarni Zadranin na čelu HKS-a ostao bi najmanje do OI u Tokiju 2020. godine.
U razgovoru za Sportske novosti Dino Rađa bez rezerve je podržao Stojkovu kandidaturu za predsjednika HKS-a, s druge je strane skeptičan kada je u pitanju, kako mnogi tvrde, “autokandidatura” Aleksandra Petrovića za mjesto izbornika, Acu ta pozicija zanima, međutim, Rađa i Vranković nisu presretni budući da je Aco izletio reklamirajući se sam, prije vremena i prije bilo kakve procedure.
Ulogu vođe će, naravno, preuzeti hrvatska NBA zvijezda Bojan Bogdanović, koji je i na Olimpijskim igrama u Riju bio pravi lider nove reprezentacije Hrvatske. “Bojan je za mene otkriće, objasnit ću zašto. Puno toga su mi o njemu napričali, te priče nemaju nikakvu podlogu. On je mene oduševio, to je čovjek na kojega se možeš osloniti u svakom trenutku i čovjek koji te neće izdati. U redu, najviše se govori o njegovim koševima, ali mene je njegova obrana najviše iznenadila. On je odličan obrambeni igrač, daje se do kraja i zato je postao vođa. I to pravi vođa, baš onakav kakav nam je trebao“, rekao je za Sportske novosti Dino Rađa i sam svjestan činjenice da su šest Hrvata u NBA ligi pravi kapital naše košarke, koja ima ne samo odličnu reprezentaciju danas nego i veliki potencijal za sutra.
Zanimljivo je napomenuti da je Dino Rađa, koji je također igrao košarku, vrhunsku košarku, u inozemstvu, u Americi, žestoko protiv toga da za Hrvatsku igraju stranci. “Stranac u reprezentaciji je za mene falsificiranje, kupovina igrača kao takva me ne zanima. Ako su već klubovi prostituirani, ne mora takva biti reprezentacija. Pa nas su, uostalom, ovo ljeto odbila obojica s hrvatskim putovnicama, Draper i Lafayette. Draže mi je vidjeti Filipovića na parketu u dresu Hrvatske nego Drapera. Ako netko ima zaleđe kao Hamilton, nemam ništa protiv. Filipović će igrati sa srcem, s emocijom i odmah je drukčije. To što se većina ne ustručava uzeti stranca, mene ne zanima, ima onih koji ne uzimaju“, bio je jasan Dino Rađa. Mnogi će se u startu složiti s Rađom, zapravo, to je ispravan put budući kako Hrvatska ne može dobiti stranca kao što su Kevin Durant, kao što je Gasol, pa da s takvim pojačanjima uz kvantitetu dobije i vrhunsku kvalitetu. Gomilanje igrača samo da ih ima, bez obzira što donosili, nije najbolji put, pogotovo ako postoji hrvatski originalni put.
Ono što će Rađi mnogi posve opravdano zamjeriti ne toliko je “suverenistički” potez kada je prije dvije godine odigrao prijateljsku utakmicu za nepostojeću reprezentaciju Jugoslavije protiv nepostojeće reprezentacije Sovjetskog saveza. Utakmica se igrala u beogradskoj dvorani Pionir, a najbolji igrač utakmice bio je, pogađate, hrvatski košarkaš Dino Rađa koji je u pobjedi ‘Zapada’ 95-90 postigao 21 koš. Petar Skansi, koji je u Vladi Zorana Milanovića bio pomoćnik ministra Željka Jovanovića za sport, izveo je početno podbacivanje. Uz Skansija i Rađu u Beogradu su tada bili, neki bi rekli i osramotili hrvatsku košarku, Damir Šolman te Ratko Tvrdić…
Što je Rađi, koji je na poziv predsjednika Tuđmana bio zajedno s Vrankovićem na kavi u oslobođenom Kninu 1995. godine, trebao 2014. godine nastup za Jugoslaviju? Kakvu Jugoslaviju?Dakle, dogodilo se to dvadesetak godina od agresije JNA i Srbije da Hrvatsku, nešto više od pada Berlinskog zida. Je li on naposljetku za Jugoslaviju 2014. igrao kao stranac, kao Hrvat ili kao Jugoslaven?
Izvor: narod.hr
