Vlado Šola: ‘Kinezi su oduševljeni Zagrebom i SEHA ligom’

Podijeli

Početkom ožujka Beijing Sport University očekivano je posustao na startu nokaut faze SEHA – Gazprom lige u kojoj su se natjecali ove sezone, a već tjedan dana poslije bili su doma. Vlado Šola i njegov stožer tako su dobili malo duži predah, u očekivanju da se smiri situacija i da se u potpunosti mogu posvetiti pripremi nove sezone, odabiru igrača, pripremama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O iskustvima u radu s Kinezima, trenerskom putu, ambicijama, ali i općenito o rukometu u ovim teškim vremenima Šola je dao opširan intervju za Hrvatski rukometni savez.

Ekipa Beijing Sport Universityja je već u Kini. Pretpostavljam da ste na vezi s njima. Jesu li svi zdravi?

– Oni su sredinom siječnja došli u Hrvatsku nakon zimskog predaha. Baš u trenucima kada je kriza u Kini počela buktati. Testirani su i nitko nije imao nikakve simptome, tako da su normalno kod nas mogli nastaviti s treningom i igrom. Kada smo pak 3. ožujka ispali od Meškov Bresta odmah su praktički otputovali u Kinu. To je bilo u pravi trenutak, jer kod nas se tek počela provoditi karantena, a u njihovoj zemlji se smirivala.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako ocjenjujete tu prvu sezonu? Jesu li Kinezi zadovoljni?

– Čak bih rekao oduševljeni su. Ne samo SEHA ligom, već i Hrvatskom. Trebalo nam je dosta dugo da svi zajedno pohvatamo konce, na kraju su kao što ste mogli vidjeti trojica igrala Ligu prvaka za PPD Zagreb, što je ravno senzaciji. Znate, njima je ovdje sve bilo novo. Kultura, jezik, hrana, a da o rukometu na pričamo. Ali sve smo to malo po malo savladavali. Oni vole raditi, učiti i to se vidjelo na kraju sezone. Mislim da su shvatili naše ideje i želje, odnosno koncept koji smo im pokušavali prenijeti. Kada se to dogodilo, pojavio se drugi problem. U cijeloj ekipi su samo dva igrača imala 100 kilograma. To u modernom rukometu ne prolazi. Oni ne znaju igrati jedan na jedan, da ne govorim o udarcima iz polu prekršaja, ili s polu distance…

Kakvi su daljnji planovi s BSU-om?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– Bude li sve u redu s „gospođom koronom“ u Kini i kod nas oni bi se trebali vratiti 1. kolovoza u Hrvatsku i tada bi počeli pripreme za novu sezonu. Prije toga bi u lipnju trebali otići u Kinu, pogledati nekoliko utakmica, odabrati neke nove igrače. Osim toga, PPD Zagreb mora donijeti odluku hoće li nekoga od ovih koji su nastupili u Ligi prvaka zadržati ili poslati da igra u Goricu. Osobno imam ugovor da ih vodim još godinu dana, a on se teoretski može pretvoriti i u 2 +1, ako bude potrebe. Čekamo smirivanje krize da se svi ti razgovori obave i napravi plan.

Svjetski sport je stao, pa tako i hrvatski rukomet. Kako riješiti pitanje prvaka u svim ligama?

– Ja to uopće ne razumijem. Čemu žurba? Cijeli svjetski sport je u mirovanju. Sada nam više nego ikada treba strpljenje, pamet. Jedino što je važno u ovom trenutku je zdravlje. Kada se konačno steknu uvjeti za normalno funkcioniranje života, a to znači i sporta, klubovima treba dati barem dva-tri tjedna za pripreme. Kakvog smisla ima igrati, izložiti sportaše brojnim ozljedama, a gledateljima uskratiti užitak vrhunskog zadovoljstva. S druge strane, možda baš ova pauza pomogne da mnogi zaliječe ozljede koje vuku mjesecima, sasvim se oporave, i tako željni igre donesu nam pravi spektakl u završnici sezone.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vidite li se jednog dana možda i na klupi hrvatske reprezentacije kojoj ste kako igrač jako puno dali?

– Naravno da bih to volio. Ali u ovom trenutku mi imamo izbornika. Gospodin Lino Červar nam je upravo donio još jednu medalju s velikog natjecanja. Ima dogovor s HRS-om da vodi reprezentaciju do Olimpijskih igara. Koliko znam on bi silno želio zaokružiti svoj ciklus Igrama u Tokiju. I to je po meni u redu. Odluku o tome donosi čelništvo HRS-a, a ne mi treneri. Osim toga siguran sam da čelništvo vrlo dobro zna tko je trenerski spreman i sposoban voditi hrvatsku reprezentaciju. Kakva je svrha sjesti na klupu reprezentacije, ne napraviti ništa i trenerski se potrošiti. A to je lako moguće. Uostalom trenersko odrastanje i kandidatura za vođenje reprezentacije nisu utrka na 100 metara. To je mali maraton. Ako netko jednog dana procijeni da ja to mogu i zaslužujem, bit ću silno sretan. Ako ne, život ide dalje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/HRT

Pročitaj više

Povezani članci