Druga Internacionala odredila je na svom kongresu 1. svibnja kao dan kada će se slaviti praznik radništva. Upravo te godine i papa Leon XIII. izdaje encikliku „Quamquam pluries“. U njoj upućuje radnike i ljude koji žive u skromnim prilikama na sv. Josipa. Papa govori kako bi im on trebao biti uzor i primjer za nasljedovanje.
Današnji blagdan sv. Josipa Radnika u crkvenu godinu uvodi papa Pio XII. On je odredio 1889. da se blagdan sv. Josipa Radnika slavi 1. svibnja.
Druga Internacionala odredila je 1. svibnja kao dan kada će se slaviti praznik radništva. Upravo te godine i papa Leon XIII. Izdaje encikliku „Quamquam pluries“. U njoj poziva radnike i ljude koji žive u skromnim prilikama na sv. Josipa. Papa govori kako bi im on trebao biti uzor i primjer za nasljedovanje.
U evanđelju po Mateju navodi se da je sv. Josip bio tesar. „Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin?“ (Mt 13,54)
No, sveti Josip nije postao zaštitnik radnika samo zbog toga što je bio tesar, već zbog njegove spremnosti da služi tajni Isusova utjelovljenja i djela otkupljenja. Za svakoga od nas rad bi trebao biti suradnja s našim Gospodinom na djelu spasenja. Upravo u tome nam najveći uzor može predstavljati sv. Josip.
Papa Pio XII. nazvao je sv. Josipa „najčišćim, najsvetijim, najuzvišenijim od svih Božjih stvorova“.
Marksistička ideologija koja je uzdizala „radničku klasu“ smatrala je kako upravo i isključivo ona promiče i štiti radnike. Međutim nekako se zaboravlja da je puno prije Marxa radnik u kršćanstvu bio promican i častan. Najprije po Isusu Kristu koji je i sam radio i tako posvetio rad, a onda po njegovim roditeljima – Mariji i Josipu, koji su bili radnici i koji su se mučili da bi pribavili svakidašnji kruh.
Crkva je uvođenjem blagdana sv. Josipa Radnika željela i želi upozoriti na božansku odrednicu koja svakoga od nas usavršuje. Svaki kršćanin trebao bi svojim radom pridonositi ostvarenju Božje zamisli.
Slavni Sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost obavljati svoje poslove u duhu pokore, te tako zadovoljiti za svoje mnogobrojne grijehe; da ih obavljam savjesno, ne obazirući se na svoje sklonosti, već jedino na dužnost; da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, uporabiti i usavršiti u poslu; da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i nikada ne uzmaknem pored umornošću i poteškoćama; da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe; sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti kod uspjeha, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav.
Sve Isusu i Mariji za ljubav i po tvom uzoru sveti Josipe! To neka mi bude misao vodilja u životu i na samrti. Amen.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr