Danas se smatra da su glavni uzroci nedovoljno kvalitetan dizajn sovjetskog nuklearnog reaktora i nekvalificirani radnici u elektrani. Ni direktor Memorijalne elektrane „Vladimir Iljič Lenjin“ ni glavni inženjeri nisu prije toga radili u nuklearnim elektranama.
Najveća nuklearna katastrofa u dosadašnjoj svjetskoj povijesti
Na današnji dan, u subotu 26. travnja 1986. godine, došlo je do najveće nuklearne katastrofe u dosadašnjoj svjetskoj povijesti. Eksplodirao je reaktor broj četiri u Memorijalnoj elektrani „Vladimir Iljič Lenjin“ u čijoj je blizini sagrađen gradić Černobil za zaposlenike elektrane. Černobil se nalazi na oko 110 kilometara sjeverno od ukrajinskog glavnog grada Kijeva. Reaktor je eksplodirao pri sigurnosnoj provjeri reaktora.
Zbog lošeg sovjetskog dizajna do eksplozije je došlo tek kada je jedan od tehničara pritisnuo gumb za potpuno gašenje reaktora. Grafitne moderatorske šipke tada su ušle u vruću jezgru istisnuvši tekućinu za hlađenje. Posljedica je bila da se na kratko vrijeme jezgra još više ugrijala, što je proizvelo plinove koji su raznijeli poklopac reaktora. Pritisak je bio tako jak da je izbacio gornju ploču tešku 2000 tona. Zapalile su se grafitne moderatorske šipke, a u atmosferu je otišla velika količina radioaktivnih čestica.
Velik broj žrtava
Evakuirano je ukupno 350.000 ljudi. U samoj elektrani poginuo je 31 čovjek, no računa se da je od radijacije naknadno umrlo oko 4000 ljudi koji su sudjelovali u spašavanju ili su živjeli u okolici. Točni podaci o stradalima i onima čija su oboljenja povezana s nesrećom mogu se samo nagađati zbog sovjetskog zataškavanja, no smatra se da je od posljedica zračenja (leukemija, rak, tumori…) umrlo između 200 000 i 400 000 ljudi. Oko 60% radioaktivnih čestica palo je na Bjelorusiju, a vjetar ih je donio sve do sjeverne Europe.
Zbog sovjetskog zataškavanja javnost je za nesreću saznala tek nakon tri dana – čak je i stanovnicima okolnih mjesta zatajena nesreća čime su nepotrebno izloženi radijaciji. Zbog posljedica radijacije pomoć je zatražilo oko 40 000 ljudi među kojima preko 1 500 djece.
U SSSR-u tri iduća dana nije obznanjeno da se dogodila nuklearna katastrofa. Pitanje je bi li bila i tada bila obznanjena da švedski meteorolozi nisu primijetili visok stupanj radioaktivnosti nad Švedskom.
Politika zataškavanja
Vođi komunističke partije u Ukrajini zaprijetio je generalni sekretar CK KP SSSR-a, vođa, Mihail Gorbačov da će „biti izbačen iz politike ako ne riješi problem u tišini“. Među prvim žrtvama bili su ukrajinski vatrogasci koji su upućeni da gase požar na mjestu nuklearne nesreće bez zaštitne opreme te su ubrzo umrli zbog posljedica radioaktivnog zračenja.
Iz okolnih mjesta evakuirano je oko 135.000 ljudi, no sovjetske vlasti nastavljaju s politikom zataškavanja. Liječnicima se zaprijetilo da ne smiju oko zdravstvenih problema stanovništva stvarati nepoželjnu propagandu protiv sovjetskih vlasti.
Posljednji reaktor zatvoren je 2000. godine. Ukrajinske vlasti pokušavaju pretvoriti to područje u turističku destinaciju.
Izvor: narod.hr
