„Gradac je zanimljiv već samim svojim položajem. On se nalazi na koti koja je točno na razdjelnici rijeke Rame i rijeke Vrbas – Rama pripada jadranskom, odnosno mediteranskom slivu, a Vrbas pripada crnomorskom slivu.
Dugo se nije znalo da je tu važno arheološko nalazište. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća zabilježeni su nalazi rimskog novca – i to je bilo sve. Tijekom rata između Hrvata i Bošnjaka, koji se odrazio na samu Ramu, odnosno granično područje – Gradac s Ljubuncima se nalazi na prvoj crti bojišta. HVO je na Gracu počeo kopati rovove. U jednom od napada Armije BiH nakratko je zauzet Uzdol, ali ne i Gradac. Upravo zbog njegova položaja, ABiH ga nije bila u stanju uzeti. HVO se ukopao na Gracu, uz same rubove te je, prilikom kopanja rovova i zemunica, otkrivena jedna zidana rimska građevina koja je imala pilone koji su držali svodove te građevine. U tom je trenutku otkriven samo gornji dio te građevine.
Nakon rata su ljudi iz Rame upozorili Tomislava Anđelića iz Muzeja Hercegovine u Mostaru na to otkriće i na prve nalaze. Već se tada vidjelo da je riječ o jednom izuzetno važnom arheološkom nalazištu. Međutim, trebalo je proći dulje vrijeme dok se nisu počela voditi sustavna arheološka iskopavanja.“ – ističe za Narod.hr arheolog dr. sc. Darko Periša s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, koji je od prošle godine uključen u istraživanja iznimno zanimljivog pretpovijesnog i antičkog nalazišta Gradac na području Rame u BiH.
Dr. sc. Periša među ostalim je naglasio:
„Općina Rama-Prozor prepoznala važnost tog nalazišta te nije ostala samo na arheološkom iskapanju nego je započela konzervaciju zidova i samim time prezentaciju u turističke svrhe. To je jako rijedak slučaj – svega nekoliko mjesta u Bosni i Hercegovini može se pohvaliti takvim odnosom lokalne uprave prema kulturnoj baštini. Drugdje imamo primjere da se ona uništava mehanizacijom, da dolazi do pljačke arheoloških nalazišta… No, ovdje je riječ o najvećem obziru prema kulturnoj, posebno arheološkoj baštini. (…)
Moram spomenuti i da posebne zasluge pripadaju mladome povjesničaru koji je diplomirao na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, a inače je iz Rame, Antunu Kovčaliji, koji je također dao svoj doprinos u iskopavanjima prošle godine na Gracu, a i u cjelokupnoj organizaciji. Kao moj nekadašnji student on je sada bio spona između mene i općine Rama.“
Bogat arheološki lokalitet
Bogato arheološko pretpovijesno i antičko nalazište Gradac na području Rame u BiH, čije istraživanje traje već niz godina, po mnogočemu je jedinstveno.
U posljednje vrijeme nalazište sve više izaziva interes javnosti, zahvaljujući konzervaciji ostataka i njihovoj prezentaciji u turističke svrhe te velikoj brizi koju lokalna zajednica posvećuje istraživanju i očuvanju ove arheološke baštine.
O ovoj temi razgovaramo s arheologom, dr. sc. Darkom Perišom, docentom na Odjelu za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, koji je također uključen u istraživanje ovog lokaliteta.
Dr. sc. Periša u svom je dosadašnjem arheološkom radu istraživao brojna nalazišta od pretpovijesnog razdoblja do srednjeg vijeka te ostvario značajna otkrića. Doktorirao je na temi rimsko-delmatskih ratova te je u sklopu rada na doktoratu detaljno istražio arheološka svjedočanstva o toj temi.
Za Narod.hr ukratko je predstavio sebe i svoj profesionalni put, a zatim je govorio o nalazištu i istraživanjima na Gracu te spoznajama do kojih je došao kada je prošloga ljeta počeo istraživati prethistorijske slojeve tog nalazišta.
Prvi susret s arheologijom
Narod.hr: Doktor ste znanosti na polju arheologije i nastavnik na Odjelu za povijest HKS-a. Možete li nam se ukratko predstaviti?
Dr. sc. Darko Periša: Po struci sam arheolog. Od malena se interesiram za arheologiju i vrlo rano sam se njome počeo baviti, već u 14. godini. Rano sam imao priliku upoznati neke od vodećih arheologa u bivšoj državi.
Moj prvi susret s arheologijom bio je 1978. u Dioklecijanovoj palači u Splitu. Jedan, tada već stariji arheolog, Ivan Marović, vodio je iskapanje srednjovjekovnih grobova koje su tamo otkriveni.
Dobro se sjećam i tog datuma jer je to padalo na tadašnji „Dan ustanka“ i u Hrvatskoj i u BiH, a ja sam kao dijete baš tada bio na moru te sam imao priliku iz prve ruke vidjeti jedno arheološko iskapanje.
Kasnije sam se, kao student arheologije i arheolog, čudio kako upravo to iskopavanje ne mogu pronaći u literaturi. Razlog je bio što je to zapravo bilo interventno iskopavanje, jer je tog dana bio praznik, nikog nije bilo u Arheološkom muzeju u Splitu osim dežurnoga, kada su naišli na te srednjovjekovne grobove. Arheolog Marović inače se bavio prethistorijom, ali bilo mu je žao da se ovo ne istraži te je, zajedno s jednom studenticom, obavio to iskopavanje. No, ono nikada nije objavljeno u literaturi.
Kad sam godinama kasnije upoznao arheologa Marovića, ispričao sam mu to, a njemu je bilo dojmljivo da ja čak i datum pamtim.
To iskopavanje me se toliko dojmilo da sam se odlučio posvetiti arheologiji i evo, cijeli život se time bavim.
Još kao srednjoškolac sam počeo pisati svoje prve članke, imao sam tu sreću i privilegiju, iako tada nisam razmišljao o tome, da sam počeo objavljivati u najstarijem arheološkom časopisu u Bosni i Hercegovini – Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu – koji je tada izlazio u tri sveska – za arheologiju, za etnologiju i za prirodne znanosti.
Sudjelovao sam na mnogo arheoloških iskopavanja. Budući da sam išao u srednju školu u Banju Luku, moja prva iskopavanja bila su ona tvrđave Kastel i područja oko tvrđave. Tu je bio rimski vojni logor, Castra, i ja sam se bio 1986. volonterski uključio u ta iskopavanja te sudjelovao u njima oko dva i pol mjeseca. Pri tome sam isto imao jednu sretnu okolnost, a to je da sam preliminarne rezultate tih iskopavanja, kasnije, usred rata, upravo ja objavio. Riječ je o nalazima rimskog novca jednog od tih sektora, sektora Hanište – to je bio osmanski han, a a ispod je bilo rimsko naselje.
Otkrića neolitičkih naselja
Neovisno o tome, još sam kao srednjoškolac otkrio određen broj nalazišta među kojima se posebno ističe prvo neolitičko naselje u Zadinarju, tj. na zadinarskim krškim poljima (tu spadaju Livanjsko, Duvanjsko, Glamočko i Kupreško polje te još nekoliko manjih). Njega sam otkrio upravo u svom selu Držanlije kod Livna, gdje sam proveo djetinjstvo i gdje mi je obiteljska kuća. Nalazište sam istraživao skupljajući predmete po koritu rijeke. To je bio jedan specifičan oblik istraživanja koji je nalikovao radu tragača za zlatom. Samo što su to bili kremeni nožići, ulomci keramičkog posuđa, životinjske kosti i slično.
Kasnije sam otkrio još nekoliko takvih neolitičkih nalazišta.
Tijekom studentskih iskopavanja, uoči rata imao sam privilegiju sudjelovati na arheološkom iskopavanju Galerijeve palače u Gamzigradu kod Zaječara u Srbiji. Riječ je o jednom od najbolje sačuvanih kasnoantičkih kompleksa, uopće kompleksa iz vremena tetrarhije – ono što je Dioklecijanova u Splitu, to je Galerijeva palača u Gamzigradu, ona je također spomenik pod zaštitom UNESCO-a. Tamo smo, između ostalog, iskopavali mauzoleje cara Galerija i njegove majke Romule. Iskopavanje je vodio jedan od najvećih arheologa 20. stoljeća, Dragoslav Srejović, poznat i kao istraživač koji je otkrio senzacionalno pretpovijesno nalazište Lepenski vir.
Ono što mogu posebno istaknuti iz svog profesionalnog puta jest da sam 2000. – 2010. gotovo sve vrijeme proveo na trasama budućih dionica različitih autocesta kroz Hrvatsku, posebno se zadržavši na području Splitsko-dalmatinske županije gdje sam vodio najviše arheoloških iskapanja.
Bio sam zaposlen sa stalnim radnim mjestom u Odjelu za arheološku baštinu Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture RH, zatim u Odsjeku za arheologiju i Arheološkom zavodu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu a, od 2012., zaposlen sam na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.
Narod.hr: Koje su Vaše glavne znanstvene preferencije i teme kojima se bavite?
Dr. sc. Darko Periša: Ja se nikad nisam bavio samo jednim razdobljem – niti sam to želio, niti su mi okolnosti bile takve da sam si to mogao priuštiti. Nastojao sam za svako razdoblje s kojim sam se susretao, a najčešće sam se susretao preko nekog novootkrivenog nalazišta ili nekog posebno važnog nalaza na nekom nalazištu – dati što više mogu od sebe.
Osim neolitičkog naselja kojeg sam prvog otkrio i onih još nekoliko neolitičkih naselja koja sam kasnije otkrio na Livanjskom polju, mogu istaknuti istraživanja koja su u mnogočemu bila pionirska, a to su istraživanja za moju doktorsku disertaciju, za koju sam radio terenski, oko 15 godina. Tema je bila „Arheološka svjedočanstva o rimsko-delmatskim ratovima“. Polazio sam od antičkih literarnih izvora, pa onda provjeravao stanje na terenu, arheološkom topografijom. Zatim sam, s otkrićima rimskih bojišta, rekonstruirao rimske pohode i borbe Rimljana s Delmatima. To je bio jedan dugotrajan proces kojeg sam radio paralelno s arheološkim iskopavanjima na trasama autocesta kroz Dalmatinsku zagoru. U slobodno vrijeme sam se, dakle, posvećivao doktoratu.
HVO u ratu na Gracu otkrio rimsku građevinu
Narod.hr: Prošle ste godine radili na nalazištu Gradac kod Rame, a na tom poslu nastavljate raditi i ove godine. Što nam možete reći o tom lokalitetu?
Dr. sc. Darko Periša: Nalazište Gradac nalazi se iznad sela Ljubunci, župa Uzdol, geografsko područje Rama, dakle, prijelaz između Hercegovine u Bosnu. Prvi veći grad, sjedište Rame, je Prozor.
Gradac je zanimljiv već samim svojim položajem. On se nalazi na koti koja je točno na razdjelnici rijeke Rame i rijeke Vrbas – Rama pripada jadranskom, odnosno mediteranskom slivu, a Vrbas pripada crnomorskom slivu. Geografski položaj Graca je, dakle, vrlo zanimljiv.
Međutim, dugo se nije znalo da je tu važno arheološko nalazište. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća zabilježeni su nalazi rimskog novca – i to je bilo sve. Tijekom rata između Hrvata i Bošnjaka, koji se odrazio na samu Ramu, odnosno granično područje – Gradac s Ljubuncima se nalazi na prvoj crti bojišta. HVO je na Gracu počeo kopati rovove. U jednom od napada Armije BiH nakratko je zauzet Uzdol, ali ne i Gradac. Upravo zbog njegova položaja, ABiH ga nije bila u stanju uzeti. HVO se ukopao na Gracu, uz same rubove te je, prilikom kopanja rovova i zemunica, otkrivena jedna zidana rimska građevina koja je imala pilone koji su držali svodove te građevine. U tom je trenutku otkriven samo gornji dio te građevine.
Nakon rata su ljudi iz Rame upozorili Tomislava Anđelića iz Muzeja Hercegovine u Mostaru na to otkriće i na prve nalaze – rimski republikanski i grčki novac i keramičke posude. Tomislav Anđelić je obišao lokalitet i fotografirao zidove onako kako su oni tada bili otkriveni. Već se tada vidjelo da je riječ o jednom izuzetno važnom arheološkom nalazištu. Međutim, trebalo je proći dulje vrijeme dok se nisu počela voditi sustavna arheološka iskopavanja.
Narod.hr: Kada su započela sustavna iskopavanja i što je sve od tada otkriveno?
Dr. sc. Darko Periša: Za sustavna arheološka iskopavanja najzaslužniji su čelni ljudi u Općini Prozor-Rama, koji su prepoznali to nalazište, i Snježana Vasilj, arheologinja iz Mostara, koju su oni angažirali da počne voditi istraživanja. U isto vrijeme je župnik u Uzdolu napravio križni put do vrha Graca i ondje je postavio drvenu kapelu posvećenu sv. Majci Tereziji.
Starokršćanska crkva s krstionicom
Snježana Vasilj je započela iskapanja 2017. i vodila ih godinama. Ona je tu istražila dvije, odnosno tri građevine. Jedna je već spomenuta velika građevina s pilonima i lukovima, za koju je radna pretpostavka bila da se radi o cisterni. Riječ je o jako velikoj, odnosno dubokoj građevini. Zatim, otkrila je jedan perimetralni zid koji presijeca Gradac na dva dijela te je otkrila starokršćansku crkvu s krstionicom. Starokršćanska crkva nalazila se gotovo odmah ispod drvene kapele, no tada nitko nije mogao znati da se tu nalazi nešto takvo.
Osim te starokršćanske crkve, tu su vidljivi još zidovi uz rubne dijelove Graca. Gradac je inače na teže pristupačnom području, pa su zidovima bili zaštićeni samo oni dijelovi koji su bili lakše pristupačni.
Ponovno je općina Prozor-Rama prepoznala važnost tog nalazišta te nije ostala samo na arheološkom iskapanju nego je započela konzervaciju zidova i samim time prezentaciju u turističke svrhe. To je jako rijedak slučaj – svega nekoliko mjesta u Bosni i Hercegovini može se pohvaliti takvim odnosom lokalne uprave prema kulturnoj baštini. Drugdje imamo primjere da se ona uništava mehanizacijom, da dolazi do pljačke arheoloških nalazišta… No, ovdje je riječ o najvećem obziru prema kulturnoj, posebno arheološkoj baštini.
Istraživanje ovog lokaliteta trajat će još godinama jer je to jedno iznimno važno i bogato nalazište.
Istraživanje prethistorijskih slojeva: “Otkrili smo slojeve iz željeznog doba”
Narod.hr: Koji dio lokaliteta ste Vi istraživali i što ste otkrili?
Dr. sc. Darko Periša: Tijekom iskopavanja uoči pandemije i protekle dvije godine, između te velike presvođene građevine i starokršćanske crkve, u jednom dijelu su otkriveni netaknuti prethistorijski slojevi. Ti slojevi su bili otkriveni još ranije – neke od prethistorijskih slojeva je uništila rimska gradnja, neke je uništilo kopanje rovova u vrijeme rata 1993.
Jedan arheolog koji je radio sa Snježanom Vasilj je postavio nekoliko sondi i otkrio je što poremećene, što neporemećene prethistorijske slojeve. Međutim, ovdje, u spletu rimskih zidova jedan dio tih prethistorijskih slojeva je ostao nedirnut te je prof. Snježana Vasilj ponudila meni da ih istražim, sasvim drukčijom metodologijom nego što se istražuje rimsko doba. Već svojim izlaskom na teren vidio sam da je to potencijalno bogato nalazište i da može dati odgovore na neka pitanja, tim više zbog položaja te gradine između dvaju slivova.
Dotada još uvijek najvažnije prethistorijsko nalazište u Rami bila je Velika gradina u Varvari. Međutim, upravo tamo, u Velikoj gradini u Varvari, nedostajali su slojevi iz željeznog doba ili su oni pripadali jednom malom kratkotrajnom naselju. Slojevi u Varvari pripadaju razvijenom eneolitiku (mlađem kamenom dobu) i cijelom brončanom dobu. Gradina u Varvari je bila vrlo važan metalurški centar. Međutim, na Gracu u Ljubuncima otkriveni su upravo slojevi iz željeznog doba koji su nam nedostajali na Varvari. Usto, taj položaj se nalazi između dviju geografskih zona, i dvaju područja gdje su se mogle susretati različite kulture i brončanog i željeznog doba.
Tijekom arheoloških iskopavanja ovog ljeta otkriveno je i nekoliko podova prethistorijskih kuća, od nabijene gline – na njih su vjerojatno dolazile drvene podnice (glina je bila samo izolacija). To sam iskapao u obliku šahovskih polja da bih uopće vidio o kakvom nalazištu je riječ – imali smo ograničeno vrijeme pa sam želio sa što manje sredstava i vremena što više toga ispitati. Materijal kojeg smo pronašli još nije ni opran ni obrađen, ali po ukrašenim komadima keramike vidim da smo već vjerojatno došli do 9. stoljeća prije Krista – dakle, imamo cijeli presjek željeznog doba, barem ranog i razvijenog željeznog doba. U kulturnom pogledu to pripada srednjobosanskoj kulturi koja se tada prostirala – samo ime kaže – u srednjoj Bosni, a posebno u gornjem porječju Vrbasa. Dakle, ta pojava se postupno širila i na područje Rame.
Nismo došli do dubljih slojeva, tako da ovog trenutka još ne možemo reći kakav je bio odnos srednjobosanske kulture prema starijoj brončanodobnoj kulturi koja je tada bila u Rami, a poznata je s gradine u Varvari.
Velika rimska građevina – cisterna ili nešto drugo?
Narod.hr: Koja je bila funkcija građevine s pilonima iz rimskog doba o kojoj ste govorili?
Dr. sc. Darko Periša: Ta je građevina s unutarnje strane jedno tri puta ožbukana. Znamo otprilike kad je ona nastala – trebala bi biti mlađa od 2. ili 3. stoljeća poslije Krista jer je u jedan od pilona bio ugrađen reljef rimskoga boga Merkura. Vidi se da je taj spomenik bio ugrađen, uzidan kao spolij, tj. da nije riječ o kultnome mjestu. Ta građevina, koja još nije istražena s vanjske strane, nego isključivo s unutrašnje, dosta je duboka. Ovog trenutka je jedinstvena u unutrašnjosti provincije Dalmacije. S obzirom da ima tri sloja žbukanja hidrauličnom žbukom – vidi se da je bilo u interesu tim ljudima – ili da vlaga ne prodre, ili da zadrže ono što su možda držali unutra – recimo, vodu.
Samo je radna pretpostavka da bi to mogla biti cisterna. S obzirom da nema naznake da odatle vode neke cijevi na niže područje, ja ne bih rekao da je to cisterna. Mislim da je to podrum jedne građevine koja je imala i nadzemni dio.
Narod.hr: Jesu li na nalazištu u Gracu pronađeni srednjovjekovni ostaci?
Dr. sc. Darko Periša: Ne, srednjovjekovnih slojeva nema. Treba pričekati objavu dr. sc. Snježane Vasilj, da vidimo njezinu interpretaciju kada je starokršćanska crkva stradala. Teško da je ona preživjela 6. stoljeće. Crkva, naime, pripada Bistoenskoj biskupiji, jer je Rama potpadala pod municipij Bistue, a zna se da su na području tog municipija bila dva važnija mjesta – Bistue Vetus – koja je bila u Rami i Bistue Nova– koja se traži negdje na području Travnika. Bistuenski biskup Andreas koji zastupa svoju biskupiju na salonitanskim saborima 530. i 533. – s obzirom na veliko područje svoje biskupije – traži podjelu biskupije na dva dijela.
Dakle, imamo čak i podatke iz literarnih izvora kojoj biskupiji pripada ta crkva i tko je bio biskup. Taj je biskup očito povremeno dolazio tu služiti, a možda je i posvetio crkvu. No, nemamo podatke kada je ta crkva stradala. Zasada nisu nađeni nikakvi slojevi iz srednjeg vijeka. Otkrivena su dva kasnoantička groba ukopana u samu crkvu. Ti pokojnici su možda neki ljudi koji su bili vezani uz samo crkvu u smislu da su bili istaknuti članovi te zajednice, no može biti nešto sasvim drugo – naime, da je gradina u jednom trenutku bila pod opsadom i oni ljudi koji su umirali u to vrijeme, morali su negdje biti pokopani. No, ti grobovi nisu mlađi od same crkve, da bismo mogli reći da oni pripadaju vremenu nakon rušenja crkve.
Kako sada stvari stoje, tu nema srednjovjekovnih slojeva.
Uzoran odnos općine Prozor-Rama prema arheološkoj baštini
Narod.hr: Spomenuli ste hvalevrijedan odnos lokalne zajednice prema ovoj baštini. Želite li reći još nešto o tome?
Dr. sc. Darko Periša: Postoji veliko razumijevanje od strane lokalne uprave za istraživanje ovog lokaliteta i to je ono što veseli. Spomenuo bih Jozu Ivančevića, predsjednika općine, Josipa Juričića, Zorana Stojanovića i Mladena Topića.
Oni su najviše učinili za iskopavanje i medijsku afirmaciju ovog nalazišta te im zaista treba odati priznanje. Bilo bi sjajno kada bi i druge općine, ne samo u BiH, nego svugdje, slijedile primjer općinskog vijeća u Rami.
Također, moram spomenuti i da posebne zasluge pripadaju mladome povjesničaru koji je diplomirao na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, a inače je iz Rame, Antunu Kovčaliji, koji je također dao svoj doprinos u iskopavanjima ove godine na Gracu, a i u cjelokupnoj organizaciji. Kao moj nekadašnji student on je sada bio spona između mene i općine Rama.
Narod.hr: Arheološki ostaci s nalazišta u budućnosti bi trebali biti predstavljeni u muzeju u Prozoru. Kada se očekuje otvaranje tog muzeja?
Dr. sc. Darko Periša: Sav materijal bit će prebačen u budući muzej u Prozoru. Vlasnik cjelokupnog materijala je Općina Rama i sve ostaje u njezinom vlasništvu. Ništa se ne može i ne smije odnositi, osim privremeno na konzervaciju.
Muzej još ne postoji, no trebao bi uskoro, tijekom ove godine, biti uspostavljen. Sav materijal zasad se čuva u zgradi općine.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
