“Padeži i slovo ‘r’ su mi bili najteži”, kaže Pekinžanka Xue Yanan, ili hrvatskim imenom Bruna, koja radi u hrvatskoj redakciji Kineskog međunardonog radija (CRI) i jedna je od 16 Kineskinja i Kineza koji svake četiri godine izađu s Pekinškog sveučilišta za strane studije s diplomom hrvatskog jezika.
Za hrvatski jezik se, kaže, odlučila jer voli strane jezike, a 1998. je bilo svjetsko nogometno prvenstvo na kojem ju je impresionirala hrvatska reprezentacija.
Bruna: Bila sam u Hrvatskoj, imate najljepše more
“Ja baš volim nogomet, jer i moj tata voli nogomet, a bijelo – crvene kockice su ostavile veliki dojam na mene. Volim taj tim”, kaže Bruna i potvrđuje činjenicu u koju smo se i sami uvjerili boraveći u Kini. Hrvatska je za prosječnog Kineza uvjerljivo najprepoznatljivija upravo po nogometu, a dosta ih je čulo i za pijanistu Maksima Mrvicu.
Bruna kaže da je tijekom studiranja bila u Hrvatskoj 2000. godine. “To je bilo prvi put da sam se vozila avionom, i to baš u inozemstvo. Kad sam izašla iz zračne luke iznenadila me ljepota Hrvatske. Bilo je lijepo vrijeme, ulice čiste, a ljudi jako lijepi i visoki”, opisuje Bruna prve dojmove.
To je bilo u sklopu razmjene studenata između Hrvatske i Kine. Studirala je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu četiri mjeseca i dobila priliku posjetiti Split i Dubrovnik.
“Tada sam vidjela najljepšu obalu na svijetu. Najviše me se dojmila boja mora. U Splitu je bila zelenkasto tirkizna, a u Dubrovniku plava kao kristal”, hvali Bruna Jadran nastojeći se sjetiti prikladnih hrvatskih riječi.
Hrvatska gramatika je teška, a Modrić je jako simpatičan
“Jako mi je teško bilo studirati hrvatski jezik. Na kineskom nema glasa ‘r’. Za pola godine sam ga tek naučila pravilno izgovoriti. To je najteže, kao i padeži”, otkriva. Kaže da je u kineskom drugačija gramatika. “Mi nemamo padeže ni rod, a kada pričam hrvatski moram razmišljati koji je rod, koji je padež”, jada se Bruna.
Nakon diplomiranja nije se bavila hrvatskim jezikom, već je radila u jednoj kompaniji kao tajnica. “Nakon nekoliko godina željela sam se ponovno baviti hrvatskim jezikom jer je to moja prednost. Onda sam 2012. dobila priliku da radim u hrvatskoj redakciji CRI-ja. Tamo radi osam Kineza i troje Hrvata, dvije cure i dečko”, rekla je.
Na pitanje prati li još nogomet odgovara potvrdno. Kaže da joj je žao što Hrvatska nije pobijedila na prošlom europskom prvenstvu. Na pitanje ima li omiljenog igrača odgovara potvrdno – najviše joj se sviđa “mali simpatični igrač”, ali mu se ne može sjetiti imena. “Luka Modrić?”, pomažemo. “Da, da”, odgovara, “on je jako simpatičan čovjek”.
Bruna ima obitelj i sina od osam godina, koji ide u drugi razred. Pitamo je koliko ima godina, odgovara da joj je 36, a mi ne možemo vjerovati, jer izgleda kao da joj je 15 manje. “Hvala, hvala”, smije se i dodaje kako je primijetila da je Europljanima jako teško otkriti starost Kineza.
Cvita i Una: Za hrvatski smo se odlučile zbog Maksima Mrvice
Za razliku od Brune, dvije 19-godišnjakinje, studentice prve godine hrvatskog jezika, još se uvijek muče sa slaganjem gramatički kompliciranih hrvatskih rečenica. Upoznali smo ih tijekom posjeta Pekinškom sveučilištu za strane studije.
Njihova su hrvatska imena Cvita i Una i uglas nam govore kako hrvatski, za razliku od kineskog, ima najtežu gramatiku, a padeži ih posebno muče. “Ima toliko tih padeža… genitiv, akuzativ.To je jako teško”, žali se Cvita, koja je ime odabrala jer joj se sviđa njegovo značenje – cvijet. Una je svoje odabrala jer znači – jedina.
Za studiranje hrvatskog odlučile su se jer su čule pijanistu Maksima Mrvicu. “On je vrlo poznat u Kini, ovdje svi znaju za njega”, kažu. Misle da dosta ljudi u Kini zna za Hrvatsku. “Mnogi naši prijatelji upoznati su također s hrvatskom nogometnom reprezentacijom”.
Kažu da bi željele više slušati hrvatsku glazbu i gledati filmove, ali nemaju puno prilike za to, s obzirom na ograničenja u Kini u korištenju youtubea ili facebooka.
Sa završenim hrvatskim olakšan posao u kineskoj diplomaciji
Nadaju se da će posjetiti Hrvatsku, a priliku za to vjerojatno će imati u programu razmjene studenata. Obje kažu da će sa završenim četverogodišnjim studijem hrvatskog vjerojatno moći raditi kao profesorice hrvatskog, a širom će im biti otvorena i vrata diplomacije.
To su nam potvrdili i čelni ljudi njihova fakulteta, koji slovi kao kolijevka kineskih diplomata. Pekinško sveučilište za strane studije je jedinstveno, ne samo zbog učenja jezika i istraživanja, već i zbog toga što proizvodi mnogo ambasadora Narodne Republike Kine.
S tog je sveučilišta, na kojem se uče 84 svjetska jezika, poteklo više od 400 veleposlanika i više od 1000 savjetnika, što u veleposlanstvima, što u kineskom Ministarstvu vanjskih poslova.
Kineski jezik ima 65.000 znakova, dovoljno ih je znati “samo” 3800
Što je, međutim, s učenjem kineskog jezika u Hrvatskoj i koja je osnovna razlika između kineskog i hrvatskog? Voditelj Konfucijeva instituta u Zagrebu Krešimir Jurak kaže da je Hrvatima pismo glavna prepreka koju trebaju savladati u učenju kineskog jezika.
“Gramatika kineskog jezika vrlo je jednostavna, ali je velika razlika u pismu koje nije fonetsko. Kod nas ima 30-ak znakova, a kod njih je ukupan broj znakova koji se kroz povijest koristio oko 65.000. Prosječni akademski obrazovani građanin poznaje oko 6000 znakova, a podatak da ih je dovoljno znati 3800 kako bi se ostvarila normalna svakodnevna komunikacija ne čini situaciju nimalo boljom”, kaže Jurak.
Kineski znakovi pišu se određenim redoslijedom koristeći 12 osnovnih poteza. Najsloženiji kineski znak ima 58 poteza i označava određenu vrstu kineskih tankih rezanaca od tjestenine.
Franjo Marinić, koji je nekoliko godina bio u hrvatskoj redakciji CRI-ja, a sada radi u Konfucijevu institutu, dodaje kako je kineski slogovni jezik. “Oni ne bilježe glas, fonem po fonem, nego bilježe slogove, što prosječnom čovjeku otežava učenje”, kaže.
Kineska gramatika je vrlo jednostavna, nema padeža, vremena, rodova…
Značajan dio kineskih znakova sastoji se od radikala i fonetika. Radikal naznačuje njegovo značenje, a fonetik približan izgovor. Sastavljeni su od slogova iznad kojih se nalazi jedan od pet mogućih tonova. Zbog toga ista riječ može imati više različitih značenja. Primjerice, riječ “ma”, ovisno o tonovima, može značiti “majka”, “trava”, “konj”, “upitnik” ili “grditi”.
Obojica se slažu da je gramatika kineskog jezika vrlo jednostavna. Ne postoje padeži, odnosno deklinacija, ne postoje složena glagolska vremena ni stanja (konjugacija) i ne postoje gramatički rodovi. Sve se govori kao u infinitivu.
“Koliko je njima zeznuta gramatika, padeži i općenito gramatički elementi, toliko je nama problematično to što kineski ne dijeli logiku s drugim jezicima s kojima se mi susrećemo i što nismo okruženi s njime. Zapravo, govorni kineski nije toliko kompliciran, ali ipak treba puno više truda da se uhvati govorni kineski nego npr. talijanski, španjolski ili, pogotovo, engleski kojim smo svakodnevno okruženi, a i od početka se nalazi u formalnom obrazovanju”, kaže Jurak.
Na Konfucijevu institutu 2500 polaznika kineskog
Kineski jezik može se besplatno učiti u Konfucijevu institutu u Zagrebu, u Studentskom centru, gdje se odvija 95 posto učenja kineskog u Hrvatskoj. Imaju 32 profesora kineskog jezika u osam gradova, a trenutno je oko 2500 polaznika u dugotrajnim progamima učenja. Otkad se 2012. otvorio Konfucijev institut, ukupno je oko 3500 ljudi prošlo kroz tečajeve kineskog jezika.
Koliko je potrebno učenja da bi se mogla ostvariti osnovna komunikacija? Već nakon dva semestra, odnosno godinu dana, naši polaznici mogu savladati osnovne elemente jezika i sporazumijevati se s Kinezima. Do pune pismenosti potrebno je nekoliko godina studija u Kini. “Ispod tri godine nemamo što pričati da bi netko mogao u potpunosti pisati i čitati mejlove, razgovarati i razumjeti o čemu se radi”, ističe Jurak.
Glavni motiv Hrvatima za učenje kineskog je kombinacija dviju stvari – zanimanja i pragmatizma. Zanimanje nastaje kroz filmove, putovanja, fascinaciju kulturom, poviješću, jezikom i hranom, a spaja se s pragmatizmom koji određuje ekonomska situacija u Hrvatskoj, gdje mladi vide da moraju steći određene komparativne prednosti, kako bi im se otvorile dodatne životne mogućnosti ili olakšalo zapošljavanje, napominje Jurak.
Tekst se nastavlja ispod oglasa