Nakon 42 godine provedene u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) i stotinjak ostvarenih uloga, nacionalna prvakinja Branka Cvitković odlazi u mirovinu, što je na maloj svečanosti zahvale obilježeno u utorak u foyeru HNK, koji je bio premali za sve okupljene kolege, prijatelje, bivše i sadašnje studente te dramske umjetnice.
“Smiriti samoljublje, obuzdati taštinu, ne zaboraviti suštinu smisla bavljenja umjetnošću, osluškivati istinu o sebi i oko sebe, biti hrabra i ne odustati, biti luda, a normalna, izdržati padove i ponovno se dići te, što je najvažnije, nikada ne prodati dušu, istraživati i bespoštedno se davati ne očekujući ništa zauzvrat”, tim je riječima Cvitković opisala što za nju znači biti glumac.
“Ne bojati se suočiti s novim, drugačijim, neistraženim, prepustiti se izazovima koji će pokrenuti naše potencijale i razigrati našu maštu, pomicati vlastite granice i mijenjati se tako da iznenadimo sami sebe, mijenjati karaktere a ostati svoj, nastavila je, dodavši kako je upravo ‘ostati svoj’ ono što u sebi nosi tajnu koju svaki glumac sam za sebe gradi tijekom čitavog života.
Napomenula je kako je biti glumac kao da ste dobrovoljni polaznik škole koja se zove kazalište, čiji je “oduševljeni polaznik istraživač i pripadnik još danas, a nada se da ju neće nikada završiti, pa i po cijenu da ju zbog toga proglase lošim učenikom”.
“Kada se prisjetim svih odigranih uloga u ovoj kući i izvan nje pitam se je li moguće to sve nositi u sebi i nalaziti prostora za neke nove, no vjerujem da u meni još nije tijesno”, istaknula je.
Intendantica HNK Dubravka Vrgoč današnje druženje u foyeru HNK ne smatra “oproštajem” ili “odlaskom”, već načinom da se toj umjetnici zahvali za dosadašnje 42 godine što je, ocijenila je, doista mnogo u hrvatskom glumištu “gdje nije lako opstati, ustrajati i ostati”. “Branka je svo troje uspjela i neka bude primjer svim mladim glumcima koji pokušavaju ući u ovo kazalište i pronaći posao, pokaže im da se može i treba”, rekla je.
Kad pogledamo unatrag vidimo da HNK jednu trećinu svog postojanja na pozornici ima Branku Cvitković, koja je od mladenačkih uloga svojom pojavom, specifičnim urbanim načinom življenja, razmišljanja kazališta i filma, ostavila veliki trag na toj i različitim pozornicama u Zagrebu, kazao je Ivica Buljan, ravnatelj Drame HNK.
Cvitković se studiju glume posvetila nakon završene književnosti na Filozofskome fakultetu, a još je kao studentica nastupala u predstavama Vlade Habuneka, Dine Radojevića, Joška Juvančića, koji su u njoj prepoznali veliku umjetnicu i intelektualku.
Od 1973. do danas odigrala je stotinjak uloga, od kojih su mnoge ušle u antologiju hrvatskog glumišta i među kojima se ističu Marija Antonovna u Gogoljevu “Revizoru”, kojoj je ostala odana cijeli radni vijek, te legendarna Zagrepčanka Branislava Glumca, koja joj donosi kultni status. Za svoj umjetnički rad dobila je brojne nagrade, a 40 godina aktivne karijere na hrvatskim pozornicama, proslavila je ulogom Jozefine u “Unterstadtu” Ivane Šojat Kuči u osječkome HNK.
Osim u matičnoj kući svojim je ulogama obilježila mnoga Histrionska ljeta, Dubrovačke ljetne igre, pulski INK, zagrebački Teatar &TD, snimila je niz filmova i TV drama, a značajan je i njezin rad s mladim dramskim umjetnicima. To je ostvarila kao profesorica na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, te novom ulogom, odnosno angažmanom redateljice u kojoj prošle sezone debitira u osječkome HNK s predstavom “Navještenje” Paula Claudela. Od početka ove akademske godine docentica je i voditeljica Odsjeka glume novoosnovanoga studija glume pri Sveučilištu DIU Libertas.
U foyeru HNK postavljena je i prigodna izložba fotografija i kostima koji svjedoče o njezinu plodnom višegodišnjem umjetničkom angažmanu.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/h
Photo: fah