Mnogo toga nije pošlo po dobru u vezi s posljednjim događanjima u Riječkoj nadbiskupiji povezanim s optužbama pojedinih svećenika za spolno zlostavljanje maloljetnih i punoljetnih osoba, a sudeći po sadržaju objavljenih optužaba i poduzetih (crkvenih) istraga, riječ je o novijem slučaju s djelima homoseksualne naravi te o zastrašujućem otkriću da su u jednom slučaju žrtve bili dječaci u dobi između šest i trinaest godina, za što je već nastupila sudska zastara. I baš kako je to uvijek na djelu kad je riječ o zlu, nered se širi na mnoge strane, što žrtvama na nov način produbljuje patnje, piše Branimir Stanić u kolumni za Glas Koncila koju u cijelosti prenosimo.
Sada je manje važno je li do otkrića i aktualizacije teme spolnih zlostavljanja došlo preko medija ili samoinicijativno iz Riječke nadbiskupije te s kojim motivacijama – jer žrtve su žrtve bez obzira na razglašivanje ili zataškavanje. Sigurno je da će, kad je riječ o spolnim zloporabama u Crkvi u Hrvatskoj i svijetu, kriza trajati sve dok diše posljednja žrtva čija je patnja skrivena i potisnuta.
>Nadbiskup Uzinić objavio detalje istraga protiv svećenika u Riječkoj nadbiskupiji
Pod tim vidom žalosno je bilo promatrati kako se ponekad više pozivalo na lov i progon potencijalnih počinitelja zlodjela umjesto da se daleko više fokusira na žrtve.
To se ne radi tek tako da se stalno riječju spominju žrtve, nego da žrtve osjete u Crkvi povjerenje i sigurnost.
>HBK o zaštiti maloljetnika i ranjivih osoba u Crkvi: ‘Svaka žrtva nam je na prvom mjestu’
Usamljena osoba riječkoga nadbiskupa
No u komuniciranju s javnošću o toj temi nije uvijek dominirala slika Crkve povjerenja, nego najčešće usamljena osoba riječkoga nadbiskupa koji je posljednjih dana u očima javnosti preuzimao ulogu i tužitelja, i žrtve, i okrivljenika, i odvjetnika, i glasnogovornika. Bez obzira na njegove više puta ponavljane isprike, žaljenja i pokazane emocije, mogao se, zahvaljujući nesnalaženjima, donekle čak steći dojam o tzv. pranju od odgovornosti umjesto da prevlada osjećaj da je riječ o pastiru koji je otac svima, posebno žrtvama.
>HBK odgovorio Hini: Iako zlostavljanja djece u Crkvi čine 10% zlostavljanja u društvu, medijski izvještaji stvaraju drugačiji dojam
Bilo je u komuniciranju svega, od objavljivanja izvještaja na temelju kojega se među devetoricom svećenika lako moglo doći do identiteta osumnjičenika pa do toga da su se na istom popisu našli i slučajevi svećenika osumnjičenika za spolno zlostavljanje maloljetnika, i optuženi za homoseksualna uznemiravanja punoljetnih osoba, i prijavljeni za priležništvo, pa čak i optuženici za financijske propuste.
U govorima i pisanim objavama stvoren je, nadalje, kaos i u pojmovima – jer malo žrtvama znači navođenje crkvenih institucija poput dikasterija, nuncijatura, biskupske konferencije, različitih povjerenstava ili civilnih državnih ustanova, državnih i županijskih odvjetništava…
U bujici navedenih datuma, otvaranja i zatvaranja istraga, inicijala, okolnosti, mjesta, ustanova… koji su ponekad bez jasne logike navedeni u izvještajima, intervjuima i priopćenjima… unatoč želji da se poveća transparentnost, vjerojatno nije baš ojačalo povjerenje žrtava u Crkvu, to jest da mogu nekomu iskreno povjeriti svoja žalosna iskustva.
Stanje je takvo da vapi za redom, za ozdravljenjem. Do njega se dolazi zajedno preko istine i ljubavi
Takav način komuniciranja, nejasni kriteriji, znakovi manjka crkvenoga zajedništva, zasigurno su mogli pogoditi i brojne vjernike te i među Bogu posvećenim osobama izazvati različita propitivanja o njihovoj prihvaćenosti među ljudima.
Stanje je takvo da vapi za redom, za ozdravljenjem. Do njega se dolazi zajedno preko istine i ljubavi. Do ozdravljenja može doći ako svima u središtu budu žrtve, bez obzira na to kojemu staležu pripadale – jer Krist je uvijek utisnut u ljudsku patnju kao supatnik i uvijek je na strani žrtava. U žrtvama je istina, preko njih će se doći i do istine koja boli, ali i oslobađa.
O autoru
* Branimir Stanić je od 6. rujna 2020. urednik Glasa Koncila, hrvatskih katoličkih tjednih novina s polustoljetnom tradicijom. Završio je novinarstvo na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, teološku kulturu na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te upisao poslijediplomski studij na Sveučilištu u Salzburgu. U Glasu Koncila zaposlen je od 2007. kao urednik mjesečnoga magazina Prilika, a od 2013. je i zamjenik glavnoga urednika Glasa Koncila. Stanić je predavao na Fakultetu Hrvatskih studija, uredio je više knjiga i izlagao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/Glas Koncila
