Prošle su točno tri godine od slučaja prve pričesti u Župi sv. Franje Asiškog u Gradištu kraj Županje, za kojeg su gotovo svi mediji iskazali do tada neviđeni interes.
> Đakovačko-osječka nadbiskupija o prvoj pričesti malog Adama
> Kako je mali Adam još jednom iskorišten za kampanju blaćenja Crkve
Podsjetimo se, župnik Alojzije Asić najprije je optuživan od strane nekih medija da je odbio dati prvu svetu pričest malenom Adamu, djetetu s Downovim sindromom, te da je tako diskriminirao dijete s posebnim potrebama. Premda su mediji vrlo brzo saznali da nije riječ o odbijanju da se djetetu udijeli sveti sakrament, već da je svećenik namjeravao da se maleni Adam s druge dvoje djece s posebnim potrebama pričesti uz prisustvo roditelja, medijski teror nije prestajao, piše dr. sc. Vladimir Grebenar u tekstu kojeg djelomice prenosimo.
Premda je ovaj slučaj bio prije tri godine, isti ima svoj nastavak. Istina koja rasvjetljava događaje nije mogla biti ranije objavljena iz dva razloga. Prvi, protiv svećenika Asića vodio se prekršajni postupak na Sudu u Županji pod optužbom diskriminacije djece s posebnim potrebama. Drugi, kada je donesena presuda da je svećenik oslobođen po svim točkama optužbe, nitko od katoličkih novinara i medija koji su negativno pisali o župniku Asiću nije htio objaviti ovu informaciju, čak niti neki koji su obećavali da će to učiniti.
(…)
Svećenika sam osobno zamolio da izađe ovaj članak, no ne toliko zbog njega, već zbog svetosti euharistije, digniteta Katoličke Crkve koju mnogi preziru (isti oni koji podržavaju pravo na ubojstvo nerođene djece s Downovim sindromom) i na kraju zbog vjernika koji su ostali zbunjeni svim tim događajima. Također, nije nevažno istaknuti skrivenu podršku mnogih svećenika koji su mi osobno posvjedočili i rekli koliko su bili razočarani i žalosni zbog strašne nepravde koju je prema njima proživio jedan od najboljih svećenika i župnika u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Na kraju, možda najmanje važno, ali ne i nebitno, ja sam iz Gradišta, odrastao i živio u Gradištu do 25. godine, oženjen i otac šestero djece, nekad profesionalni sportaš, danas poduzetnik, doktor znanosti i vanjski predavač na jednom fakultetu u Zagrebu.
Župnika Asića znam od onoga dana kada je došao u Župu i mogu svjedočiti iz prve ruke u kakvom je teškom stanju bila Župa kada je došao, a kakvu je potpuno obnovljenu Župu ostavio novom župniku. Vjerojatno bolje od svih novinara i bilo koga drugoga poznajem okolnosti ovog slučaja, ali i okolnosti u Župi kroz povijest.
Napad koji se dogodio na župnika zbog prve pričesti nije jedini napad koji je on doživio. Primjerice, prvi je slučaj bio 2008. godine. To je bio izmišljeni pokušaj davljenja jednog dječaka na župnom vjeronauku zbog čega je roditelj dječaka pozvao policiju optuživši župnika za pokušaj davljenja djeteta. Dijete je uistinu imalo ranu na vratu, ali ne od župnika, kako se to istragom nedvojbeno dokazalo. Sramotno privođenje župnika u PU Županja i ispitivanje pod sumnjom pokušaja davljenja i nanošenja tjelesnih ozljeda razotkrila su djeca s vjeronauka koja su policiji potvrdila da nisu vidjela nikakvo davljenje. Krajem 2008. godine, tijekom blagoslova obitelji, roditelj tog dječaka fizički je nasrnuo na župnika i gurnuo ga na cestu punu snijega dok je prolazio ispred njegove kuće i tom je prilikom slomljen križ koji je župnik nosio u ruci. Nadalje, sjećam se napada na sam objekt crkve kada su prilikom blagdana Svih svetih neke mlađe osobe noću bacale lampione na crkvu, koja je tada bila u potpunosti obnovljena izvana i iznutra, uz teške hule na Gospodina i protiv župnika. Mnogi ljudi ne znaju da je u Gradištu za vrijeme dok je svećenik Asić bio župnik postojala skupina mladih osoba iniciranih u sotonski kult. Također, povijest Župe i sadašnjost obilježeni su prekomjernim brojem ubojstava između mještana, suicida, okultizma i rastava brakova. Ukratko, znam za mnoge napade na župnika od strane nekih mještana i njihov neskriveni prezir prema njemu, a znam i mještane koji su župnika optuživali i napadali. Nažalost, mnogi ljudi koji bacaju „kamenje“ na crkvu ne znaju što su sakramenti, a što se tiče zaštite svetosti sakramenata župnik nije činio kompromise.
(…)
Svećenik je posebno štovao pobožnost prema Majci Božjoj pa je za njegova pastorala uvedena procesija na svetkovinu Uznesenja Bl. Djevice Marije od crkve do kapelice Velike Gospe na kalvariji koja je posvećena 1850. godine. Procesija je iz godine u godinu imala sve više hodočasnika, a neke su procesije vodili misionari.
S tim u vezi je i posljednji kontroverzni događaj kada je svećenik Asić prijavljen da je htio iz crkve otuđiti kip Majke Božje koji su inače vjernici nosili u procesiji. Naime, svećenik je nekoliko mjeseci nakon odlaska iz Župe održao obred krštenja za jednu obitelj i svetu misu u Gradištu. Svećenik Asić tvrdi da je nakon mise htio uzeti kip kojeg je osobno kupio za procesiju i za kojeg tvrdi da mu je biskup još za boravka u Župi rekao da isti makne iz crkve, jer mu tamo nije mjesto. Svećenik Asić tvrdi da je smatrao kako kip više nije trebao biti u crkvi s obzirom na obećanje biskupu da će maknuti kip i s obzirom da je procesija nakon njegova odlaska ukinuta. Kip je ipak zbog istrage vraćen u Župu Gradište, a nakon nekoliko dana od vraćanja kip je potpuno uništen od strane jedne osobe.
(…)
Potpuno je neistinito izvještavanje medija kako su vjernici jedva dočekali da župnik napusti mjesto i kako je biskup zbog svega prisilno umirovio župnika. Svećenik Asić mi je osobno dva mjeseca prije događaja oko prve pričesti rekao da uskoro ide u mirovinu nakon Uskrsa 2017. godine. Zato sam se na misi bdjenja na Veliku subotu tada i došao pozdraviti sa župnikom i zahvaliti mu na svemu rekavši mu tom prigodom: „Ovo je posljednji put da sam bio za Uskrs na Vašoj svetoj misi.“ Njegov je odgovor bio: „Sve ima svoj kraj. Neka bude volja Božja. Kako On odluči.“ No napad na župnika zbog pričesti djece s posebnim potrebama dogodio se u tjednu nakon Uskrsa, uoči planiranog odlaska iz Župe.
(…)
Moram priznati da dirljiviji rastanak vjernika s jednim župnikom nisam vidio u životu, a vidio sam ih podosta. Posebno bih istaknuo pozdravni govor župnika na kraju mise koji je u svemu vidio volju Božju i bez gorčine i s puno utješnih riječi pozdravio vjernike, a svima koji su mu činili nepravdu i zlo oprostio. Njegove posljednje riječi kao župnika bile su: „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“
U koga je mudrosti neka razluči duhovnu pozadinu ovog slučaja!, zaključuje dr. sc. Vladimir Grebenar.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
