„Ko je taj mirotvorac koji miri Srbe i Hrvate, te vjekovne neprijatelje…braneći srpsku zemlju (Glina op.) od ustaškog terora koji nikada nije prestajao na ovim prostorima…“, riječi su gornokarlovačkog episkopa (biskupa) Nikanora izrečene na današnji dan 1991. godine na pogrebnu poginulih srpskih vojnika u borbama na rijeci Kupi.
Nakon ovog govora okupljena rulja krenula je u osvetu i ubila 22 Hrvata u selu Joševica.
“Ako netko sruši tvoju kuću, ti njegovu čuvaj. Ako ti netko ubije oca, ti nemoj njegovog” (Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački i kardinal u jeku najgorih stradanja Hrvata).
Drugi svećenik Srpske pravoslavne crkve na istom skupu je rekao: „Srbi – žrtve, Ustaše – zločinci i krvoloci“. Nakon tih i još drugih grubih riječi, s tog skupa krenula je osvetnička horda. Naime, u osvetu zbog vojnih gubitaka krenula je naoružana grupa Srba s namjerom da ubije točno 22 Hrvata koliko je stradalo i srpskih vojnika. Ubijali su bez obzira na dob i spol. Tako je najmlađa žrtva Pavao Šiftar imao 15 godina (jedan od troje ubijene braće Šiftar), a najstarija Kata Štajduhar 91. godinu.
Nakon Donjih Jama gdje je ubijeno iz blizine vatrenim oružjem nekolicina hrvatske djece od 10 do 14 godina, nakon par dana Srbi čine novi masovni zločin u okolici Gline. Nova tragedija, hrvatskoj javnosti namjerno nepoznata, dogodila se u obližnjem selu Joševica gdje je ubijen 21 civil, a posebno je bolno ubojstvo troje braće Šiftar: Pavao star 15 godina, Ljubica stara 19 godina i Luka star 21 godinu.
Pokolj je preživjela samo starica Anka Šiftar od 96 godina kojoj su Srbi pucali u usta. Gore navedena ubijena braća unuci su Anke Šiftar.
Razlog i namjera planiranog pokolja bio je ubiti točno 22 Hrvata civila zbog gubitaka srpske vojske u borbama s Hrvatskom vojskom gdje je stradalo 22 vojnika. „Pucali su u njih 22 i onda su stali. To je inače i bila njihova praksa. Za poraz vojnika na terenu osvećivali su se civilima“, tvrdi dr. sc. Jakša Raguž.
„Unuk Luka upravo se budio jer je došao iz noćne smjene u pekari. Jedan ćelavi pucao je u njega i unučicu Ljubicu, a drugi niži pucao je na unuka Paju, na mog brata i mene. Pucnjava se nije čula, čula su se samo zrna kako lete. Ja sam nakon što sam vidjela što oni rade zajaukala. Jedan od njih je viknuo da sjednem na krevet i zatim mi je ispalio metak u usta i ja ništa više nisam osjećala. Dok sam padala, ispalio je još jedan hitac koji me je pogodio u ruku i ispod lijevog oka i izašao na rame – svjedočila je Anka Šiftar u svezi ovog ratnog zločina, piše 24sata.hr.
Podsjetimo, skupina srpskih vojnika pucala je u 22 Hrvata kako bi se osvetili za 22 Srbina koji su poginuli u borbama s Hrvatskom vojskom.
U borbama je bilo veliki broj mrtvih vojnika na obje strane. Na srpskoj strani su poginula i nestala 22 vojnika iz sastava 1. brigade TO SAO Krajine „Dragiša Stefanović“. Većina ih je stradala u selu Gračanica. Nakon što su se hrvatska snage povukle na drugu stranu Kupe, tijela poginulih srpskih teritorijalaca su prenesena u Glinu gdje je održana javna komemoracija na kojoj su vladika gornjokarlovački Nikanor i drugi govornici zazivali osvetu, a snimka čega je dostupna i na YouTubeu – objasnio nam dr. sc. Jakša Raguž s Hrvatskog instituta za povijest.
„Pod utjecajem komemoracije na kojoj je atmosfera bila jako napeta“, ističe povjesničar Raguž, s“kupina srpskih vojnika se 16. prosinca 1991. zaputila u najbliže hrvatsko selo – Joševicu te redom ubijala sve stanovnike koje su zatekli u njihovim kućama, bez obzira na dob i spol“.
„Cilj im je bio“, naglasio je Raguž, „ubiti 22 Hrvata, kako bi se osvetili za 22 Srbina koji su poginuli ili nestali (dio srpskih teritorijalaca je bio zarobljen i odveden u zatvor u Zagrebu, kasnije su razmijenjeni). Ubili su 21 osobu, a starica Anka Šiftar je teško ranjena, no preživjela je. Njoj su pucali u usta i vrat. Tako su likvidirali i sve ostale. Direktnim hicima u glavu iz neposredne blizine. Koristili su vatreno oružje s prigušivačima. Ubijali su ih u kućama gdje su ih zatekli. U krevetu, za stolom, na ulaznim vratima… Sve je bilo gotovo u roku pola sata.
„Pucali su u njih 22 i onda su stali. To je inače i bila njihova praksa. Za poraz vojnika na terenu osvećivali su se civilima. Pokolj je bio iznenađenje i za lokalne srpske civilne i vojne vlasti. Stoga je pobunjenički predsjednik Općine Glina dr. Dušan Jović angažirao ‘milicionere Stanije javne bezbjednosti’ koji su s liječnikom patologom iz Aranđelovca izvršili očevid mjesta pokolja, napravili fotoelaborat, skice i utvrdili uzroke smrti. Sudac Okružnog suda u Glini je pokrenuo istragu, kao i oficiri ‘Organa bezbednosti’. No kada se utvrdili da su počinitelji srpski specijalci istraga je prekinuta, oni sklonjeni u Srbiju, točnije u Pančevo, a u javnost je pušteno službeno priopćenje da su Hrvate u Joševici poubijali hrvatski diverzanti“ – govori nam Raguž.
Huškački govor karlovačkog episkopa Nikanora i svećenstva nakon kojeg je došlo do pokolja Hrvata:
