Prije točno 27 godina, na blagdan svetoga Nikole 1991. izvršeni su najžešći napadi na Dubrovnik. Srpsko-crnogorski agresori su se, nakon neuspjelog pokušaja zauzeća Srđa, nemilosrdnom paljbom obrušili na Grad i njegovo stanovništvo, na civilne objekte i gradsku jezgru pod zaštitom UNESCO-a. Fotografije Grada u plamenu obišle su svijet i javnosti jasno pokazale karakter rata koji je bjesnio u Hrvatskoj.
Napad na tvrđavu Imperijal na Srđu, posljednju točku obrane Grada, započeo je toga 6. prosinca, u 5.40. U tvrđavi su se nalazili malobrojni, slabo naoružani branitelji, kojih je, nasuprot dobro opremljenim jedinicima JNA i paravojnim postrojbama, bilo oko 20 puta manje. Napadači su došli sve do same tvrđave Imperijal, te u jednom trenutku uspjeli stupiti na taracu tvrđave. U bezizlaznom položaju, branitelji koji su se nalazili u tvrđavi dojavili su onima iz grada da otvore vatru prema njima. Vjerojatno je to bio ključan trenutak.
Agresor se tada povlači, ali je svoj bijes zatim iskalio nad samim Gradom, kojeg je do kraja dana žestoko bombardirao. Samo na Stari Grad palo je preko 2.000 granata, iako su gradske zidine i ostali spomenici nulte kategorije bili propisno obilježeni bijelim barjacima UNESCO-a.
Jugoslavenska ratna mornarica je tukla hotele s izbjeglicama na način da je brodovima prilazila obali Lapada i mitraljirala hotele u kojima su bili smješteni izbjeglice iz Konavala. Evidentni su napadi JRM na hotel Belvedere, JRM je patrolirala cijelim područjem oko Grada po Koločepskom kanalu do Slanoga i pucala na sve ciljeve koji su se kretali cestom. Prilikom gašenja požara u hotelu Libertas, koji je bio pretrpan izbjeglicama, poginula su trojica vatrogasaca. Poginulo je 14 civila, a 52 ih je bilo ranjeno. Poginulo je i pet branitelja, od čega četvorica u Sustjepanu koji je cijeli dan bio pod udarom topništva i pješaštva JNA.
Dubrovnik su tog dana na prvim crtama obrane obranila točno 163 branitelja, po čemu je kasnije dubrovačka brigada Hrvatske vojske dobila svoju oznaku 163.
Izvor: narod.hr
