Nakon očito vrlo uspjeloga prosvjeda protiv ratifikacije Istanbulske konvencije »stvar u svoje ruke« preuzeli su pojedini mediji i medijski djelatnici te su započeli nemilosrdni obračun s organizatorima prosvjeda, prosvjednicima i s Katoličkom Crkvom u Hrvatskoj. Političari, kojima je prosvjed uputio vrlo očitu i jednoznačnu poruku, osim što su pokušali drastično umanjiti broj prosvjednika, izjasnili su se uglavnom da poštuju pravo na prosvjed, ali da ratifikacija ide dalje.
Sudeći po tom jasno izraženom stajalištu političara, strogo politički gledano, nema nikakvih problema niti ikakvoga razloga da se zagovornici Istanbulske konvencije obračunavaju s protivnicima njezina ozakonjenja u Hrvatskoj.
Zagovornici Istanbulske konvencije ipak su obračun otvorili, i ne samo da se ne zna kada će on stati, nego nije jasno ni što bi oni uopće željeli: zar oprati mozak onima koji drukčije misle ili, po iz povijesti poznatoj ideološkoj maniri, sve koji drukčije od njih misle proglasiti neprijateljima da bi ih mogli i kazniti?, piše Ivan Miklenić za Glas Koncila.
U »Novom listu« s nadnevkom od 31. ožujka objavljen je članak »Fundamentalisti među nama – Nova agresija na Hrvatsku« koji se uklapa u mozaik medijskih objava kojima se tako interpretira stvarnost da su potpuno naglavačke izvrnute akcija i reakcija na akciju. Sažetak toga članka ispisan je velikim slovima u podnaslovu i glasi: »Nekada su na Hrvatsku nasrtali srpski tenkovi, danas na građanke i građane Hrvatske nasrću moderni križari. Ovo je, nemojmo se lagati, otvoreni fundamentalistički rat protiv slobode.«
Autor teksta – koji ne može prežaliti što je uspio referendum o braku te što je zaustavljeno uvođenje u škole ideologiziranog spolnoga i građanskoga odgoja, neprihvatljivih za većinu hrvatskih građana – sve one koji su stali u obranu nerođenoga ljudskoga života, braka kao autentične zajednice jednoga muškarca i jedne žene, te obitelji kao temeljne zajednice ljudskoga društva etiketira kao »fundamentaliste« i »križare« te ih optužuje ni više ni manje nego za agresiju na Hrvatsku.
Ideološko etiketiranje
Prema tom tekstu autor kao da ne živi u ovom vremenu pa ne zapaža da promjene u tradicionalnim gledanjima na život, brak, obitelj, čak i na čovjeka kao takvoga, iniciraju skriveni ideolozi koji pošto-poto žele prodrijeti u obrazovni i pravni sustav i tako nametnuti neka svoja ideološka gledišta svim podložnicima zakona, ne mareći za njihova osobna vjerska i druga uvjerenja. I u Hrvatskoj je već duže vrijeme na snazi zapadna kulturna revolucija, koja nužno izaziva obranu i otpor onih kojima je neprihvatljiva. Jesu li zaista oni koji ne mogu prihvatiti ni ciljeve ni ideje zapadne kulturne revolucije i koji žele misliti svojom glavom, imati svoje slobodno vjerničko i svjetonazorsko uvjerenje – »fundamentalisti« i »križari«? Nije li to očito ideološko etiketiranje kojim se želi eliminirati protivnike, pretvoriti ih u neprijatelje i pripremati teren za sve oblike obračuna?
Tko onda zapravo radi na agresiji?
S čak tri članka u taj svojevrsni obračun uključio se tjednik »Nacional« od 27. ožujka. Objavio je dva komentara: »Biskupi u križarskom ratu protiv Plenkovića« i »Poplava primitivluka«, te tobože izvještajni tekst pod naslovom »Puljić detronizirao Bozanića, cilj mu je srušiti Plenkovića«. Potonji danak predstavlja dugo neviđeni konstrukt o unutarcrkvenim odnosima i o odnosima hrvatskih biskupa i nositelja državnih vlasti. Nije potrebno nagađati postoji li tzv. visoki politički izvor na koji se novinar poziva ili ne postoji, no svatko imalo bolje informiran odmah razaznaje da ono što tvrdi taj »visoki politički izvor« nema ama baš nikakve povezanosti sa stvarnošću. Poznato je da su odnosi čak i između samo dviju osoba uvijek kompleksni, pa je ispod svake kulturne razine na takav način oslikavati odnos hrvatskoga episkopata i državnih vlasti.
Potpuna neinformiranost
Štoviše »visoki politički izvor«, ako i on nije tek konstrukt, potpuno je neinformiran kako o odnosima među hrvatskim biskupima tako i o odnosu hrvatskoga episkopata prema nositeljima državnih vlasti pa zajedno s novinarom i tjednikom teško obmanjuje javnost. Također, navedena dva komentara u tom tjedniku kao polazište uzimaju konstrukciju, neistinu pa im ni popratne tvrdnje i zaključci ne mogu biti ni valjani ni vjerodostojni. Oba ta teksta »odlikuju« se etiketiranjem poput »nazadnjačka rekonkvista«, »talibani s Kaptola« i »agresivna biskupska svita« u jednom članku te »predatori konzervativne kontrarevolucije«, »crkveni militanti« i »primitivna, nazadna, klerikalna i zatucana Hrvatska« u drugom članku. Oba komentara izbjegavaju suočavanje s meritumom razilaženja u hrvatskoj javnosti, a to je pitanje rodne ideologije, bilo da ju niječu bilo da ju rugalački interpretiraju, a riječ je sa stajališta zdravoga razuma o ideološkom projektu koji može imati strahovite posljedice.
Vrlo je zanimljivo to što svi tekstovi pisani u okviru toga obračuna bez ikakvih dokaza optužuju hrvatski episkopat i Katoličku Crkvu u Hrvatskoj ni više ni manje nego da je »organizirala prosvjede«, »stavila se u prve redove« i »želi po svome postrojiti cijelu državu pretvarajući je u Bozanićev kalifat«.
Crkva je jasno izrekla svoje stajalište o rodnoj ideologiji i to joj je dužnost jer bi, kad bi to prešutjela, izdala svoje evanđeosko posla nje. Članovi Crkve kao građani imaju svoja politička prava i nitko im, ako se imalo poštuje demokracija, ne smije osporavati pravo i političko zauzimanje u skladu s njihovom savješću. Istina je da su i članovi Crkve i Crkva, odnosno episkopat, reagirali na sasvim određene akcije i pojave u hrvatskom društvu te su stali u obranu univerzalnih vrjednota, a nisu imali ni na kraj pameti išta ikomu nametati, kako su lažno optuženi.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Izvor: narod.hr/Glas koncila
