Na prijedlog Europske komisije Vijeće Europske unije donijelo je 14. srpnja 2020. godine Uredbu kojom se privremeno ukidaju zakonske odredbe o namjernom uvođenju genetski modificiranih organizama (GMO-a) u okoliš. Uredba je obvezujuća za sve države članice, a donesena je kako bi se olakšalo istraživanje i ubrzalo uvođenje cjepiva protiv COVID-19. Europski zakon o GMO-u, odnosno Direktiva 2001/18/EZ postala je, dakle, pravna smetnja na putu razvoja novoga cjepiva i novih lijekova, piše prof. dr. sc. Valerije Vrček za Glas Koncila.
Dislocirani suverenitet
Prema vrijedećoj europskoj Direktivi, prije odobrenja bilo kojega medicinskoga proizvoda koji sadrži GMO, nužna je procjena rizika za okoliš. Sada to više nije potrebno. Uredba o ukidanju procjene rizika za okoliš vrijedi sve dok netko u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji ne odluči da je pandemija prestala. Budući da je početak pandemije proglašen na temelju procjene, očekuje se da će i završetak pandemije biti – procjena. Ili, kako to u priopćenju Vijeća EU-a za medije piše: »Uredba će se primjenjivati samo dok Svjetska zdravstvena organizacija bude smatrala COVID-19 pandemijom.« To znači da funkcioniranje europskoga zakonodavstva i poštivanje donesenih zakona ovisi o birokratima i stručnjacima jedne međunarodne organizacije.
Izbacivanje članova Vijeća za GMO
Uredba je donesena u tihoj proceduri tijekom pandemijske buke. Europski je parlament glasovao za predloženu Uredbu koja je bešumno donesena »pisanim postupkom«. Kako bi se mir u kući održao i u hrvatskoj javnosti, iz Vijeća za GMO hrvatske Vlade smijenjeni su oni članovi koji su u prethodnim sazivima Vijeća na sjednicama bili najaktivniji, postavljali pitanja, izražavali stajališta ili protivljenja neprincipijelnoj politici EU-a prema GMO-u. Također, izbačeni su neki imenovani članovi čiji javni istupi o javnozdravstvenoj politici nisu odgovarali aktualnoj vlasti ili koji su prigovarali zbog nasilja pandemijskoga marketinga.
Lihvarski ugovori?
Budući da lijekove i cjepiva razvijaju privatne kompanije, proizlazi da je eliminacija zakonske regulative provedena u korist komercijalnih entiteta i interesa. U znak »zahvale« vlasnici farmaceutskih kompanija (»Pfizer«, »Moderna«, »AstraZeneca« i drugi) predstavnicima javnih vlasti ponudili su, prema procjenama mnogih, lihvarske ugovore s visokom cijenom za jednu dozu, s niskim stupnjem odgovornosti za nuspojave cijepljenja i s nikakvim stupnjem odgovornosti za okoliš. Odobrenje za ubijanje koronavirusa zaobišlo je zakone i postalo ekološki problem. Nepoznata, ali velika količina genetskoga materijala, atenuiranih virusa, živih vektora i drugih GM-organizama, korištenih tijekom istraživanja, proizvodnje ili distribucije, završila je u okolišu. Milijuni neiskorištenih doza GMO cjepiva također će završiti u okolišu.
Ukinuta supsidijarnost
Osim žrtvovanja vlastitih zakona, Vijeće EU-a oduzima postojeće pravo izabranih predstavnika naroda da se odrede prema predloženoj Uredbi: »Kako se na državnom području nekoliko država članica ne bi odgodila provedba kliničkih ispitivanja lijekova koji sadržavaju GMO… smatra se primjerenim predvidjeti iznimku od osmotjednoga roka iz članka 4. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji«. Drugim riječima, kako bi se omogućio miran i brz rad industrijskih znanstvenika u multicentričnim biolaboratorijima, u Hrvatskom je saboru, kao i u zakonodavnim tijelima drugih država, ukinuta supsidijarnost i onemogućena rasprava na nacionalnoj razini.
Ukidanjem važnih odredaba europske direktive o GMO-u otvorena je Pandorina kutija za različita istraživanja u kojima se rabi GMO, ali bez obveze poštivanja zakonodavnih procedura. Maskirani potragom za COVID-panacejom, istraživači mogu iskoristiti zakonski vakuum i bezbrižno modificirati gene svakakvih organizama. U ime zdravlja, a bez zakonske regulacije, čini se, sve je moguće.
O autoru
* Prof. dr sc. Valerije Vrček je član Hrvatskog kemijskog društva i Humboldtov stipendist. Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima i Hrvatske akademije znanosti i kulture te Ministarstva znanosti RH za izvrsnost u objavljivanju znanstvenih radova. Prof. dr. sc. Valerije Vrček je predstojnik Zavoda za organsku kemiju, a bogatu znanstvenu karijeru izgradio je na američkom Sveučilištu Yale i Florida State University, njemačkom Sveučilištu u Ulmu i Ludwig – Maximilians Universitateu u Münchenu te Tehničkom sveučilištu u Chemnitzu, kao i Sveučilištu A Coruna, u španjolskoj Galiciji.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/glas koncila
