Informacija koje je posljednjih mjeseci kružila po crkvenim zakutcima u utorak je ovoga tjedna postala i službena vijest. Fra Jozo Grbeš izabran je za novog provincijala Hercegovačke franjevačke provincije. Premda su se za provincijala natjecala još dvojica njegove fratarske braće, činilo se kako je izbor fra Joze Grbeša unaprijed bio predodređen željom mnogih da upravo on postane novim provincijalom, premda se do njega došlo glasovima kapitularaca – fratara koji čine kapitul i koji imaju pravo glasa na njemu, piše Darko Pavičić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
Nakon 30 godina, vratio se fra Joe Grbeš
Za one koji ne znaju mnogo o toj vrsti unutarcrkvenih izbora valja reći da se radi o svojevrsnoj crkvenoj demokraciji, kojoj prethodi široka anketa, koja se s vremenom sužava na izbor najpoželjnijih kandidata. Glasovi redovnika ulaze u sve uže krugove, koji se sužavaju na samome izbornom kapitulu, koji odlučuje o članovima nove provincijalne uprave. S time da nijedna od tih uprava nije vječna, nego je podložna promjenama.
Točnije, provincijal se bira na šest godina te može biti reizabran na još tri, ali nakon toga više se ne može kandidirati, nego se traži neko novo ime. Tako se iz Chicaga u Hercegovinu, nakon 30 godina, vratio fra Joe Grbeš, dosadašnji kustos Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji za Kanadu i Ameriku, koja je dio Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije.
(…)
Hercegovački franjevci izrasli u hercegovačkom kršu
Hercegovački franjevci su institucija. I toga svatko mora biti svjestan. Ponikli su i izrasli u hercegovačkom kršu u mukotrpnoj povijesnoj borbi, šibani sa svih strana, izvana i iznutra brojnim kušnjama i nevoljama. Od turskih vremena, kada su protjerani u Zaostrog i Živogošće i odande su pastoralizirali svoje vjernike u Hercegovini do završetka Drugog svjetskog rata kada su ih partizani mučki pobili u Širokom Brijegu te je po zatvorima završila gotovo trećina fratara. Ni unutarcrkvena zbivanja nisu ih štedjela, pa je tzv. hercegovački slučaj s preuzimanjem/predajom župa dijecezanskom kleru otvorio ranu, koja ni do dan danas nije zacijelila.
No, sve je to, budimo iskreni, nekako kompenzirano milošću međugorskog fenomena, kojega su na leđima mogli iznijeti samo ovakvi fratri kao što su hercegovački. Fra Jozo Grbeš izdanak je loze upravo toga trsa, s time da je posljednja tri desetljeća života i rada u SAD-u stekao iskustvo koje mu jamči s jedne strane distancu od lokalnih sitničarenja, a s druge strane duboku uronjenost u hrvatsku stvarnost, u kojoj dijaspora želi sudjelovali, ali nikako naći načina kako to pretočiti u stvarnost.
“Fra Joe, dobro se vratio!”
“Tvoja je Hrvatska trn u tvom oku, obojan bojama tuđih snova, lažnih mitova, plaćenih pera, govora laži i veličanja nepravedne povijesti. Moja je Hrvatska zemlja pravednika i patnika, Stepinca i Bušića, Radića i Zadre, nesebičnih branitelja, ljubitelja istine, praktičara ljubavi, zagovornika praštanja i svih onih koji nikada mržnju ne upoznaše”, reći će jednom poetski fra Joe Grbeš.
U tome duhu Fra Jozo Grbeš dolazi i na čelo važnog i snažnog franjevačkog korpusa u hrvatskom narodu i Crkvi. U vremenu u kojemu su se dogodile i promjene u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, koje će mu ići na ruku. Baš kao i one u Međugorju, kojim upravlja Vatikan. Pa mu Hercegovina može poželjeti dobrodošlicu – Fra Joe, dobro se vratio!, zaključuje Darko Pavičić u kolumni za Večernji list
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Večernjem listu.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/vecernji.hr
